Iako e-trgovina cvjeta, posebno zbog pandemije korona virusa, potrošači u BiH su nezaštićeni jer je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u regionu koja nema zakon o elektronskoj kupovini.

Situacija je možda malo teža u Federaciji BiH, jer u ovom entitetu ne postoji ni zakon o zaštiti potrošača, nego se primjenjuje zastarjeli s nivoa BiH. Nešto bolja situacija je u Republici Srpskoj jer ima Zakon o zaštiti potrošača, u koji je ugrađena i oblast internet kupovine. Ali i pored toga podjednaki su, čine se, problemi i u jednom i u drugom entitetu s obzirom na to da e-kupovina cvjeta, da je ponuda raznolika, potražnja velika, prevare sve češće, a potrošači ne znaju koja su im prava i kome da se obrate kada budu prevareni i nalaze se na vjetrometini.

Najčešće žrtve su starije osobe (penzioneri) i djeca odnosno tinejdžeri. Prevaranti nemaju milosti prema žrtvama ni prema vrijednosti kupovine, pa taka varaju prilikom kupovine i skupih i jeftinih stvari.

Gordana Bulić, predsjednica Udruženja potrošača u Tuzlanskom kantonu, kaže da je zadnjih godina internet kupovina u porastu, a ekspanziju je doživjela u vrijeme pandemije.

Ističe da je veliki broj žalbi i prijava potrošača kada je u pitanju online kupovina. Vrlo često roba je oštećena ili nije onakva kao na fotografiji, a robu putem interneta su u doba pandemije počeli kupovati i oni koji nikada nisu mislili da će na taj način nešto pazariti.

“Ima puno prevara. Posebno su mete srednjoškolci, tinejdžeri koji kupuju majice, mobitele, priključke za uređaje, patike, kozmetiku. Druga ranjiva grupa su stariji potrošači, osobe starije dobi koje imaju ograničeno kretanje. Najčešće su prijavljivane prevare pri kupovini masažera, krema protiv reume, posteljine, dušeci, šerpe, lonci…”, ističe Bulićeva za “Nezavisne novine”.

Lani je Ministarstvo trgovine FBiH dalo donaciju udruženjima potrošača. Iskoristili su je za edukaciju potrošača o rizicima kupovanja na daljinu i kako se zaštititi.

“Međutim, sve je to teško išlo zbog situacije s koronom”, kaže Bulićeva i dodaje da pokušavaju aktivirati parlamentarce koji mogu predložiti nacrt zakona o elektronskom kupovanju, jer je BiH jedina zemlja u regionu koja nema taj zakon.

“Zakoni postoje u regionu, u Srbiji i Hrvatskoj, napisani na našem jeziku i samo je potrebno prepisati ih. Hrvatski zakon je usaglašen s legislativama EU i mislim da to ne bi trebalo da bude problem”, kazala je Bulićeva.

Kaže da mnogi love u mutnom, pa onda kad kupac želi vratiti proizvod ugase telefone, mijenjaju brojeve…

“Imam primjer jedne penzionerke, koja je kupila masažer koji košta 650 KM i dala prvu ratu 150, a ostalo od penzije da joj se odbije još 500. Njoj je to uručeno na brzinu, nije bilo po dogovoru i kad je htjela da vrati onda su nastale prijetnje, nejavljanje… Uspjeli smo nekako naći čovjeka koji je dostavljao robu, pa je i on prijetio i ženi i udruženju, ali smo nekako uspjeli vratiti dio novca”, kaže Bulićeva. Vjeruje da ima mnogo neprijavljenih slučajeva prevare.

Dušan Srdić, predsjednik Udruženja potrošača “Reakcija” Banjaluka, za “Nezavisne novine” kaže da njegove kolege u Doboju u sklopu projekta EU pišu projekat na temu implementacije novog zakona kako u entitetima, tako i na nivou države koji bi se odnosio na e-trgovinu.

“Što se tiče Republike Srpske, mi nemamo zakon o e-trgovini, ali imamo Zakon o zaštiti potrošača, u kojem je propisana kupovina na daljinu, koji kaže da potrošači imaju pravo na povrat novca u roku od 15 dana, odnosno imaju pravo na raskid ugovora”, objašnjava Srdić.

Ističe da je poražavajuća činjenica za BiH da se pored polovne robe uvezene iz zemalja EU, sada nalaze i osnovne životne namirnice koje su ilegalnim putem uvezene i prodaju se putem internet mreža.

“Mi smo u više navrata upozoravali na to i pokušavamo apelovati putem medija, ali nemamo povratne inforacije. Međutim, s pravom se pitamo kako su ti prozvodi došli na naše tržište i da li su sigurni po zdralje naših sugrađana”, kazao je Srdić.

Pošto ne postoji zakon ni na jednom nivou vlasti koji bi ovu oblast preciznije uredio, ne zna se koliko je tačno bilo prevara. Inspekcije po ovom pitanju čine koliko mogu, jer je to, kako kažu, najneuređenija oblast, izuzev kada su u pitanju registrovane firme, onda oni izlaze po prijavi. Uglavnom za ovakve prevare zaduženi su iz odjela za sajber kriminal u nadležnim MUP-ovima.

(Nezavisne novine)