SDP i DF su se ovih dana našli na meti kritika jer ne pristaju da se državne institucije opet svode na kafansko druženje „prijatelja“ kako bi se istrgovale izmjene Izbornog zakona BiH. U trenutku kada je upitna legitimnost međunarodnih pregovarača čije bi dobre namjere mogle dodatno zacementirati podjele i blokade u BiH jedino trezveno i državnički je bilo odbiti da se o tako važnom pitanju razgovara u jednom od hotela u Neumu.

Potpuno je pogrešno, da ne kažemo zlonamjerno poistovjećivati politiku SDP-a i DF-a sa stavovima predsjednika SNSD-a Milorada Dodika koji također ne želi u Neum. Dodik time svjesno pitanje Izbornog zakona prebacuje samo na teren F BiH i odnose Bošnjaka i Hrvata što je apsolutno pogrešno. Asimetrična rješenja u Izbornom zakonu BiH se ne mogu svoditi samo na izbor članova Predsjedništva BiH, već i razliku u funkcionisanju Doma naroda u F BiH i Vijeća naroda u RS-u.

Nedolaskom u Neum Dodik želi dati vjetar u leđa HDZ-u da podeblja svoju destruktivnu politiku blokada od kojih direktnu štetu trpe državne institucije i Federacija BiH. Dodikov stav da je protiv indirektnog izbora članova Predsjedništva BiH je na fonu politike umanjivanja značaja Parlamenta BiH, ali i održavanja živom ideje o formiranju virtualne izborne jedinice u F BiH kao paradigme trećeg entiteta. Pregovori u Neumu objektivno kriju opasnost da se kao u ratu pristane na faktičko stanje na terenu proizvedeno agresijom čime bi se nagradili isključivo oni koji nikada nisu ni prestali sanjati raspad BiH. Od (Ne)uma do nauma bi se tako mogao skratiti put.

SDP i DF svojim stavovima praktično ne dozvoljavaju da se pod tepih gurne napad na ustavni poredak i suverenitet BiH koji se već počeo realizirati samo s odgođenim dejstvom. BiH ima Izborni zakon i po njemu se mogu organizovati izbori. Odlično je to apostrofirao Jakob Finci koji više od decenije čeka da se implementira presuda evropskog Suda za ljudska prava po njegovoj apelaciji. Ako su od presude koja jasno ukazuje na diskriminaciju u Ustavu BiH i Izbornom zakonu održavani izbori i implementirani njihovi rezultati onda je logično da se sa takvom praksom može nastaviti. Finci ispravno rezonuje da onim politikama u BiH koje guraju izmjene izbornog zakona i dalje nije sporna diskriminacija već rezultati izbora koji im ne idu u prilog.

Žešće i direktnije na to je ukazao DF obrazlažući zašto ne idu u Neum. Jednostavno je, dok traje državni udar koji provodi Dodik ne može se razgovarati kako bi se udovoljilo predsjedniku HDZ-a Draganu Čoviću. Naime, jasno je da on ima „prijateljski“ dogovor s Dodikom koji je na štetu BiH.

Zato su iz SDP – a ispravno odlučili da se pismeno obrate ambasadorima država članica Vijeća za implementaciju mira, ambasadoru EU u Bosni i Hercegovini Johannu Sattleru, te visokom predstavniku u Bosni i Hercegovini Christianu Schmidtu. Neko im je trebao reći da svaki dogovor nije uvijek bolji od nikakvog.

Očuvanje državnog suvereniteta mora biti prioritet svih trenutnih razgovora, a neupitnost jedinstva države bez etničkih podjela ne može biti predmetom razgovora ili kompromisa, poruka je iz SDP-a koju ne bi smio ignorisati niko ko želi dobro BiH.

U interesu države prioritet je da Dodikova politika prvo poništi sve odluke NSRS kojima se podriva državni poredak. U trenutku kada su zbog toga uvedene sankcije SAD-a Dodiku i kada se u institucijama EU vodi ozbiljna rasprava da se učini isto kontraproduktivno je dozvoliti njegovo političko oživljavanje na terenu koji opet odgovara njemu i njegovom „prijatelju“ Čoviću. Dok se njih dvojica stalno pozivaju na neophodnost kompromisa u praksi provode politiku „sve, ili ništa“. SDP i DF ispravno i državnički shvataju da pristajanje na to nije kompromis, to je izdaja države.

(TIP/Izvor: Nap/Autor: Ernad Metaj/Foto: Arhiva)