Kada se voda zamuti tada je potrebno vratiti se na izvor, kaže stara narodna mudra izreka. Tako ćemo i ovom prigodom  kada  se govori o aktualnom trenutku košarkaškog saveza BiH. Danas je subota , dan košarke, kada navijači sa velikim iščekivanjem očekuju da li će početi Prvenstvo BiH u košarci.

Saga o okončanju prošlog prvenstva i početku novog,ovogodišnjeg, traje zaista predugo i mi, koji košarku volimo i pratimo, još uvijek neznamo kako će to u konačnici sve izgledati.

No mislim da je ovo pravi trenutak da se podsjetimo početaka i kako se došlo do rješenja a koje je u tom trenutkun predstavljalo veliki zaokret, kada je sport u pitanju u BiH.

Košarkaški savez Bosne i Hercegovine osnovan je 1950.godine, a kao samostalna sportska asocijacija postoji od priznanja  i  prijema KS BiH u međunarodnu košarkašku asocijaciju FIBA 1992.godine, odnosno u punopravno članstvo 1993.godine. Naše interese zastupao je gospodin Boris Lalić iz Hrvatske, inače poznati sportski funkcioner u bivšoj državi. Reprezentacija Bosne i Hercegovine je odmah uključena u  takmičenja pod ingerencijom FIBA-e i poslije kvalifikacionog turnira u Poljskoj odigrali smo sjajno prvenstvo u Njemačkoj (Karlsrue) i ostvarili do sada najveći uspjeh plasirajući se na osmo mjesto. Reprezentaciju su vodili Mirza Delibašić i Ibrahim Krehić.

Pa i pored toga sport je bio podijeljen po Dejtonskim linijama,a u Bosni Hercegovini su funkcionirala tri košarkaška saveza; KS BiH, KS RS i KS HB. Pošto je ta situacija bila sa sportskog stanovišta neodrživa, FIBA je inicirala početak pregovora o rekonstrukciji Košarkaškog saveza BiH. Razgovori su bili dugi, teški i ponekada izgledali kao nemoguće rješnje. Zašto? Pa zato što su polazne pozicije bile jako udaljene (a o detaljima nekim drugim povodom), tako da se mogao steći dojam da je sporazum nemoguć.

Delegaciju KSBiH sačinjvalai su Ejup Ganić, Husein Đelilović, Mišo Dreković, Vlado Raguž i ja, Mirsad Đonlagić. U radu naše grupe pomagali su predstavnici regionalnih saveza Tuzle, Sarajeva i Zenice. KS HB predstavljali su Ljiljanko Naletilić, Nikica Petrović  i Bilinovac dok su delegaciju KS RS činili Despotović Dragan, Cober Obradović i Rade Savić.

Prilikom prvog sastanka utvrđeni su neki principi, koji su nakon tri godine i 30.000 pređenih kilometara omogućili da dođemo do sporazuma.

Slika 1: Predstavnici saveza potpisuju sporazum o rekonstrukciji: Đonlagić, Despotović i Naletilić

Nakon potpisanog sporazuma počela je njegova realizacija. Sistem takmičenja je kontroliran od stane KS BiH na prostoru cijele  države (što je bio preduvjet za puno priznanje od strane FIBA). Moram ovom prilikom dodati da je FIBA konstituisala ad-hoc grupu koju je predvodio španac Ernesto Segura de Luna, koja je bila medijator u našim pregovorima. Ipak za sve ovo što se dešavalo tada, najveće zasluge pripadaju genralnom sekretaru FIBA  Evrope Borislavu Stankoviću i njegovom prvom saradniku (a kasnije Generalnom sekretaru) Patriku Baumanu.

Osnivačka skupština rekonstruisanog saveza KS BiH održana je 2001. godine u auli Olimpijskog komiteta,  kojom prilikom smo se okupljenima obratili Mirsad Đonlagić, prvi predsjenik/predsjedavajući Upravnog odbora KS BiH, a potom podpredsjednici Dragan Despotović i Ljiljanko Naletilić. U radu skupštine i njene organizacije poseban i snažan  angažman  je imao tadašnji generalni sekretar KS BiH Husein Đelilović.

Slika 2 : Potpisnik ovih redova govori na Skupštini

Svi ovi današnji problemi su u poređenju sa ondašnjim problemima  neuporedivo manji, ali je jaka volja i međusobno poštivanje učinilo da se spasila košarka u BiH i da od tada funkcionira i Savez i reprezentacije.

Mislim da je i sada potrebno razumijevanje, razgovor, kompromis i dogovor. Nije to baš tako jednostavno, ali drugačije neće ići. Samo na taj način može funkcionirati BiH općenito, a sport pogotovo. Ja vjerujem da će aktualno rukovodstvo i svi članovi pa i predstavnici klubova procjeniti da je teško, ali je bolje sačuvati ono što imamo nego jednostavno vratiti stvari na početak. Sve to skupa nije jednostavno, ali sam siguran u pozitivan ishod. I još nešto, logično je da se nakon 20 godina funkcioniranja  nakupilo podosta nelogičnosti pa i nekih stvatri koje postaju kočnica, a to sve već danas zahtjeva rad na finom podešavanju postignutog rješenja i poboljšanju za opšte dobro, što je veoma bitno za Bosnu i Hercegovinu u ovom trenutku, možda i više nego ikad prije.

Umjesto zaključka  moram istaći da je potrebno sjesti za stol ( hitno) razgovarati, dogovarati i postići kompromis  jer sve drugo je sunovrat za košarku u BiH.

(TIP/Autor: Prof.dr Mirsad Đonlagić)