Ruska agresija na Ukrajinu i potresi  na energetskom tržištu naše zemlje, Evrope i Svijeta otvorili su brojna pitanja šta i kako dalje. Sve one pretpostavke koje su govorile o okončanju primjene mineralnih sirovina u novonastalim aktuelnim uvjetima se  preispituju, ponovno se otvara pitanje potrebe termoelektrana na ugalj i  produženja vijeka upotrebe, a posebno se naglašavaju potrebe za energijom iz nuklearnih elektrana . Ponovo se okreću zapadne zemlje ka Venecueli i čuju se pomirljivi tonovi prema Iranu, Zapravo, sa puno prava se može postaviti pitanje – šta i kako dalje?

Tome svakako treba dodati i odluke Vlada Holandije da do 2030 godine prestane eksploataciju  prirodnog gasa i Njemačke da do 2028.godine napusti proizvodnju električne energije  iz nuklearnih elektrana. Odgovor je u uvođenju utvrđivanju novih energetskih strategija  novih energija kao neodložne potrebe i poziv da se intenzivira rad na usavršavanju korištenja i pronalaženja novih, alternativnih  izvora energije,  energija i vodonična tehnologija, kao i mogućnost recirkliranja otpadnog materijala i povratno korištenje energije.

Pogrešna opredijeljenja i političke odluke koje su donešene u  energetskom sektoru skoro pa su doveli našu zemlju u veoma tešku situaciju. Niti jedna strategija nije u cjelosti sprovedena niti su analizirani njeni učinci nego su se strategije mjenjale kako su koje stranke dolazile na vlast i bez ikakve analize postojeće strategije su odbacivnle i nove usvajale.

Odsustvo strateškog pristupa i konzistentne politike skoro su u potpunosti zatvorili rudnike uglja u BiH. Kako je moguće da se poslovanje ovih izvora mineralnih sirovina tako pogrešno vodi da su dovedeni do granica kada se počinje raspravljati da  li je finsnsijski održiva eksploatacija rudnika uglja ?

Oni koji žele da objektivno promatraju i analiziraju situaciju ostaju zbunjeni ovakvim pristupom  jer istovremeno u Evropi imamo promjer Poljske koja je donijela odluku da do 2050 godine neće zatvarati svoje rudnike.

Evropa je uporno inzistirala na promjeni energetske strategije  i „igrala je na jednu kartu „ i ta pogrešna politika je došla sada na naplatu.“ Sjevrni tok 2“  i isključivo vezivanje na gas iz Rusije  kao i kupovina nafte iz Rusije pokazala se kao potpuni promašaj i sada je Evropu, a Njemačku prije svih, stavila pred veliki izazov. Sigurno je da će se skupo plaćati pogrešna politika ali će se barem definitivno morati krenuti novim putem koji će predstavljati promjenu energetske strategije.

Ovo će takođe biti prilika i da se u BiH uozbiljimo i realno sagleda stanje a nakon toga da se  pristupi izradi strategije koja će uvažavti i naše specifičnosti i naše potrebe ali koristiti i znanje umjesto politikanstva.

Ovim tekstom želim da ukažem na jedno od mogućih rješenja koje neće moći u potpunosti rješiti problem naših energetskih potreba ali će moći inicirati pitanje u kom pravcu ići i ako dobro promislimo može nam  višeznačno pomoći.

U današnje vrijeme, zbrinjavanje otpada važi za jedan od većih okolinskih problema ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regiji. Kruti otpad zagađuje okolinu a predstavlja potencijalni energetski izvor.  Crpeći iskustva od zemalja iz okruženja, Bosna i Hercegovina se nalazi pred imperativom  donošenja važnih  odluka ili u rjeđim slučajevima  u realizaciji donešenih odluka ,kojim smjerom krenuti u izboru konačnog rješenja problema zbrinjavanja otpada?

Prednost u odabiru rješenja za BiH jeste neopterećenost ranijim tehnologijama s jedne strane, i mogućnost kvalitetnog praćenja i usaglašavanja cijelog procesa sa zakonodavstvom i direktivama EU, s druge strane.

Država mora pogodovati svojom strategijom i  svojim pozitivnim zakonskim propisima da se investitori okrenu  spaljivanuja smeća i dobivanuja energije, a ne samo da u minihidroelektranama (MHE) vide svoj interes i prosperitet, a u suštini upropaštavaju prirodu i brojne vodotoke ostvarivajući samo jednostran finansijski interes. Vjetroenergiju i solarnu energiju ne pominjem jer se o tome dosta govori i mislim da nam je to dobro poznato. Svakako da trebamo razmisliti i uzeti u obzir i moguću proizvodnju vodonika i korištenje vodonika i proizvodnji enerije  uz pomoć gorivih ćelija .

Možda zvuči kao fraza ali zaista svaka kriza istovremeno predstavlja i šansu ali samo ukoliko se drugačije pristupi rješavanju ovog strateškog pitanja.

Razumijem da je Izborni zakon pitanje trenutno u fokusu , da je to pitanje koje nam na neki način određuje biti il ne biti ali energija  svakako predstavlja pitanje od krucijalnog značaja i nemamo mnogo vremena za potrebno preduzimanje adekvatnih mjera i postupaka.

(TIP/Autor: prof.dr Mirsad Đonlagić)