U velikoj borbi oko toga ko će zauzeti mjesto u vladajućoj koaliciji, malo ko primjećuje jednu izrazito zanimljivu pojavu. Funkcionerske pozicije doslovno su okupirali perspektivni kadrovi, sve lica sa američke crne liste ili britanskog spiska sankcionisanih funkcionera. Ima ih u državnom Predsjedništvu, parlamentima, entitetskim vladama, u pravosudnim institucijama, sve junak do junaka. Ispade kako je najvažnija i najcjenjenija preporuka za napredovanje na bosanskohercegovačkim političkim merdevinama naći se na tim spiskovima, u prvom redu na crnoj listi američke vlade. Svaka čast svakome, ali Amerikanci su Amerikanci. Čo’eku je korisnije biti na njihovoj crnoj listi nego da ga cijela Evropska unija utefteri u njen spisak sankcija. Bez pečata američke crne liste, svako je u ovoj zemlji, šta god uradio za narod, niko i ništa u očima ljudi, pogotovo onih koji su odani stranačkim gazdama i gospodarima.
Naći se na američkoj crnoj listi veliko je priznanje. Pri odluci čije će ime staviti na tu prestižnu listu, Amerikanci obično obrazlože kako je dotični sankcionisan i obilježen zbog uloge u korupciji i kriminalu. To se u bosanskohercegovačkom političkom leksikonu prevodi kao priznanje za izrazite zasluge u borbi za svoj narod, pa omraženi Vašington tog zaslužnog borca za nacionalne interese, koji ne povija glavu pred američkim pritiscima, na taj način kažnjava za njegovu beskompromisnost, upornost, hrabrost i spremnost da se žrtvuje za narod. Nema bolje ulaznice da u očima svoje stranke, posebno njenog lidera, a bogme i naroda, preko noći postane neka vrsta nacionalnog heroja, simbola otpora stranom pritisku. Još ako je u obrazloženju navedeno da je dotični sankcionisan zbog podrivanja demokratskih procesa i Dejtonskog sporazuma – samo nebo mu je granica u napredovanju.
Stranački poletarci, bar oni sa izraženim vladalačkim ambicijama, u svom uspinjanju političkim stepenicama prema vrhu, imaju ozbiljan izazov – kako se što prije i što efikasnije plasirati na američku crnu listu. Eto, na primjer, mlađahni Denis Šulić. Odavno Bosna i Hercegovina nije vidjela takav obećavajući, perspektivan kadar. Osvanuo je jednog jutra doslovno niotkud, u samom vrhu rukovodstva Narodne skupštine Republike Srpske i vinuo se k’o soko sivi u političke visine. Preko noći je – ma brže nego testove za vozački – naučio sve političke fraze svog stranačkog šefa Milorada, od famoznog pjesničkog izraza “političko Sarajevo”, preko “vraćanja na izvorni Dejton”, pa sve do one epski zvučne poruke, omiljene u obraćanjima Dodika i Cvijanovićeve, kako će, “Srpska koristiti svoje ustavne ovlasti u punom kapacitetu ili će krenuti putem samostalnosti”. Tako mlad, a tako prodoran, to ovi prostori još nisu vidjeli. Ali šta mu vrijedi bez jedne od najbitnijih karakteristika u karijeri – mora se što prije plasirati na crnu listu ako hoće da nastavi streloviti uspon, ako misli da bude kompletan političar i funkcioner i ako želi da posjeduje puni politički kredibilitet, inače mu je sve džaba.
Američka crna lista pruža i druge mogućnosti – selektivno pristupanje ljudima s tog znamenitog spiska. Eto, baš nekidan, kad se biralo rukovodstvo Predstavničkog doma državnog Parlamenta, Stranka demokratske akcije je principijelno, kako i priliči njenom renomeu i demokratskom profilu, bila protiv izbora Marinka Čavare za potpredsjednika tog doma upravo zato što je njegovo ime na američkoj crnoj listi. Bila je to vrhunska principijelnost, samo kad smetnemo s uma da je i premijer Federacije Fadil Novalić, kojeg SDA ustrajno podržava i kojeg bi rado vidjela na toj funkciji i u narednom mandatu, sretni dobitnik jedne pozicije na istoj toj crnoj listi na kojoj je i Čavara.
Amerikanci će kad-tad, možda već za vrijeme mandata ambasadora Majkla Marfija, shvatiti kako im je najbolji i najjeftiniji način da nagrade nekog funkcionera u Bosni i Hercegovini upravo to da ga stave na crnu listu. Ko bi se još zamarao dodjeljivanjem nekakvih priznanja, medalja i ordenja i priređivanjem skupova na kojima bi to bilo uručeno, kad je ovo mnogo jednostavnije, jeftinije i cjenjenije u ovoj zemlji.
Ako nastavimo ovako kititi institucije ljudima sa američke crne liste, već u sljedećem mandatu, onom za četiri godine, više nećemo imati koga ni poslati u Sjedinjene Američke Države. Moraćemo Amerikancima silom prilika uvesti recipročne mjere – i mi ćemo njima u pohode slati nekog pomoćnika podsekretarovog sekretara tamo nekog ministarstva ili parlamenta, nekakvog nadarenog političkog omladinca, koji u svom usponu prema vrhu, jednostavno, još nije stigao da se nađe na američkoj crnoj listi.
(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autor: Amir Sužanj/Foto: Shutterstock)
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.
Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava