Odluke kriznih štabova u FBiH a posebno u TK izazvale su buru negativnih komentara i otvorila brojna pitanja. Za početak ću citirati samo nekoliko  naslova u jednim novinama a u povodu odluke Kriznog štaba na nivou države.

„Nakon Nove godine covid potvrde moći će dobiti samo cijepljeni i preboljeli“,“Na skupu bez potvrda najviše 50 osoba“.“ Za dolazak na posao obavezne propusnice“.“ Učitelji neće biti  izuzeti od provjera“. „Provjere i za ulazak u kafić i teretanu“. „U Austriji se bez potvrde neće moći ni kod frizera, Italija traži i za djecu stariju od 12“.“ Sveučilišta odlučuju o potvrdama za studente“.“ Među otpuštenima na Rebru nema niti jednog liječnika.“

Kada pažljivo pročitamo ove naslove koji se mogu naći na dvije stranice jedne novine u susjednoj Hrvatskoj jasno je da se aktivnosti provode sustavno i ozbiljno zato što je procjepljenost oko 50 posto možda nešto i preko 50 posto  mjere se temeljito provode i utvrđeni protokoli POOŠTRAVAJU  ne dozvoljavaju odstupanja i niti je moguće bilo kome izbjeći utvrđene mjere. Pooštravaju ali omogućuju daljne aktivnosti.

Zašto je potrebno ovo pročitati i izvući određene pouke?

Pa,  zato što kod nas najnovije mjere ne prave distinkciju između vakcinisanih i onih koji to ne žele. Umjesto da cilj mjera budu upravo oni koji ne žele da se vakcinišu i da se na taj način motivišu da bi se povećala procijepljenost, kod nas se stavljaju u istu ravan i oni koji se vakcinišu, kao i oni  koji to uporno i nerazmuno odbijaju.

Problem sa nabavkom vakcina je dobro poznat i o njemu ne treba mnogo govoriti. No, svakako da trebamo  tražiti od nadležnih da izvrše snažniji  pritisak na one koji uporno i nerazumno odbijaju vakcinisanje. Zapravo, kod nas su mjere utvrđene tako da neće spriječiti širenje zaraze. Isto tako je nelogično da oni koji su dobili dvije doze u Srbiji i Hrvatskoj u pojedinim kantonima u FBiH ne mogu da dobiju treću dozu ili buster dozu kao da je taj postupak pitanje patriotizma a ne  nastojanje da pojedinci riješe svoj problem, ako to država već nije bila u stanju učiniti. Umjesto da se to cijeni kao pomoć državi jer se smanjuje pritisak na sistem, kod nas se to tretira , skoro, kao čin izdaje.

Novim mjerama ugrozit ćemo poslovanje raznih servisnih objekata, vježbaonica, sportskih klubova,kafića, restorana i ugroziti veliki broj radnih mjesta i na taj način pričniti nenadoknadivu materijalnu štetu od koje se  mnogi neće stići oporaviti.

Nigdje se ne pominju niti se poduzimaju promotivne aktivnosti koje bi u kombinaciji sa represivnim mjerama ‘prisilile’  pojedince i pomogle da se lakše shvati i prihvati vakcinisanje i na taj način riješi ogroman dio problema. Ne, kod nas se  uravnilovka favorizira kao spasonosna ideja.

I konačno, sistem je tako organiziran da se najviše oboljelih ‘okuplja’ u ordinacijama kod porodičnog ljekara gdje ima zaista nedozvoljeno mnogo zaraženih osoba. Ne mogu da vjerujem da se u ovim kriznim vremenima nije moglo drugačije organizirati okupljanje većih grupa i na taj način onemogućiti širenje virusa. Nemojmo se  zavaravati da se nešto uradilo. Jeste minimalno i nedovoljno, jer se zaražavaju i vakcinisani( jer umiru i vakcinisani). Moramo biti agilniji, strožiji, zahtjevniji i truditi se da se u što kraćem periodu vakciniše što više stanovnika. Svakako da treba  hitno omogućiti i treću/buster dozu za one koji žele, a ne samo onima kojima su krizni štabovi dali prednost jer to u suštini neće mnogo pomoći u sprječavanju širenja zaraze i spašavanju života ugroženih i onih koji će to postati.

(TIP/Autor: Prof.dr Mirsad Đonlagić/Foto: Ilustracija)