Ni prije dvije godine nije trebalo biti prorok niti se podsjećati na Arhimeda, Pascala i Bernoullija kada smo na istim stranicama konstatirali i upozorili kako Bosni i Hercegovini „od Une do Drine“ hronično nedostaje radne snage. Od zemlje koja „izvozi“ radnu snagu zbog niske cijene rada, Bosna i Hercegovina je po pravilima zakona o spojenim sudovima postala zemlja u kojoj će se uskoro radnik tražiti „na kašičicu“. Možda je malo karikirana i ironizirana aktuelna situacija, ali ni ovo banaliziranje nije daleko od istine.

U ovom trenutku na evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini je 400.000 lica koja traže posao, od čega gotovo 60 posto žena (57,1 posto) Prije dvije godine, doduše i ruku na srce, poslodavci su tražili radnike unutar Bosne i Hercegovine, pa je tako npr. Bosanska Krupa tražila 500 radnika u drvnoj, građevinarstvu i metalnoj industriji, prije svega, a najviše galvanizera, zavarivača i CNC operatera. U takvom unutarnjem preslagivanju i relokaciji radne snage u grad na Uni su stizali Zeničani, Vakufljani, Tešanjci…

Danas je situacija sa radnom snagom ista samo malo gora i dramatičnija u tome što bh. poslodavci više skoro da i ne mogu naći kvalitetnu radnu snagu u državi nego ozbiljno razmišljaju o uvozu radne snage.

Olakšice za ‘uvoz’ radne snage

Udruženje poslodavaca Bosne i Hercegovine koje okuplja najveći broj javnih i privatnih kompanija zbog poprilično dramatične situacije sa radnom snagom uputilo je prije nekoliko mjeseci inicijativu Ministarstvu civilnih poslova BiH i Agenciji za rad i zapošljavanje za traženje olakšica za uvoz radne snage iz inozemstva. Na tome je i ostalo.

Ukratko, poslodavci traže pojednostavljenje procedure za zapošljavanje stranaca, ali da se tom zadatku bh. vlasti posvete u rekordnom roku. Po njima mogle bi se preuzeti dobre prakse iz nedavno izmijenjenog Zakona o uvozu radne snage u Hrvatsku čija je Posavina gotovo ispražnjena od ljudi koji su otišli u „bolju budućnost“ u zemlje EU, a imanja prodaju za 10-15.000 eura.

Istovremeno bh. poslodavci traže da se mjerama države barem uspori, ako ne i riješi odliv radne snage i to na način smanjenja doprinosa na plaće. Poslodavci bi taj novac usmjerili u veće neto zarade radnika i na taj ih način pokušali zadržati „na kućnom pragu“.

U ovom trenutku ako bh. poslodavac želi zaposliti stranca prije dozvole za boravak i rad mora provjeriti da li na domaćem tržištu ima radnika te struke i to preko Zavoda za zapošljavanje. Tu se već „gubi“ 15 dana administrativnog roka, a ako na bh. tržištu ima takve radne snage, onda ništa od „uvoza“ radnika. U suprotnom slučaju može podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za rad i boravak. Da skrate procedure bh. poslodavci su došli na ideju da se za određene poslove zapošljavaju tzv. leasing radnici i to preko ovlaštenih agencija. U takvim slučajevima agencije bi bile poslodavci zakupljenim radnicima i plaćale im staž i socijalno, a iznajmljivali ih, npr. bh. javnim i privatnim tvrtkama.

“Mi ćemo definitivno morati uvoziti radnu snagu ako ovakvo stanje potraje ili se pogorša. Ekonomska situacija je takva da ako dvoje radi i nije toliko loše i mnogi ljudi iz Bosne i Hercegovine ne odlaze isključivo iz ekonomskog, nego niza razloga koji bi se mogli okarakterizirati kao loše opće stanje države, pravna  i druga nesigurnost, problemi šta kada se ode u penziju koja će biti nedovoljna za život. Zbog takvog zbira loših faktora ljudi napuštaju Bosnu i Hercegovinu i mi ćemo biti primorani da uvozimo radnu snagu. Pitanje je tada zakonskih barijera koje zasigurno postoje, a vlasti će ih sporo otklanjati”, kaže Alen Šabanović, predsjednik Udruženja privrednika Sanskog Mosta.

Slično razmišlja i živi konkretne probleme Almir Gvožđar, član Udruženja i poslodavac u visokosofisticiranoj kompaniji koja se bavi obradom metala uz pomoć digitalne tehnologije i robota i gdje je prosječna neto plata gotovo 1.000 eura. I od njega odlaze stručno osposobljeni i kvalitetni radnici, jer će osim njemačke plate koja je u ovom evropskom i svjetskom ekonomskom divu veća imati i zagarantiranu i dobru penziju, a djeca izvjesniju i bolju budućnost.

„Da se nije dogodila pandemija vrlo vjerovatno bi bili blizu tog cilja od 1000 eura neto plaće ili bi ga čak i ostvarili. Ipak, dobro smo nakon pandemije izašli iz problema sa tržištem i radićemo na ovom cilju, jer smatram da je dobra plata ključno za opstanak i ostanak ljudi u Bosni i Hercegovini“, kaže Gvožđar. Iako zapošljava visokostručne i educirane kadrove, a na njegove javne oglase za jedno radno mjesto javi se i po 300-400 lica u ovoj kompaniji skoro stalno imaju otvorene konkurse.

Dualno obrazovanje

„Možda je ključni problem i u našem obrazovnom sistemu koji nije dualni kao recimo u Njemačkoj gdje učenici od početka školovanja rade u kompanijama u kojima usvajaju praktična znanja ,a  teoriju uče u školi. Vjerujem da bi na taj način dobijali mlade i stručne ljude u svojoj branši“, ističe Gvožđar i na nedvosmislen način ukazuje da radna snaga sa bh biroa rada nije ono što dobar poslodavac treba.

Bosna i Hercegovina ima problem sa obrazovnom strukturom radne snage, a tih hendikepa, primjerice, nisu lišene ni Srbija ili Crna Gora. Ekonomski stručnjak Zoran Pavlović nedavno je izjavio kako zbog ambicije roditelja koji ne žele da im djeca budu konobari ili recepcioneri upisuju djecu u tehnička zanimanja za fabrike koje više ne postoje. Pavlović ističe kako u Bosni i Hercegovini nema škola koje obrazuju varioce, CNC operatere, zidare…

„Djeca neće da uče za zidara, a niko neće da im kaže da je to vrlo dobro plaćen posao. Situacija je zaista tužna. Naša djeca koja su završila fakultete su na birou. Imamo nesrazmjer obrazovnog sistema u odnosu na potrebe tržišta, ali i na stav roditelja”, izjavio je Pavlović.

Da ponekad i ponegdje bljesne iskra govori podatak sa Unsko-sanskog kantona gdje je Ministarstvo obrazovanja donijelo podzakonski akt koji je u kontekstu naše teme „mali potez za čovječanstvo, a veliki za krajiške poslodavce“. I, možda, poticaj i za druge.

„Donijeli smo Pravilnik o o praktičnoj nastavi koji će omogućiti učenicima sticanje praktičnih znanja u firmama, primanje naknade za svoj rad ali i razvoj samo privrede na području Kantona“, objavio je na svom Facebook profilu aktuelni ministar Almin Hopovac. To je pabirak njemačkog modela koji je pomenuo naš sagovornik Gvožđar, a koji je umalo postao izvozni hit i, čini se, dobar instrument za osiguranje kvalitetne i stručne mlade radne snage.

Manje je poznato da se Bosna i Hercegovina, koja je suočena sa drastično visokom stopom nezaposlenosti mladih i istovremenim deficitom stručnog kadra, priključila ovom trendu na inicijativu Nijemaca. Naime, predstavništvo njemačke privrede u Bosni i Hercegovini (AHK) provodi pilot projekat Skills Expert s ciljem uvođenja, testiranja i vrednovanja rezultata dualnog stručnog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Projekt finansira Savezno ministarstvo za privredu i energiju (Bundesministerium für Wirtschaft und Energie – BMWi), kao i Udruženje njemačkih industrijskih i trgovinskih komora (DIHK). AHK pruža usluge savjetovanja kompanija vezano za stručno obrazovanje, saradnju sa stručnim školama i obuku mentora u kompanijama. Po pamet se ne mora ići daleko, a nekada nas i počasti posjetom. Prvo, u Njemačkoj dvije trećine mladih se odlučuje na dualno obrazovanje. I drugo, u Njemačkoj je najniža stopa nezaposlenosti mladih u EU. A pametnom je, kažu stari, i išaret dosta.

Naravno, nikako ne bi trebalo da nas zavara dobar, štaviše rekordan izvoz iz Bosne i Hercegovine jer ovi podaci neće spriječiti, a vjerovatno ni usporiti odlaske iz države. Podsjetimo, Bosna i Hercegovina je u septembru izvezla roba u vrijednosti većoj 1,3 milijarde konvertibilnih maraka (682 miliona eura) što je rekord, a od početka 2021. godine izvoz je veći za 33 posto, što ukazuje na oporavak ekonomije nakon pandemije. Ove brojke međutim nimalo ne poništavaju manjak radnih vještina i znanja kako među zaposlenima, tako i još više među onima koji traže posao u Bosni i Hercegovini.

Na kraju, iako neukusno poređenje sa stanovišta ekonomske snage dviju država postavimo pitanje bh. vlastima – ako je Njemačka u 2021. godini uložila 700 miliona eura u stručno osposobljavanje radnika, koliko je u tom „sektoru“ uložila Bosna i Hercegovina? Odgovor, nažalost, znamo.