Michael Colborne je novinar i istraživač na portalu za istraživačko novinarstvo Bellingcat. Vodi Bellingcat Monitoring, projekt koji istražuje i analizira krajnju desnicu u srednjoj i istočnoj Europi. Za britanski The Guardian napisao je svojevrsnu analizu pod nazivom „Putin se oslanja na svoje prijatelje na Balkanu kako bi pomogli održati njegov krvavi rat u Ukrajini“. Teskt prenosimo u cjelosti.

Radim za web stranicu istraživačkog novinarstva Bellingcat, gdje vodim naš projekt koristeći metode istraživanja otvorenog koda za praćenje krajnje desnice u srednjoj i istočnoj Europi. Na Balkanu vidimo kako krajnje desničarski rubovi Srbije podržavaju rusku krvavu invaziju na Ukrajinu. Ove skupine ne samo da potpiruju vatru u potpori ruskom ratu, oni također primaju rusku pomoć kako bi progurali vlastitu opasnu agendu u ionako nemirnom dijelu Europe.

Dok se ruski rat u Ukrajini odugovlači, Kremlj na svojoj strani ima neke od najrazornijih i najopasnijih krajnje desničarskih snaga na Balkanu. U aprilu 2022. hiljade Srba izašlo je na ulice Beograda protestujući protiv potpore njihove vlade suspenziji Rusije iz Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda zbog njene invazije na Ukrajinu. Na skupu su demonstranti mahali ruskim i srpskim zastavama i uzvikivali slogane poput: “Srbi i Rusi – braća zauvijek!”

Protest u srbijanskoj prijestolnici organizirala je ekstremno desna skupina Narodna patrola, a njen vođa Damnjan Knežević, organizirao je i nekoliko drugih proruskih skupova. Samo nekoliko sedmica kasnije Knežević i još jedan čelnik Narodne patrole otputovali su iz Srbije u Rusiju. Tamo su proveli sedam dana, na poziv nekoliko ruskih medijskih organizacija – uključujući i onu na čijem je čelu ozloglašeni Putinov suradnik Jevgenij Prigožin. Mnogi Srbi vjeruju da se Rusija dugo ponašala kao zaštitnica Srbije i njenih interesa; dvije zemlje dijele slavenske korijene, a ljudi i u Rusiji i u Srbiji osjećaju da ih je zapad demonizirao. Knežević je ustvrdio da je Rusija, zajedno sa Srbijom u jugoslavenskim ratovima 1990-ih, nepravedno predstavljena kao agresor kada su samo pokušavali zaštititi svoju etničku braću. Knežević i njegovi prijatelji preplavili su društvene mreže proruskim uzbunama. Prikazali su se kao najpredaniji branitelji Srba od svih mogućih prijetnji izvana. To se proteže i na odbranu onih koji, smatraju, brane i srpski narod; zato je jedan regionalni analitičar izjavio da srbijanska krajnja desnica pruža “najstalniju i najintenzivniju podršku” ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Ova podrška uključuje više od pukih riječi ili skupova. U maju ove godine, mala neofašistička skupina Srpska akcija objavila je video na svom YouTube kanalu koji dokumentira posjetu Sankt Peterburgu od prije nekoliko mjeseci. Nekoliko pripadnika Srpske akcije tamo je otputovalo na poziv Ruskog carskog pokreta (RIM), koji je u SAD-u i Kanadi službeno proglašen terorističkom skupinom. U videu, vođa RIM-a, Denis Gariev, puca iz pištolja i hvali se da podučava gotovo 1000 Rusa godišnje u centru za obuku pokreta. Dan nakon što je Srpska akcija objavila tu snimku, Knežević se pojavio na konferenciji za novinare u Sankt Peterburgu. Bio je u društvu Aleksandra Lysova, voditelja “Srpsko-ruskog kulturno-informativnog centra” optuženog za prijetnje antiputinovskim Rusima koji žive u Srbiji, kao i aktivista Mlade garde, mladeži Putinove političke stranke Jedinstvena Rusija .

Nije me toliko zanimalo šta je Knežević govorio na ovoj konferenciji za novinare, nego gdje se ona odvijala – u press centru Patriot Media Grupe, medijskog konglomerata na čijem je čelu Povjerenički odbor Prigožin. Patriot Media Group bila je jedna od tri medijske organizacije za koje je Narodna patrola tvrdila da ih je pozvala u Rusiju (ostali su bili zloglasni ruski državni medij RT – za koji je Knežević dao studijski intervju – i prokremaljski tabloid Komsomolskaya Pravda). Prigožin je čovjek kojeg mi u Bellingcatu nažalost predobro poznajemo. On je bivši osuđenik i Putinov pouzdanik koji je predmet američkih sankcija, a traži ga FBI zbog njegove navodne uloge u ruskom uplitanju u izbore 2016. Zaradio je milijarde dolara od ruskih državnih ugovora i navodno kontrolira Wagner, privatnu vojnu kompaniju povezanu s brojnim navodnim ratnim zločinima u Africi i Ukrajini. Bilo bi pogrešno ignorirati odnose srpske krajnje desnice i Rusije kao besmislene ili nedostojne daljnje pažnje.

Organizacije za ljudska prava upozorile su ranije ove godine da je krajnje desničarski ekstremizam u Srbiji u porastu; EuroPride, međunarodni LGBT događaj koji se ovog mjeseca trebao održati u Beogradu, suočio se s nizom nasilnih prijetnji krajnje desnice, a srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavio je da će biti otkazan. Susjedna Bosna i Hercegovina, u kojoj nacionalističke napetosti prijete raskomadati zemlju, održat će izbore u oktobru. I Crna Gora, koja se 2006. odvojila od Srbije, uskoro bi mogla imati nove izbore. Zemlju i dalje muče sporovi oko njenog nacionalnog identiteta, između Crnogoraca koji su više skloni nezavisnosti i Srba koji se izjašnjavaju kao Srbi koji žele bliže odnose sa susjednom Srbijom. Napetosti s Kosovom, koje je 2008. proglasilo nezavisnost od Srbije i dom je male srpske manjine, i dalje su najveća žarišta u regiji. Tajming je, nažalost, pravi za srpsku krajnju desnicu da izazove probleme ako to želi – a oni imaju prijatelje u Rusiji koji će im pomoći.

A Rusija je već počela pomagati. Dokumentarni film na engleskom jeziku koji je nedavno emitiran na RT-u dao je Kneževiću i drugim srpskim ekstremnim desničarima platformu da neosporno izraze svoje stavove. “Baš kao što Rusija oslobađa ruski svijet denacifikacijom i demilitarizacijom,” kaže Miša Vacić, krajnja desničarka za koju se dugo tvrdilo da je povezana s Vučićem i njegovom vladajućom Srpskom naprednom strankom, “mi Srbi također imamo pravo, putem specijalnih operacija, da stvorimo svoj srpski svet.” Zanemarujemo krajnju desnicu na Balkanu na vlastitu odgovornost. Njihove se ideologije temelje na istim ogorčenjima i nezadovoljstvima koji su uzrokovali ratove za raspad Jugoslavije 1990-ih, ali sada su pronašli više ljudi širom svijeta, uključujući Rusiju, koji su ih spremni ohrabriti i podržati. To ne bi bilo prvi put – američki State Department tvrdio je u depeši s koje je nedavno skinuta oznaka tajnosti da je Rusija od 2014. potrošila 300 miliona dolara kako bi pokušala utjecati na političare i druge širom svijeta, uključujući i Balkan. Rusija možda nije zapalila ovaj požar, ali je više nego sretna što može pomoći da ga proširi.

(TIP/Izvor: federalna.ba/The Guardian/Foto:  EPA/ANDREJ CUKIC)