U Centru za obuku pasa za otkrivanje mina u Bosni i Hercegovini, u mjestu Borci kod Konjica, koji je osnovan 2002. godine, obučeno je više od 350 pasa za otkrivanje mina, te za otkrivanje eksploziva i narkotika.

Direktor Centra Nermin Hadžimujagić je u razgovoru za Fenu kazao da je Centar osnovan na inicijativu Vlade Sjedinjenih Američkih Država, dodajući da je u periodu od 18 godina urađeno mnogo posla, prvenstveno na obuci pasa u oblasti deminiranja, a i u drugim oblastima kao što su obuka pasa za otkrivanje eksploziva, narkotika, pasa tragača…

Napomenuo je da ti psi rade, ne samo na području jugoistočne Evrope, što je bila ideja kod osnivanja ovog centra, nego i u ostalim zemljama kao što su Angola, Afganistan, Irak, Azerbejdžan i neke druge zemlje.

Trenutno na obuci imamo tri psa, odnosno završili smo obuku ta tri psa. Jedan je već dodijeljen Republičkoj upravi civilne zaštite i treba da izađe na neovisno polaganje od strane Centra za uklanjanje mina BiH. Kada bude završeno to testiranje pas će biti akreditovan i u narednih šest mjeseci će moći raditi na sumnjivim prostorima u BiH. Također su obučena dva psa koja će biti donirana Centru za uklanjanje mina Kosova, a donacija je organizacije Marshall Legacy Institut i oni će biti transportovani u toku ovog mjeseca na Kosovo – kazao je Hadžimujagić.

Najavio je da u narednom periodu počinju obuku sa 10 pasa za potrebe Azerbejdžanskog centra za uklanjanje mina. Obuka će trajati od šest do osam mjeseci, nakon čega će psi biti dodjeljeni Azerbejdžanu.

Nakon što se završi obuka u našem centru svaki pas i vodič pasa, koji praktično predstavljaju jedan tim, dobiju certifikat, a nakon toga se vrši neovisno testiranje od strane Centra za uklanjanje mina u BiH, ako će pas raditi u BiH, a ako će raditi u nekoj drugoj državi onda se testira od strane nadležne institucije u toj zemlji kojoj je pas dodijeljen – pojasnio je Hadžimujagić.

Napomenuo je da se pas testira svakih šest mjeseci. Nakon što uspješno položi test, angažuje se na minsko sumnjivim područjima. Ako ne položi test, pas mora ponavljati obuku. Ukoliko i nakon drugog testiranja ne položi, onda se taj pas neće više uvoditi u minsko sumnjivo područje. Dakle, nije dovoljno obučen ili nije prihvatio obuku da bi mogao raditi taj posao – kazao je Hadžimujagić.

Istaknuo je da je pas jako korisna „alatka“ u procesu deminiranja, te da jedan pas na terenu koji odgovara za rad psa, može da zamijeni uspješno deset deminera.

Jedan pas u toku jednog radnog dana može da pretraži sumnjivu površinu od nekih hiljadu i više kvadrata, dok jedan deminer maksimalno može da uradi do 100 kvadrata. Dakle, jedan pas na terenu koji je odgovarajući za njegov rad, može zamijeniti uspješno desetak deminera – naveo je Hadžimujagić.

Napominje da se osim pasa za otkrivanje mina, najčešće obučavaju i psi za otkrivanje eksploziva koji uspješno rade na području Iraka, Afganistana i nekih drugih zemalja.

Po njegovim riječima, najviše rade sa belgijskim ovčarima, malinoama. Njihov radni vijek je oko osam godina, nakon čega se oni obično dodjeljuju vodičima pasa koji su intenzivno radili s njima.

Amir Badžak koji 13 godina radi u Centru za obuku pasa za otkrivanje mina, a već devet godina radi kao trener pasa, kaže da se do sada kao najbolji pas za otkrivanje mina pokazao belgijski ovčar, malinoa. To su radni psi koji se koriste u svijetu za rad u minskim poljima, pretrage, traženje eksploziva, itd.

Pojasnio je da se selekcija pasa radi na način da se uzme pas od 11 ili 12 mjeseci i testira se u Centru desetak do petnaest dana, da se vidi da li zadovoljava kriterije koji su potrebni u daljem radu.

Poslije toga pas, ako je zadovoljio kriterije, ostaje u Centru i nastavlja se s njim svakodnevno raditi.

Badžak je napomenuo da obuka pasa traje šest mjeseci, na način da se počne s osnovnim komandama poslušnosti, do povezivanja mirisa, a potom se prelazi na rad u linijama, gdje se pas kreće pravolinijski naprijed-nazad, s tim da mora da nađe metu. Kasnije se prelazi na rad u boksovima veličine 10 puta 10 metara, gdje su skrivene mine. Kada detektuje minu, pas sjedne pored tog mjesta. Potom ga vodić izvodi iz tog područja, nagrađuje ga, a poslije toga deminer ulazi i mora pregledati otprilike jedan metar kvadratni prostora gdje je pas detektovao minu.

Pas nakon dobro odrađenog posla dobije lopticu s kojom se igra i to je njegova nagrada.

Da je povezanost psa i trenera koji radi s njim veoma jaka svjedoči i Badžak, ističuči da mu je teško kada se završi obuka i kada psa trebaju predati institucijama koje će ga koristiti.

Kada predajemo psa to su vrlo emotivni tenuci, jer vežete se za njega nekih pola godine, od samih početaka radite s njim pa sve do finiša. Toliko se vežete za pse da je to na kraju tolika ljubav da se ne može opisati – kaže Badžak, te dodaje da je u ovom poslu to najvažnije, ljubav prema životinji i komunikacija koja se uspostavi s njom, da se razumiju pogledima.

Po njegovim riječima, postoje i dani kada pas nije raspoložen za rad.

Dešava se da dođem na posao u Centar, pustim psa i primjetim na njemu da nije taj dan njegov za rad. U tom slučaju, malo se poigram s njim i vratim ga u boks. Taj dan, što se tiče posla, ne radi se s njim ništa, jer i pas ima neki dan kada nije raspoložen ili ima neki problem, možda je bolestan, a i vrijeme može uticati na njega, isto kao i na čovjeka – navodi Badžak i napominje da nema forsiranja, nego se vidi da li pas može ili ne može raditi taj dan.

(TIP/Fena)