U Bosni i Hercegovini trećina stanovništva je bez ikakvog zaposlenja. Plate i penzije su među najnižim u regionu, a cijene veće nego u Evropi. Dok penzioneri, rudari, zdravstveni i prosvjetni radnici, te mnogi drugi protestuju ili najavljuju proteste, tražeći bolji život, političari zveckaju oružjem. A najdragocjeniji resurs ove države, ljudi, odlaze.

Dok nezadovoljni rudari i penzioneri na ulicama traže svoja prava, domaći političari pregovaraju, nudeći ucjenjivački kompromis za rješavanje problema. Među tim problemima nije standard građana.

“Imam ratu kredita oko 400 maraka, ostane mi 700 maraka. Imam dvoje djece˝kazao je, Almedin Kasumović, rudar u Rudniku Šikulje Kreka Tuzla.

“Ministarska plata je dvije godine moje penzije. Možete misliti sa 220 maraka kako ja mogu da živim˝, istakao je Hajrudin Pašalić, penzioner iz Zenice.

Prosječna neto plata u Bosni i Hercegovini je 513 eura, a sindikalna potrošačka korpa 1.075 eura. U zemlji u kojoj građani i prehrambene artikle kupuju u okviru ponude Crnog petka, nije teško zaključiti kako žive.

“Kako mislite da te porodice imaju život dostojan čovjeka ako non stop gurate ruku u džep tih ljudi, a ne dajete im ništa. Ova Vlada svojim građanima, ne da ne daje ništa, nego uzima i ono malo što im je ostalo˝, rekla je Ilvana Smajlović, predsjednica Sindikata hemije i nemetala FBiH.

“Plasiraju vijesti iz politike tako zastrašujuće da vi, bojeći se rata, bojeći se svega, treba da zaboravite na glad. Zabavili su se budućim izborima i svojim budućim rasporedima na političke pozicije. Građani su ono zadnje na što pomisle˝, izjavila je Gordana Bulić, Savez udruženja potrošača BiH.

“Kupuje se dan za danom. Kupci kupuju na pijaci po dvije tri-tri jabuke, dvije-tri banane. Niko više ne kupuje na pola kile ili kilogram. Najvjerovatnije nas na proljeće očekuje poskupljenje struje˝, izjavio je Jovo Vasilić, Udruženje potrošača “Zvono”, Bijeljina.

I dok su cijene sve veće, političari ne misle na najdragocjeniji resurs, ljude ove zemlje. Sela ostaju prazna, a bez sela ni gradovi neće preživjeti, a teško da će i političari.

“Pretpostavke su da jedan i po milion Bosanaca i Hercegovaca živi van svoje države i procentualno je to, pretpostavlja se, oko 39 posto od ukupnog broja stanovnika˝, rekla je Dina Selesković, akademski skulptor i voditelj razreda za dijasporu IANUBiH.

U situaciji oživljavanja strahova, besperspektivnosti, broj onih koji su otišli mogao bi biti i veći. Kada bi politika slušala stručnjake i građane, možda bi nam i bilo spasa. I jedni i drugi kažu da bi se ovdje moglo lijepo živjeti, i poručuju:”Dajte nam onda da živimo.”

(TIP/Izvor: bhrt.ba)