Čak 4.756 poreskih dužnika i oko 2,7 milijardi KM duga u Federaciji BiH, turoban su dokaz da država ili nije u stanju ili zatvara oči i nemoćna je pred onima koji su joj zavukli ruku u džep…
Da je legendarni mafijaški bos Al Capone početkom 40-ih godina prošlog vijeka živio u državi kakva je danas Bosna i Hercegovina, nikada ne bi – uz javnu tajnu o direktnom ili “komandnom” učešću u beskrajnom nizu krivičnih djela, vezanih za ondašnju prohibiciju i zločine koji su je pratili – na robiji u zloglasnom Alcatrazu završio zbog utaje poreza. Nije ga, dakle, robijanja koštao klasičan učinak kriminalca, već to što je mislio da državu može varati i nekažnjeno utajivati porez.
Asocijacija na Al Caponea na pamet pada nad podacima Porezne uprave Federacije BiH, objavljenim sredinom prošle sedmice, o tome da je poreski dug kompanija u ovom entitetu davno prešao cifru od 2,6 milijardi KM. Na šokantnih 155 stranica A-4 formata, objavljena su imena čak 4.756 firmi i kompanija, koje državi za poreze, doprinose, takse i druge naknade duguju (glavnica i kamata) 2.694.775.434,89 KM. To su firme koje duguju više od 50.000 KM, dok one čiji dug je manji – vjerovatno čine neuporedivo duži i sumorniji spisak. Svakome ko se iole ozbiljnije posveti ovoj temi, jasno je da su ove cifre više od samo ekonomskih pokazatelja, mjerljivih običnim matematičkim radnjama. One su i posve neobjašnjivo ignorisano pravno i političko pitanje, koje, logično, ima veze i sa moralnom stranom biznisa, odnosa prema poslu, ljudima, državi, sistemu…
Uz “čuvene” poreske dužnike, koji su godinama dežurni stanovnici ovakvih i sličnih lista – Željeznice Federacije sa dugom od 176 miliona, Rudnik Kreka sa 159,3, Zenica sa 148,3 miliona, Breza sa 113,9 miliona i Kakanj sa 84,3 miliona KM, zatim sarajevski Gras sa 119 miliona, Hidrogradnja sa 66, Autoceste Federacije sa 61, nekoliko kladionica, RTVBH – našli su se i novi “klijenti”, bez razlike između firmi čiji vlasnik je država i privatnih kompanija. Istina, ovih drugih je više, jer ih je i inače veći broj u onome što se zove realnim sektorom. To se da ilustrovati primjerom firme FlyBosnia, vlasništvom bogatog saudijskog investitora Sulaimana al-Shiddija (usput i vlasnika Sarajevo City Centera, najvećeg tržnog centra u našoj metropoli), koja je rekorder po poreskom dugu Federaciji od 1,4 miliona KM.
Uz sezonski običaj da se obnaroduje spisak poreskih dužnika, dakle onih koji su utajili porez ili, blaže rečeno, “zaboravili” da je to precizno propisana zakonska obaveza, ovog puta nas je novi, neuporedivo bogatiji, čak egzotičan spisak nužno morao podstaći i na pitanje šta je, zapravo, cilj ovog poteza? Da li samo to da javno budu obilježeni oni koji su zavukli ruke u federalni džep? Da li to da se kaže kako Porezna uprava ima preciznu evidenciju i da budno vodi računa o tome ko sve i koliko državi duguje? Ili, pak, to da se pokaže gdje se prekidaju i kuda sve usmjeravaju tokovi novca, koga državi redovno fali, ali nikako da se tačno utvrdi gdje završavaju i ko iz izigravanja zakona i propisa – debelo skida kajmak?
Tanki su izgledi za jasne i argumentovane odgovore na ova pitanja. Zato nam ostaje prostor za pretpostavke i zaključke na osnovu onoga što se vidi “iz aviona”. Država objavi spisak onih koji su pokrali, uzeli joj “iz očiju”, ali ne kaže – jer nema šta reći – šta je preduzela u vezi sa sankcijama, koje nisu tajna i koje je samo trebalo realizovati. Na taj način, država se, otvoreno kazano, ponaša licemjerno – objavi imena dužnika, ali ne i to šta je preduzela prema njima – i legitimiše nemoćnom, u odnosu na suprotnu, jaču stranu poreskih dužnika. Od tog do zaključka da se, na taj način, poreska dugovanja i nekažnjeno utajivanje poreza odvijaju uz amin države, malen je korak. On, možda, ne zvuči lijepo u ušima čistunaca i zaštitnika poretka, koji ovo ne vide kao šupljinu u njemu. Ali, on je okrutno tačan i, što je najvažnije, potkrijepljen ekstremno ozbiljnim ciframa. I govori mnogo više o nemoći, atrofiji i paralizi državnih instrumenata, koji bi trebalo da brinu o parama za funkcionisanje te iste države, nego o onima koji državi duguju i nastavljaju mirno spavati, znajući da će proći bez ikakvih posljedica.
Što nas, ne samo naratorskog efekta radi, vraća na početak ove kolumne. Al Capone je završio na ostrvu Alcatraz nadomak San Francisca zbog utaje poreza, a ne zbog zločina koji su ga “proslavili” i učinili mafijaškom ikonom. Naši (federalni) poreski dužnici nisu ni blizu “legende”, kojom je ovjenčan Capone, ali su na istoj deredži s njim kad je riječ o odnosu prema državi i poreskim obavezama. I u mnogo boljem položaju od njega: ne samo da im ne prijeti ni blaga varijanta Alcatraza već se ne moraju bojati nikakvih sankcija, iako su one zakonom propisane, zna se kakve su i zašto, jer ih ne provodi onaj čija je to obaveza. I koji tako, do daljnjeg, uspješno radi u korist vlastite, ali i štete svih nas.
(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić)
Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.
bh.zmaj- Legalista
24. 05. 2023. - 11:00
Ali zato kada neka firma koja redovno izmiruje obaveze slučajno zaboravi platiti 5-6 maraka obaveze računi se blokiraju u roku odmah. Lakše je državi uzeti kredit od MMF-a nego se zezati i zamjeriti nekim firmama, što državnim što privatnim.