Od kada je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik pokrenuo secesionističke poteze i BiH uveo u najveću poslijeratnu krizu počelo se opet pričati o mogućnosti izbijanja novog rata na Balkanu. Istina, Dodik u svakom svom nastupu koristi priliku da poruči kako rata neće biti i da RS svoju samostalnost u okviru BiH želi mirnim putem. Problem je što svakim svojim potezom Dodik ustvari provocira sukob, sa željom da incident izazove neko od Bošnjaka kako bi imao opravdanje za svoje opasne postupke.

Da situacija nije bezazlena jasno je ukazao ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov koji se sa ministrom odbrane sastao sa francuskim kolegama. Njegov stav je da Zapad bira opasan put u BiH i na Kosovu.

“Obratili smo pažnju francuskim kolegama da je to veoma rizičan put koje su zapadne zemlje izabrale, budući da on predstavlja prijetnju za koegzistenciju Srba, Hrvata i Bošnjaka u okvirima jedne države”, naglasio je Lavrov.

Tajming i izbor zapadne zemlje za razgovor o BiH Lavrov nije slučajno izabrao. Francuska je u konfrontaciji sa SAD-om, oni bi evropsku vojsku koja bi po mišljenju SAD -a oslabila NATO savez. Francuzi opstruiraju ulazak balkanskih zemalja u EU, a u regiji imaju najbolje odnose s Hrvatskom iz koje se od vremena Kolinde Grabar Kitarović stalno moglo slušati da je BiH opasna zbog islamskih terorista.

Oni koji su preživjeli rat u BiH nikada neće zaboraviti sramnu ulogu Francuske čiji je general Filip Morion cijelo vrijeme tajio srpske zločine, ali i dao lažnu garanciju da će Srebrenica biti zaštićena. Od licemjernih politka iz EU i otvorene podrške Dodikovom separatizmu opasnija je samo licemjernost onih koji negiraju genocide, a ubjeđuju nas da rata neće biti. Onaj ko nije spreman priznati vlastite zločine spreman ih je opet učiniti. Pritom se ne smije izgubiti iz vida i činjenica da glavni Dodikovi saveznici Kina i Rusija također negiraju genocid u Srebrenici.

Nije vrijeme da se mirno spava, rata može biti! Da situacija nije dobra pokazuju upravo poruke međunarodnih predstavnika koji su proteklih dana obilazili BIH i razgovarali s domaćim političarima. U tim razgovorima najviše se govorilo upravo o ratu i garancijama da ga neće biti. Gdje ima dima ima i vatre, u suprotnom niko od ozbiljnih međunarodnih diplomata ne bi pominjao rat.

Da Dodik nije iskren da se iščitati i iz sramne i prijeteće poruke njegovog savjetnika Milana Tegeltije upućene Bošnjacima u kojoj tvrdi da je njih 1,8 malobrojno u odnosu na 12,5 miliona Srba i Hrvata u regionu. Jasno je da se radi o fašističkom narativu koji isključuje da među Srbima i Hrvatima postoje ljudi koji ne gledaju sve kroz nacionalnu prizmu.

Da je situacija ozbiljna pokazuje i činjenica da je Njemačka ipak odlučila imati nešto agresivniji stav prema Dodiku. Njihova štampa je konstantno vršila pritisak na vladu tvrdeći da je međunarodna zajednica previše pustila Dodiku što može imati katastrofalne posljedice. Tu se prema pisanju njemačkih medija uklapa i to što je u Srbiji na vlasti autoritarni vladar Aleksandar Vučić, koji se postupno udaljava od Europske unije i kao da se sve više približava svojoj militantnoj prošlosti”, Die Zeit podsjeća i da je tokom 1990-ih Vučić bio „ultranacionalist”. „Tada je i on huškao na rat u Bosni.” Pravo lice vlasti u Srbiji otkrili su i posljednji događaji oko uklanjanja murala ratnom zločincu Ratku Mladiću gdje je policija kažnjavala antifašiste.

Ako pažljivo prelistamo domaću i stranu štampu vidjećemo da dominiraju poruke kako nema potencijala za ratne sukobe, ali može doći do oružanih incidenata. Ono što svi zanemaruju da se incidenti na Balkanu lako i brzo pretvore u bure baruta od čije eksplozije posljedice niko ne može predvidjeti.

(TIP/Nap/Autor: Ernad Metaj/Foto: Agencije)