Dok se država hvali stotinama miliona maraka podijeljenih poljoprivrednicima, oni koji to stvarno jesu kažu kako je konačno vrijeme za promjenu Zakona, kako bi taj novac stizao onim istinskim, a ne lažnim proizvođačima.

Na kraju ove druge pandemijske godine s kovidom, koji je uz sušu poljoprivrednoj proizvodnji pričinio  značajnu štetu, najveći problem su, ipak, uvozni lobiji, a s njima i domaći mesoprerađivači, zbog kojih se najčešće gasi uzgoj junadi, a mi jedemo meso iz evropskih rezervi. Sela se gase, a zemlja ostaje pusta.

“Mi 99% jedemo uvozno meso, to se kupuje iz nekih država, mi smo pojeli sve evropske zalihe” – ovako na kraju godine, ne bez gorčine, predsjednik Udruženja proizvođača mlijeka i mesa SBK-a Amir Bulut objašnjava stanje u proizvodnji mesa u Srednjobosanskom kantonu, koji prema zvaničnim podacima, u uzgoju ima tek nešto više od hiljadu bikova i junica, što je nedovoljno za podmirenje potreba za mesom na ovom području.

No, nažalost, kaže, i pored toga plasman iz domaćeg uzgoja, za koji postoji propisana procedura ,gotovo je nemoguća misija, pa stoga ne čudi što je samo u prvih devet mjeseci ove godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno 53,1 milion kilograma mesa i drugih klaoničkih proizvoda.

“Ili nam smanjuju cijenu ili od nas traže pola od tih podsticaja koje mi trebamo dobiti. Ove i prošle godine dosta ljudi napustilo proizvodnju tova junadi, prešli su na mlijeko”, dodaje Bulut.

(TIP/Nap/Foto: Agencije)