Klub je prethodnih godina dolazio u situaciju da se bori za opstanak. Međutim uz veliku podršku navijača i zalaganje na terenu, Sloboda se i danas nalazi u “društvu” najboljih bosanskohercegovačkih klubova. Bivši fudbaler Slobode, veliki borac na terenu i trenutni team manager, Adnan Salihović prisjetio se perioda kada je on igrao u ekipi Crveno- crnih. Salihović ističe da je ekipa i organizacija kluba tada bila u potpunosti drugačija nego danas.

„Ekipu su tada činili uglavnom mlađi momci od 18, 19 godina i bilo je par starijih, iskusnijih igrača. Ovo su sada ipak, takoreći, provjerena, premijerligaška imena tako da vjerovatno se njima i lakše nositi sa ovakvom situacijom nego što je to bilo „djeci”. Sloboda je sada u puno boljoj situaciji nego što je tada bila i što se tiče samih rezultata”, govori Salihović.

Sjeveroistočna Bosna neće izdati Slobodu

Sloboda je imala navijače iz velikog broja gradova bivše Jugoslavije, a svoj igrački potencijal crpila je iz regije sjeveroistočne Bosne, stoga i najveći broj navijača i simpatizera kluba dolazi upravo s tog kraja. Gradski stadion „Tušanj” može primiti ukupno 7200 navijača, ali Crveno- crni  se svakako sjećaju vremena kada je Tušanj ugostio i puno više od toga.

„Utakmica protiv Jedinstva- pun sjever, pun zapad, istok, pod reflektorima, sve krcato, oko 10 hiljada ljudi i to dva sata pred početak utakmice. To je bila jako bitna utakmica koju smo morali pobijediti i najbolja atmosfera koju pamtim. Cijeli sjever skandira i pjeva. Nevjerovatan osjećaj. Tada smo i ostvarili pobjedu”, prisjeća se Adnan Salihović.

Važnosti navijačke podrške ekipi, posebno u teškim trenucima, svjesni su i sami navijači. Utakmice od velikog značaja, one koje se tiču borbe za opstanak i odbrane samog imena kluba, stvaraju poseban pristisak na fudbalere.

Salihović se prisjetio i utakmice protiv Čelika kada poraz nije bio opcija.

„Mislim da smo prije tri ili četiri sezone, pred kraj kola išli Čeliku. Tada nismo smjeli izgubiti utakmicu, ako nas oni dobiju onda definitivno ispadamo iz lige. Atmosfera je i tamo bila odlična, puno Bilino polje i uspjeli smo pobijediti 0:2, ja sam tada postigao pogodak. Bila je teška utakmica za igrati, baš zbog tog pritiska”.

Fudbalski klub „Sloboda” svakako pamti periode kada je na njenom stadionu prosječan broj navijača bio četiri do pet hiljada. Perioda kada se pjesma i skandiranje Slobodinih Fukara čulo i izvan granica Tušnja.

„Sloboda je moj život već 45 godina. Sjećam se utakmice protiv Veleža, slična situacija kao sada, zadnje kolo bivše države. Veležu treba pobjeda da bude prvi, a nama da bismo ostali u ligi. Dvije hiljade Mostaraca s jedne i šest hiljada navijača Slobode s druge strane. Tada smo uspjeli pobijediti 2:0. Ovo sada protiv Leotara je jedna od najbitnijih utakmica za opstanak i mislim da Tuzla neće izdati Slobodu”, entuzijastično govori Suljo Dorić, jedan od osnivača Fukara, koji ujedno nosi i epitet jednog od najcjenjenijih navijača Crveno- crnih.

(TIP/Izvor: fksloboda.ba)