Priča o ruskom uticaju i propagandi na Zapadnom Balkanu nije od juče. Za Rusiju, to je trusno područje sklono nemirima, za čiju eskalaciju i ne treba mnogo vanjskog poticaja, tim prije što regija još pati od posljedica ratova iz ‘90-tih godina prošlog stoljeća, dok joj evropska budućnost isuviše dugo visi u zraku. Prema svakoj logici, plodno tlo za još jedan front sa Zapadom.

Od juče nije niti priča da je Bosna i Hercegovina u centru tog uticaja, koji predvodi Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda koji o mnogo čemu dijeli retoriku i stavove ruskog predsjednika Vladimira Putina o budućnosti Bosne i Hercegovine, NATO-u i međunarodnoj zajednici.

No, uticaj je, kako se može uočiti, pravu eskalaciju doživio tek početkom rata u Ukrajini. Do tog 24. februara, kada je Putin naredio ulazak ruske vojske na teritoriju susjedne države, malo je ko u Bosni i Hercegovini znao kako se uopšte zove ruski ambasador u Sarajevu. Sada, Igor Kalabuhov zauzima značajan prostor u medijima u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini, o BiH često govori i glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Rusije Marija Zaharova, dok je ruska priča o euroatlantskim ambicijama Bosne i Hercegovine često praćena prijetećim tonovima. Uz to, sve su glasnije priče i o sve intenzivnijim aktivnostima ruskih obavještajnih službi u Bosni i Hercegovini.

Ovo, ali i pozicija Srbije u ruskoj zapadnobalkanskoj strategiji, tema je kojom se nakon početka ruske invazije na Ukrajinu intenzivno bavi Daniel Smith, nezavisni britanski ekspert za međunarodne odnose i sigurnost, koji se posvetio novom poglavlju ruske propagande i uticaja na Zapadnom Balkanu i općenito u Evropi.

„Rusija je kroz historiju zainteresirana za proširenje utjecaja na Zapadni Balkan. Dok nije uspijevala Balkan dovesti u područje svog utjecaja, pokušala je opstruirati proces članstva Zapadnog Balkana u NATO-u i EU. Čak i nakon ruske agresije na Ukrajinu, Rusija nastavlja tražiti svoj utjecaj na Zapadnom Balkanu, ali budući da su se sve države regije, osim Srbije i dijelom Bosne i Hercegovine, postrojile protiv Rusije, ruski utjecaj na Balkanu značajno je opao. Nakon velikih vojnih gubitaka u Ukrajini, Rusija sada hibridnim metodama pokušava promovirati napetosti na Zapadnom Balkanu, kako bi stvorila novi izvor sukoba u Evropi. Taj bi sukob tada Rusija mogla iskoristiti da proširi što više kriza u svijetu i poveća izazove Zapadu“, smatra Smith.

• Otkazivanje posjete Sergeja Lavrova Srbiji je ovih dana bilo jedna od najvažnijih tema svjetskih medija. Šta ono znači i kakvu poruku šalje – i Rusiji, i Srbiji, i regionu?

– Otkazivanje posjete Lavrova dobar je signal za regiju, prije svega zato što je poricatelj ratnih zločina Rusije u Ukrajini, te Srbije u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, spriječen da posjetom Beogradu još više potakne tenzije. Drugo, blokada zračnog prostora za let Lavrova dokazuje važnost članstva svih zemalja Zapadnog Balkana u NATO-u za njihovu sigurnost i regiju općenito. Treće, spremnost srpskih čelnika da ugoste Lavrova u vrijeme kada evropski i svjetski čelnici ugošćuju ukrajinske čelnike dodatni je dokaz da Srbija aktivno podržava Rusiju i da je vrijeme da EU ozbiljno razmotri status Srbije kao zemlje kandidata za članstvo. U ovom slučaju, susjedne države su sačuvale dostojanstvo građana Srbije, koje nažalost nije sačuvala sama njihova država.

• Kao i na bh. entitet Republiku Srpsku, na Srbiju se gleda kao najjače rusko uporište na Zapadnom Balkanu, sa izrazito snažnom proruskom propagandom. Može li Zapad odgovoriti Srbiju od takve politike, kada već ona sama oklijeva da dokaže predanost putu ka EU-u koju načelno izražava?

– Srbija je i dalje jedina zemlja u Evropi koja nije uvela sankcije Rusiji. AirSerbia nije prekinuo letove za Rusiju, naprotiv – udvostručeni su, dok ruski mediji u Srbiji nisu zabranjeni. Proruski marševi u Beogradu i drugim gradovima Srbije sedmični su i masovni, za razliku od rijetkih i simboličnih proukrajinskih. To je dokaz velikog ruskog utjecaja u Srbiji. Srpski mediji, osim što su proruski, u svojoj propagandi često nadmašuju kremaljsku medijsku propagandu. Da su srpski mediji proruski nastrojeni u razmjeru od preko 80 posto priznao je i sam predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, saveznik predsjednika Putina.

Slijedom toga, mediji koje kontrolira Vučić svojom su proruskom propagandom i politikom Srbije utjecali na povećanje proruskog i antizapadnog raspoloženja u Srbiji. Međunarodno javno mnijenje i dalje je šokirano nekim naslovima u srbijanskim medijima poput “Ukrajina napada Rusiju” koji su propagirali, suprotno od onoga što se događalo u ničim izazvanom napadu Rusije na Ukrajinu. Ovo je posljednja prilika da Evropska unija i druge zapadne zemlje zatraže od Srbije jasnu orijentaciju.

Ako se Srbija ne pridruži sankcijama protiv Rusije i ne prestane s aktivnom podrškom Rusiji, onda bi EU trebala obustaviti proces integracije Srbije i uvesti joj sankcije, a posebno njenim proruskim čelnicima. EU se ne bi smjela zavaravati igrom Vučića, koji s Putinom postiže nove sporazume o ruskom plinu i naoružanju, izigravajući ulogu žrtve. Glasanje Srbije za rezoluciju UN-a kojom se osuđuje ruska agresija na Ukrajinu simbolično je i nema nikakvu vrijednost ako ne bude praćeno konkretnim akcijama i potpunim i trenutnim sankcijama Rusiji.

• Srbiju ste u jednom nedavnom javnom istupu nazvali ‘Putinovim korisnim idiotom’. Zašto?

– Vučić je svojom proruskom politikom dosljedno služio interesima Rusije na Balkanu. U mnogim slučajevima služio je interesima Rusije više nego same Srbije i srpskog naroda. Umjesto da Srbiju približi EU-u, Vučić je Srbiju približio Rusiji. Njegova takozvana neutralna politika je više proruska od bilo čega drugog. Kako drugačije možemo nazvati predsjednika države kandidata za EU-a, Vučića, osim “korisnog idiota” koji sebi dopušta da ga diktator i ratni zločinac poput Putina iskorištava? Ili imaju puno toga zajedničkog? Također je vrijedno napomenuti da u odnosu na Kosovo svakim danom sve više vidimo narativ Srbije skrojen prema “ruskom receptu”, pri čemu se srpska manjina koja živi na Kosovu predstavlja kao “ugroženo stanovništvo” ili ponavlja da mu je potrebna “zaštita”. Rusija tvrdi da to isto radi sa ruskim govornim stanovništvom u istočnoj Ukrajini.

• Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Rusija je značajno pojačala propagandu na Zapadnom Balkanu, posebno u Bosni i Hercegovini. Koji je cilj te ofanzive?

– Širenjem proruske propagande i narativa, Rusija pokušava povećati međuetničke napetosti na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini. Imajući to na umu, Rusija koristi uspon srpskog nacionalizma i Srpske pravoslavne crkve. Također, neka istraživanja medija i instituta na Balkanu prikazala su slučajeve uplitanja ruskih obavještajnih službi u narušavanje nacionalne sigurnosti zemalja na Balkanu.

• Kako se krhka država poput Bosne i Hercegovine može oduprijeti tome, naročito ako imamo u vidu da najmanje njena polovina faktički podržava ruski narativ o prirodi i opravdanosti rata u Ukrajini?

– Rusija koristi Republiku Srpsku i Milorada Dodika kao blokirajući element za funkcioniranje Bosne i Hercegovine, a posljednjeg koristi kao destabilizirajući element za regiju. To postavlja potrebu za podrškom i ubrzanjem integracije Bosne i Hercegovine u članstvo u EU i NATO-u. Historijski je dokazano da zemlje istočne Europe i zapadnog Balkana mogu smanjiti rizik od ruskog utjecaja samo članstvom u EU-u i NATO-u, inače će Rusija na bilo koji način destabilizirati Bosnu i Hercegovinu kako bi izazvala nove sukobe na Balkanu. Dodik je svakom izjavom i postupkom služio kao Putinova marioneta, što dokazuju i lični odnosi među njima.

• Naročito je aktivan ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov koji je u nekoliko navrata faktički zaprijetio posljedicama u slučaju da BiH nastavi put ka EU-u i NATO-u. Nedavno je to ponovio i u Narodnoj skupštini bh. entiteta Republika Srpska. Kako možemo tumačiti njegove istupe i riječi?

– Govor ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini, u Skupštini Republike Srpske, bio je loša poruka za sigurnost i stabilnost Bosne i Hercegovine, ali i Balkana, kako simbolički, tako i sadržajno. Ambasadora koji je otvoreno zaprijetio Bosni i Hercegovini da „nastavak njenog evropskog puta predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti”, u najmanju ruku treba proglasiti personom non grata i protjerati ga iz države.