Nasmijana lica samozadovoljnih kandidata bogzna koliko stranaka u državi već sedmicama „krase“ ulice bosanskohercegovačkih gradova, nastojeći pridobiti njihovo povjerenje uoči oktobarskih izbora u BiH.

U državi u kojoj, kao prema nekom pravilu, od izbora do izbora, obično bude još gore nego što je bilo, a ispunjena obećanja završe pod tepisima u renoviranim kancelarijama novih pobjednika, građani su svjedoci svojevrsnog, mnogo puta već viđenog natjecanja u tome ko će više ocrniti one druge, bolje spašavati državu, ujediniti njene zavađene narode, načiniti je „pametnom“…, ili čak, ko će od Sarajeva napraviti Dubai, kako stoji na jednom od njih.

Predizborni plakati, imidž kandidata i poruke koje šalju, izazvali su svakojake reakcije i javnosti i stručnjaka, no, velika većina zasula ih je kritikama, kao nemaštovite, šablonske, isprazne, licemjerne, amaterske, besmislene…, i šta već ne.

Od loših fotografija, kao da su sa lične karte, preko retorike koja graniči sa govorom mržnje, pa do nevjerodostojnih obećanja, stava su da su stranke predizborni posao odradile uglavnom ispod nivoa.

“Nema tu nekakve posebne kreativnosti niti inovacija. Preovlađuje jednosmjerni monološki model ubjeđivanja glasača u performanse vlastite stranke, odnosno stranačkih kandidata. Prisutne su skoro sve tehnike manipulacije glasačima – od zastrašivanja do pretjeranih obećanja. Racionalnog je veoma malo”, tvrdi u izjavi za Al Jazeeru Najil Kurtić, penzionisani profesor Univerziteta u Tuzli i autor tri knjige iz oblasti političkog marketinga.

‘Polarizacija na nas i njih’

U tom pogledu, dodaje, između stranaka nema razlike, jer je “u svim kampanjama prisutna polarizacija na nas i njih“.

„U nekim slučajevima to je demonizacija suparnika, koja se ponekad graniči sa jezikom mržnje“, tvrdi, te dodaje da niti u sadržajnom smislu nema velike razlike.

“Većina stranaka, bar onih koje objektivno mogu očekivati ulazak u parlamente, vješto se tematski ubacuje u agendu koju su same kreirale u prethodne četiri godine. To je agenda odsudnog trenutka za identitetsku skupinu, naciju, državu, entitet. U tom pravcu su usmjerene sve glavne poruke. Uistinu, bilo je i nerealno očekivati da će se izborni narativ uspjeti odmaći od tih tema. Publika (birači) je već pripremljena, dramatičnim verbalnim događajima, u posljednje dvije godine na nekoliko ključnih tema kojima je zajednički imenitelj opstanak, tako da nijedan kandidat i nijedna stranka jednostavno nemaju šansu na bilo kakvu recepciju svojih poruka ako bi pričale o bilo čemu drugom, i na nepopularan način”, tvrdi stručnjak iz Tuzle.

Tvrdi da je kampanja ispod prosjeka sa produkcijskog aspekta, da su fotografije na bilbordima i plakatima uglavnom loše otisnute i tamne, u formi portreta za ličnu kartu, dok se u neki slučajevima radi o aljkavosti i amaterizmu izbornih štabova.

Neki vidljiviji iskorak stranaka ne vidi niti Sarina Bakić, profesorica sa Odsjeka sa sociologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Ona tvrdi da je dobila utisak da je strankama bilo važno samo oblijepiti gradove „plakatima koji su u najvećem broju slučajeva izrazito neinventivni i neautentični“.

„Imam dojam da nije bilo neke velike želje originalno pristupiti ovom aspektu političkog komuniciranja, kao da se poruke podrazumijevaju pa tako i sami njihovi akteri u najvećoj mjeri na pretjerano obrađenim fotografijama“, tvrdi.

‘Akcenat na prošlosti, a ne na budućnosti’

Uz opasku da je očekivala mnogo snažniji angažman struke, šefica Odsjeka za komunikologiju Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru Semina Ajvaz rekla je da su rijetki politički akteri koji su pomjerili granice kreativnosti i koji djeluju ubjedljivo.

„U ovoj izbornoj kampanji najdominantnija je agresivna i narcisoidna politička komunikacija uz nedostatak asertivne komunikacije. Sve vrijeme nas bombarduju govorima koji su protkani samohvalom i obračunavanjem sa protivnicima. Izgleda da je cilj što više devalvirati protivnika kako bi se povećala vlastita vrijednost“, rekla je.

Tvrdi da je velikoj većini akcenat na prošlosti, a ne na budućnosti.

„Evidentno je da najkonkurentniji kandidati primaju najviše udaraca i da ne postoje nikakvi kriteriji prilikom plasiranja informacija, kao ni odgovornost za izrečeno. Nastupaju s nedostatkom argumenata i mnogo gafova. Sve manipulativne tehnike se koriste, s ciljem da bude što uvredljivije i nekorektnije. Nismo čuli jasna programska rješenja, većina ih je distancirana od važnih tema, bave se kompromitiranjem najkonkurentnijih i personalnim vrijeđanjem na ličnoj razini. Kampanja je promocija kandidata, ideja i programa, a ne samo i isključivo kompromitiranje konkurencije“, rekla je.

Ocjenjujući slogane, imidž i sadržaj plakata, Ajvaz je istakla da Naša stranka „ima dopadljive vizuale“, ali i da su njihov slogan „Moja, tvoja, naša zemlja“ i logo blijeda kopija kampanje Martina Raguža iz 2014. godine.

Za slogan HDZ-a BiH „Zajedništvom do pobjede“, ocjenjuje da nastoji akcentirati svehrvatsko zajedništvo okupljeno oko kandidatkinje za Predsjedništvo BiH Borjane Krišto.

„Vizuelni identitet Krišto ne djeluje energično, niti državnički, djeluje blijedo, bez stava i autoriteta. Više djeluje kao da se uslikala da ispoštuje formu, bez ikakvih efekata, tako da ni po čemu ne privlači pažnju niti odražava poziciju za koju se kandidirala“, kaže, dok pohvalila nije niti slogan kojim se SNSD obraća svojim glasačima, „Jer volimo Srpsku“.

„Pitam se šta bi joj tek radili da je ne vole, jer ako je vole onako kako njom vladaju posljednjih 15-ak godina, onda ta ljubav boli. Jedan je od onih slogana koji su kreirani jer trebaju imati slogan. Međutim, oni se nikada nisu oslanjali na slogane, nego na organizaciju i terenski rad“, rekla je.

‘Izetbegovićev vizual najbolji’

Vizual SDP-ovog kandidata za člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića Ajvaz ocjenjuje „nekreativnim“.

„Ne djeluje autoritativno i državnički, više kondukterski, ne ostavlja utisak osobe koja je odlučna skinuti SDA sa prijestolja. Titula upućuje na ljekara, a ne na naučnu titulu“, ocjenjuje.

Kada je riječ o vizuelnoj komunikaciji, ocjenjuje da Savez za bolju budućnost nikada nije bio lošiji, te da je njegov slogan „Jaka, uspješna, pametna BiH“, besmislen, jer BiH „ne može biti pametna, već je mogu samo činiti pametni ljudi“.

Sa druge strane, Ajvaz je pohvalila vizual kandidata SDA za Predsjedništvo BiH Bakira Izetbegovića.

„Ima daleko najbolji vizual, najupečljatljiviju i najkraću poruku. U potpunosti personaliziran, bez obilježja stranke i standardnih boja stranke. Uspio se diferencirati od konkurencije vizualom sa tamnom podlogom, državničkim stavom i ekspresijom lica koja asocira na odlučnost i samouvjerenost. Otvoren položaj dlana asocira na iskrenost, otvorenost i zakletvu, a u kombinaciji s ekspresijom lica potvrđuje autoritet ličnosti i slogan SDA ‘Sigurno’. U gornjem desnom uglu vidljiva je zastava Bosne i Hercegovine, što poručuje da mu je država na prvom mjestu. Vizual nema konkretnog slogana, čak ni imena kandidata, a sa prezimenom Izetbegović se može ostvariti emotivna identifikacija sa njegovom ciljanom skupinom. Iako u BiH ne postoji pozicija predsjednika, materijal sa porukom je profesionalno urađen kako bi pogodio metu“, kaže Ajvaz, a dosta sličan stav ima i Bakić.

Iako za najbolje primjere komunikacije sa biračima navodi kampanje Demokratske fronte i Naše stranke, plakat Bakira Izetbegovića smatra najoriginalnijim.

“Izetbegović se na jedan drugačiji i autentičan način obraća svom biračkom tijelu, oslanjajući se na prezime, odnosno na svoj porodični background, i u simboličkom smislu sa podignutom rukom podsjeća na fotografiju gospodina Alije Izetbegovića. Ovo je jedini plakat koji nema naglasak na političku stranku, jer na plakatu naziv stranke nije postavljen, već isključivo simbol države Bosne i Hercegovine, te sloganom “Izetbegović za predsjednika”, iako znamo  da je on kandidat za člana Predsjedništva, očigledno ima namjeru izazvati emocije kod onog dijela biračkog tijela privrženog političkoj ideji Alije Izetbegovića kao predsjednika države”, rekla je.

Upitna vjerodostojnost obećanja

Općenito gledajući, kako ocjenjuje Kurtić, politička agenda svedena je na “dvije do tri teme”, bez obzira na programsku i ideološku profilaciju političkih subjekata.

“Samo natjecanje za glasove svedeno je na nametanje utiska o boljim performansama za ostvarivanje poželjnog koje je SDA veoma pregnantno sažela u jednoj jedinoj, višestruko višesmislenoj riječi “Sigurno”. SDP je malo opširniji kada kaže “Da svane jutro”, što neodoljivo asocira na one koji su “upalili svjetlo” na prvim demokratskim izborima u BiH”, rekao je.

“Interesantno je da su obje ove stranke svojim ovogodišnjim sloganima napravile neku vrstu diskontinuiteta. Jedna je u dva navrata vrtila temu naroda i uporišta u narodu, a druga je obećavala multinacionalnu državu za sve. Nejasno je o čemu se radi, o strateškoj preorjentaciji ili o promjeni marketinške agencije”.

Kurtić, također, pojedinim obećanjima propituje vjerodostojnost.

“Tako jedan kandidat za člana predsjedništva obećava promjene, kakve ne bi mogao obećavati niti kandidat za predsjednika države sa predsjedničkim sistemom, a drugi daje obećanja o životnom standardu građana koja ne samo da su nerealna, nego ih član Predsjedništva i pod pretpostavkom da taj organ radi u potpunoj harmoniji ne može dati, jer to jednostavno nije u nadležnosti organa za koji se kandidira”, kaže.

Ocjenjuje da opozicione stranke iz bh. entiteta Federacija BiH svoju kritiku prethodnika temelje na kritici saradnje sa vladajućom strankom iz drugog entiteta i najjačom strankom hrvatskog naroda, održavajući iluziju da bi nakon njihove pobjede mogli na neki drugi način obrazovati većinu i vlast ne samo na državnom već i na entitetskom i kantonalnom nivou.

‘Zašto kravata i skupocjeni sat?’

Komentirajući konkretne primjere, Kurtić se osvrnuo na plakate Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirovića.

“U prepoznatljivoj pozi lika sa stećka podignute otvorene šake, koja simbolizira vrline srednjovjekovnog bošnjaka, bez stranačke identifikacije i sa elementima zastave Bosne i Hercegovine, Izetbegović iznosi svoj stav o kontinuitetu državnosti sa srednjovjekovnom Bosnom. U verbalnom dijelu bilborda pretjeruje kada kaže da se bori za mjesto predsjednika a ne za mjesto člana Predsjedništva. Međutim, ne može se ne primijetiti da je u tehničkom smislu sam poster realiziran po najvišim svjetskim standardima, pa čak i sa navođenjem samo prezimena. To je, uostalom praksa u savremenim demokratijama”, kaže.

“Na bilboardima SDP-a, dominira tema zavrnutih rukava, doduše, na bijelim košuljama, ljudi spremnih da se odmah uhvate u koštac sa upravljanjem državom. No, njihov kandidat za člana Predsjedništva BiH ima i crvenu kravatu i skupocjeni sat na ruci. Ostaje da se nagađa zašto je Bećirović odlučio da se sa kravatom izdvoji u odnosu na svoje drugove iz SDP-a. Pretpostaviti je da je na taj način želio potcrtati da je, mada zajednički kandidat 11 stranaka, prije svega SDP-ovac, što ima smisla ako se ima u vidu da mu podrška nekih stranaka više odmaže nego što pomaže”, ocjenjuje Kurtić.