Nagovještaj kurtoaznog osmijeha teško da je promijenio kameni izraz nabornog lica starije gospođe koju zatičemo pred jednom prodavnicom u sarajevskom naselju Dobrinja, ali je bio možda i najprikladniji odgovor na postavljeno pitanje: “Kako preživljava sa svojim primanjima?“

“Sine moj, šta ja mogu sa svojom penzijom?“, prozborila je kontrapitanjem, koje je, čini se, više postavila samoj sebi u sopstvenoj muci zbog situacije u kojoj se nalazi.

“Kada potrošim na sve ono što moram kupiti i platiti, ne ostane meni ništa.“

“Režije i lijekovi… Šta mogu s ono malo jada što mi ostane? Jedva za hranu, ono najosnovnije, a i nje mi zafali. O nekim stvarima mogu samo sanjati. Kakav mi je ovo život? Nije život, nego preživljavanje. Opstajanje u mukama“, rekla je, predstavivši se samo kao Razija.

Da nije povremene pomoći familije, dodaje, ne bi niti preživjela. A na panično pustošenje polica po tržnim centrima, kakvim svjedočimo danima, ne može niti pomisliti.

‘Ne ostaje im ništa’

Iskaz starice s poluprazim cekerom, u kojem više nema nego što ima, jedan je od mnogobrojnih dokaza da su penzioneri kategorija koja, kao prema nekom pravilu, najviše ispašta zbog novih poremećaja globalne ekonomije, koji se neminovno osjete i u Bosni i Hercegovini.

Razija, na svoju sreću, ima nekoga ko joj makar povremeno može pomoći, ako ništa drugo platiti neki račun ili donijeti kesu namirnica. No, koliko je onih koji nemaju tu privilegiju? Kako platiti račune, kupiti lijekove i hraniti se, a da ne govorimo o kupovini odjeće i obuće?

Odgovarajući na to pitanje, Redžo Mehić, predsjednik Saveza udruženja penzionera entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, kaže da su penzioneri u ovoj zemlji “umjetnici preživljavanja”.

“Moraju se ponašati kao pravi virtuozi. Penzioneri koji nemaju bližih srodnika da im pomognu ne mogu živjeti“, rekao je on za Al Jazeeru.

“To se naročito osnosi na one koji žive u urbanim sredinama i u stanovima. Dok, recimo, sada, u zimskom periodu, od penzija plate režije, njima ne ostaje ništa. A oni su najurednije platiše, jer znaju da, ako preskoče jedan račun, više nikada ga neće platiti“, dodaje.

Osim režija i hrane, ono što najviše opterećuje penzionere u Bosni i Hercegovini su lijekovi.

“Penzioneri ih moraju kupovati, bez njih ne mogu, a većina ih nije na esencijalnoj listi besplatnih. Dakle, i ako im nešto ostane, to je za golo preživljavanje, zbog posljedica krize s korona virusom, visokih cijena, niskih primanja, a sve je to uzročno-posljedično“, navodi Mehić.

Penzije su, dodaje, prema izvještajima za prošlu godinu, “skočile” za osam posto, što se, navodi, nikada nije desilo.

Mizeran rast penzija

Prema posljednjim informacijama iz Zavoda penzijsko/mirovinskog invalidskog osigranja (PIO/MIO) Federacije, najniža penzija za februar 2022. godine iznosi 382,18 konvertibilnih maraka (oko 190 eura), a zagarantirana 478,91 konvertibilnih maraka (oko 240 eura).

U bh. entitetu Republika Srpska je slična situacija. Penzioneri od početka godine imaju za četiri posto viša primanja, ali ona su i dalje mizerna. Najniža je, prema podacima za januar, iznosila oko 220 konvertibilnih maraka (110 eura) za one sa 15 godina staža, a oko 440 konvertibilnih maraka (220 eura) za one s punim radnim stažom.

Ako ovim podacima doda da je sindikalna potrošačka korpa, koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izračunao za januar – dakle, prije novog skoka cijena – iznosila 2.357 konvertibilnih maraka (1.180 eura), sve je rečeno – penzioneri su najistureniji na vjetrometini preživljavanja.

S novim poskupljenjima brašna, ulja, šećera, mlijeka… stanje će biti još teže, jer čak 46,8 posto iz te potrošačku korpu ide za hranu.

Svjetske cijene hrane u februaru su ubrzale rast i, prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), dostigle najviši nivo u historiji, čak 20,7 posto viši u poređenju s istim mjesecom prošle godine.

“Kao krovna organizacija, od marta prošle godine smo angažirani u pravcu usklađivanja rasta penzija i konačno je prošlo na Vladi Federacije BiH. Neke izmjene i dopune su tu, kako bi se na neki način makar malo amortizirali problemi i omekšali uvjeti za sticanje prava na vanredno usklađivanje penzija. Prošle godine je zabilježen rast BDP-a [bbruto domaći proizvod], ali nažalost, i cijena troškova života. Na osnovu toga bi se ubuduće određivao procenat usklađivanja penzija“, kaže Mehić.

Zakon bi trebao biti odobren u aprilu, nakon što se dobiju statistički podaci za prošlu godinu, ali uvećane penzije bi trebale biti isplaćivane retroaktivno od januara. No, i to povećanje bit će mizerno u postojećim okolnostima, pa Mehić navodi da su potrebne dodatne akcije kako bi se pomoglo penzionerskoj populaciji.

“Ta razlika od osam posto isplatit će se u maju. No, malo bi bilo i 30 posto, samo što se postavlja pitanje – odakle? Stoga smo na posljednjem sastanku u Vladi Federaciji predložili i alternativna rješenja za pomoć penzionerima. Zbog situacije u Ukrajini, porasla je cijena hrane i energenata, a očekuje se i ‘divljanje’ cijena ostalih proizvoda. Predložili smo da se Vlada Federacije odrekne nekog dijela prihoda, jer sav taj rast puni i njenu kasu putem poreza. Rješenja bi mogla biti u smanjenju akciza, uvođenju diferencijalne stope PDV-a [porez na dodanu vrijednost], da se na neki način obustavi isplata PDV-a na neke od osnovnih životnih namirnica. Mi penzioneri svakako svoju crkavicu trošimo uglavnom na njih“, govori Mehić.

‘Vaučerizacija’ i smanjenje nameta

Postoji još jedno rješenje, kaže Admir Čavalić, ekonomski stručnjak iz Tuzle – vaučeri za penzionere. Navodi da inflacija i posljedice ukrajinske krize najviše pogađaju penzionere, zbog čega je neophodna hitna reakcija vlasti.

Prema listi Numbea, Svjetske baze za statističke podatke, Bosna i Hercegovina je na 35. mjestu najskupljih zemalja svijeta kada je riječ o osnovnim uslugama.

“Penzioneri su među najugroženijim kategorijama i teret u ovom slučaju najvećim dijelom pogađa upravo njih“, kaže Čavalić.

“Nerealno je očekivati da se oni zaštite, ali tokom izborne godine očekujem da bi moglo doći do nekog rasta penzija ili učestalije jednokratne pomoći. Ali, ono što se može i malo dugoročnije uraditi su mjere koje bi išle preko sistema robnih rezervi“, dodaje.

“Predlagao sam ‘vaučerizaciju’, tačnije da se penzionerima s minimalnim primanjima omoguće vaučeri kako bi u narednih nekoliko mjeseci preko njih dobili određene namirnice iz sistema robnih rezervi. To je konkretna mjera, koja im može pomoći, baš kao i smanjenje fiskalnih i parafiskalnih nameta na životne namirnice i energente, da se i na taj način spriječi divljanje cijena“, kaže Čavalić.

Svakako da bi sve nabrojane mjere pomogle, jer onome kome je najgore od koristi bi bilo sve.

No, dubioza penzionera u Bosni i Hercegovini je takva da bi za pristojniju normalizaciju njihovih života bili potrebni mnogo opsežniji zahvati, a ne samo oni koji bi ugasili jedan plamičak požara, kako bi Razijin, ali i želuci mnogih drugih penzionera bili više puni nego prazni.