Video: Dodikova politička nekultura, uvrede, mržnja i bahatost

04.08.2021 23:04
 

Poruke i izjave koje je sinoć odaslao član Predsjedništva Milorad Dodik graniče sa neukusom, uvredljive su i definitivno ukazuju na nedostatak zdravog, ali i kulturnog političkog ponašanja. Posljedice takvih izjava su nesagledive jer prijete da uzrokuju mržnju i netrpeljivost. Između ostalog, izjavio je da Bošnjaci nemaju kapaciteta, nemaju u sebi karaktera, da su podanički narod. Da želimo biti maliciozni, pitali bismo zašto Dodik svako malo putuje u Beograd. Christiana Schmidta nazvao je namjesnikom, a njegov dolazak uporedio sa dolaskom vezira u Travnik, nekadašnji glavni grad Bosanskog pašaluka. Ovaj nastup, uz konstataciju da je Bosna i Hercegovina iluzija, prethodio je susretu sa predsjednikom Srbije.

“Bošnjaci? Šta oni misle? Nemaju dovoljan broj, nemaju dovoljno kapaciteta, nemaju u sebi karaktera da to budu. Oni nisu državotvoran narod, oni su podanički narod. Ja ne vrijeđam nikoga, ja samo dajem karakteristike. Ako ste mogli da primite namjesnika. To je ista ona priča iz Šantićevih priča – kaže, kada je dolazio neki vezir u Travnik, onda su u Sarajevu njemu organizovali skove na glavu u Miljacku koja je po principu uvijek bila plitka i tada se dešavalo da su neki slomili vrat, poginuli. Ali od te silne dragosti što im dolazi čovjek koji upravlja njima oni skaču na glavu”.

I nije tu Dodik sa uvredama stao. Otišao je korak dalje i Bošnjake nazvao patološkim i konvertitima. U svojoj bahatosti pokazao je i elementarno nepoznavanje istorije, i to kada se latio istorije Bošnjaka.

“60-ih godina prošlog vijeka oni su se ovdje zvali Srbi muhamedanske vjere, pa su onda postali muslimani jer je to trebalo Titu koji je pravio Pokret nesvrstanih, pa da pokazuje da on ima dobar odnos prema muslimanima. Onda su oni počeli nešto da se homogenizuju, pa se onda nešto napravilo da bi 1992. i 1993 godine kao muslimani sami sebe proglasili Bošnjacima”.

Ovakva Dodikova retorika, nažalost, nije ništa novo. Odavno ne bira. Ni riječi, ni mjesto, a ni način kada i kako će nešto reći. Njegov, sada već uobičajni, stil psihološki otkriva mnogo.

“Njegovo ponašanje je bez elementarne pristojnosti i bez dosljednosti. Primitivna sociopatija. On je prešao tačku sa koje se teško vratiti u kanone civilizirane komunikacije. Psihološki profil i stil su ispod civilizacijskog nivoa. On je sramota za Srbe, za BiH i za Evropu. On priznaje samo silu i samo sila ga može zaustaviti”, kaže Ibrahim Prohić, psiholog i politički analitičar.

Bolje upućeni odavno tvrde da sila i stoji iza njega. Zvanični Beograd i Moskva. No, teško da i oni zastupaju ovako primitivne i nikako zdravorazumske istupe. Čovjeka koji predstavlja državu, a istovremeno je svakodnevno negira. I to u korist entieta koji ne bi ni postojao bez te iste države. Zato se nameću pitanja: Vjeruje li Dodik zaista u ovo što govori i ono još bitnije koliko i da li stvarno mrzi?

“Mislim da ne vjeruje. Bilo je perioda u kojima je govorio sasvim drugačije. Nema u njemu autentične izvorne mržnje prema drugim narodima, ali je u stanju sutra uraditi sutra zločine koji su urađeni u periodu od 1992. do 1995. kada bi se zato stekli povoljni geostrateški uslovi”, dodaje Prohić.

Mrzio ili ne, njegove riječi ukazuju na prvo. Mržnja sama po sebi je bolest. Bar tako kaže struka. No, često se, svjedoci smo, na bh. političkoj sceni koristi i svjesno kao paravan za ličnu dobit ili bijeg od odgovornosti. Što se može dovesti i u vezu sa konkretnim slučajem, odnosno akterom sa početka ove priče. Od toga šta Dodik kaže poraznije je ko je on dok to govori.

“Moja riječ nema istu težinu kao riječ gospdina Izetbegovića ili Dodika… Njihova riječ ima veću težinu u smislu da širi i dobro i loše. Kada se podigne i malo uzburka javnost, pa se krene da se priča o nekom ratu, o nekoj secesiji, da se priča o nekim raznim temama – znajte da smo mi kao društvo u socio-ekonomskoj krizi, a nikako bezbjedonosnoj”, ističe sociolog Vladimir Vasić.

No, dok bezbjednosnoj čelni ljudi stalno zveckaju, u socio-ekonomkoj krizi već odavno živimo. Bar mi koji smo i dalje tu. U Bosni i Hercegovini. Zemlji koju ne priznaju oni koji je vode. A vodiće je još godinama jer oni koji ostaju ne znaju ili ne žele bolje.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Foto: Dado Ruvić/Reuters))

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.