Istraživač Instituta za sigurnost i globalna pitanja (ISGA) Univerziteta u Lajdenu u Holandiji Miloš Popović objavio je mapu BiH s označena 804 mesta iz 90 opština u kojima ne živi nijedan maloljetnik.

Demografski slom najavila je i studija “Analiza stanja stanovništva BiH i projekcija za razdoblje od 2020. do 2070. godine” Populacijskog fonda UN (UNFPA). Prema tom dokumentu, koji je objavljen u decembru prošle godine, demografski stručnjaci s Karlovog univerziteta u Pragu najavili su i mogućnost da bi 2070. godine u BiH moglo da živi samo milion i po ljudi.

Prema podacima Saveza izbjeglih i raseljenih osoba BiH, u proteklih sedam godina BiH je napustilo više od 315.000 ljudi. Iz Saveza ukazuju da je, nakon pojedinačnih odlazaka u početku, proces nastavljen iseljavanjem ompletnih porodica, a mnogi su napuštali i radna mesta kako bi krenuli ka Zapadu.

Iako se smatralo da je u 2020, kao godini pandemije, iseljavanje zaustavljeno, lani je zemlja ostala bez 85.000 stanovnika.

Kao razlog svog odlaska mladi , pa i oni stariji koji napuštaju BiH ukazuju na političku nestabilnost nedostatak perspektive i niz drugih razloga koji ih tjeraju da svoju perspektivu vide u dtranim zemljama a prije svega u Njemačkoj i Austriji.

Kako bi u cjelosti sagledali  zaista složenu i besperspektivnu situaciju u našoj zemlji moramo sagledavati sve ono što može dovesti do stvaranje motivacijske i obećavajuće perspektive.

Kao što  ističe jedan autor u nedavnom tekstu koji je objavio vaš portal  u našoj zemlji je potpuno devastiran penzioni , zdrvastveni i obrazovni sistem. O tome smo u više navrata govorili i pisali i očito je da će se morati nastaviti raditi na rasvjetljavanju okolnosto destrukcije ali i nalaziti mogućnosti za oporavak destruiranih sistema. Tim povodom , ali i svakim drugim moramo istaknuti  destruiran politički sistem oličen kroz izvan parlamentarno odlučivanje o sudbini Bosne i Hercegovine , nekredibilne političke izbornike i potpuno nejasnu poziciju međunarodne zajednice  slika postaje jasnija , odnosno, sve više zabrinjavajuća  koja nas dovodi sve skupa u očaj.

O svakom ovom problemu pojedinačno može se mnogo pisati i govoriti ali ovom prilikom ćemo se uadržati na obrazovnom sistermu i Bolonjskom procesu , odnosno internacionalizaciji kao preduvjetu i  motivu za postupni oporavak obrazovnog sistema i akademske zajednice.

Već dugo vremena se govori o destrukciji obrazovanja i neuspjelim pokušajima da se nešto konkretno uradi i barem sa neznatnim pomacima stvore pretpostavke za temeljitiju reformu obrazovnog sistema  koji je , ponovo ističemo, nemoćan, arhaičan, nefunkcionalan i da nije u stanju da kreira svoje funkcionisanje i da rezultati ( ishodi učenja) budu sukladni potrebi i studenata i  države u najširem smislu. To pokazuju i rezultati PISA studije, jasno stavljajući do znanja da sistem ne  obrazuje mlade za ono što ih očekuje u životu.

O problemu obrazovanja se pisalo i govorilo u  bezbroj navrata ali ovom prilikom potrebno je ukazati na jednu izuzetno značajnu dimenziju koja daje predpostavke i šansu za napredeak kako sistemu tako i mladim ljudima a to je internacionalzacija visokog obrazovanja.

Međunarodna saradnja

Međunarodna saradnja predstavlja proces  temeljen na strateškim dokumentima koji sadrže mjere i postupke na poboljšanju strukture Univerziteta njegovu organizaciju, funkciju , rezultate a posebno povećanje njegove vidljivosti na međunarodnom planu.

Naravno da  poboljšanem međunarodne saradnje i implementacijom rezultata i novih spoznaja doprinosimo jačanju misije i uloge  koju Univerzitet  ima za razvoj društvene zajednice u okruženju u kome djeluje ali svakako  i  u  široj društvenoj zajednici.

Univerzitet  se svojim radom i razvojnom strategijom opredjeljuje  za međunarodnu saradnju i mobilnost nastavnog osoblja i studenata kao veoma značajnim segmentom djelovanja i stvaranja predpostavki u realizaciji ukupnih razvojnih ciljeva. To svakako zahtjeva poznavanje stranih jezika kako kod akademskog osoblja a tako i kod studenata.

Iz toga proizilazi i,to je činjenica , da naš obrazovni sistem može napredovati samo ukoliko je usklađen sa zahtjevima Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA). Temeljem pomenutih dokumenta, ali i brojnih drugih,  Univerzitet mora definirati svoju strategiju koja potiče i promovira . Šta je to međunarodna saradnja i šta su osnovni elementi i zahtjevi za uspješnu realizaciju ovog procesa?

Načela međunarodne saradnje

Međunarodna saradnja( opisan na način u prethodnom tekstu)  zahtijeva dvosmjernu komunikaciju, pa se stoga traži da Univerzitet intenzivno razvija dugoročne međunarodne odnose koji su i koji će biti višestruko korisni kako za studente i nastavno osoblje tako i za društvenu zajednicu i cjelokupno okruženje Univerziteta.

Međunarodna mobilnost doprinosi ostvarenju nekolicine ključnih ciljeva, kao što su:

1. Pružanje  pomoći zemljama u razvoju i zemljama u usponu da izgrade svoje kapacitete, višeznačno promatrano.

2. da se generišu prihodi u sektoru visokog obrazovanja, a time svakako i za privredne aktivnosti.

3. da se unaprijede nastavne i administrativne prakse visokoškolskih ustanova prateći međunarodne kriterije,  te učešće u međunarodnim tokovima znanja istraživanja i daljnjeg razvoja obrazovnih institucija.

4. privlačenje ali i zadržavanje talentiranih studenata u  područjima od interesa za Univerzitet i širu društvenu zajednicu i istraživanja zemlje domaćina.

Značaj međunarodne saradnje

Međunarodna suradnja predstavlja investiciju u budućnost i u potpunosti u svom svakodnevnom  radu i djelovanju uvažava i primjenjuje načela međunarodne  suradnje: transparentnost i ravnopravnost, akademsku inkluziju u društvo, izvrsnost, istraživački rad, alumni te kulturu dijaloga i suradnje.

Jedan od temeljnih ciljeva Bolonjske deklaracije je mobilnost studenata i nastavnika, te jačanje međunarodne saradanje u oblasti osiguranja kvaliteta. U protekloj dekadi  implementiranja Bolonjske deklaracije (do 2020 godine) jedan od ciljeva  bio je da je 20% ukupnog broja studenata u Evropskoj Uniji provelo najmanje jedan semestar u inostranstvu.

Nivo učešća bosanskohercegovačkih visokoobrazovnih institucija u međunarodnim projektima, kao i broj aplikacija za studijske boravke u inostranstvu studenata i nastavnika veoma su niski pa samim time i nedovoljni za svoju funkciju kada je u pitanju akademska zajednica.

U nekoliko navrata smo pominjali mobilnost. Obzirom da kmobilnost u našim okolnostima za sobom povlači negativne konotacije potrebno je ipak objasniti šta je , kako se realizira i koji su efekti mobilnodsti nastavnika i posebno studenata.

Mobilnost

Mobilnost studenata i osoblja između zemalja sudionica je, kao što je istaknuto, jedan od ključnih ciljeva Bolonjskog procesa. U realizaciji ovog procesa postoje  brojni izazovi koji se moraju savladati, te se moraju poduzeti mjere koje  olakšavanju prenosivosti stipendija i ECTS( Evropski kreditni Transfer Sistem) kredita tamo gdje je prikladno zajedničkim djelovanjem, sa ciljem ostvarenja mobilnosti u Europskom prostoru visokog obrazovanja.

Države su preuzele obaveze  da riješe  prepreke mobilnosti olakšavanjem dobivanja vize i radnih dozvola , a univerziteti  razvoj infrastrukture za prijem studenata, prilagodbe svojih internih rješenje za potpuno servisiranje boravka drugih studenata, kako stranih tako i domaćih  studenata,  te poticanjem participacije u programima mobilnosti. Potrebno je da  institucije i studenti u potpunosti koriste programe mobilnosti, te  u skladu sa time države učesnice ovog procesa  trebaju da potpuno priznaju  vremena studiranja u inozemstvu, za početak unutar takvih programa. U nekoliko navrata pomenut je Bolonjski proces. Nije nam namjera da se upuštamo u objašnjavanje i tumačenje Bolonjskog procesa i njegove suštine ali svakako da je potrebno istaći osnovne karatkeristike u implemntaciji ovog svešrhvaćenog procesa.

Pravci djelovanja u procesu implementacije bolonjskog procesa

Prije desetak godina započeli smo implementaciju Bolonjskog procesa za što se obaveza država ali dojam je da mnogima nije još jasno o čemu se zapravo radi i proces je usporen a ponekada se stječe dojam i potpuno zaustavljen. Ovom priliko potrebno je  nakratko podsjetiti šta je Bolonjski proces i koje su  njegove glavne karakteristike

U njakraćem proces se može  definirati kao :

• Redefiniranje i daljnja primjena bolonjskih alata, kao što je ECTS u cilju što boljeg definiranja ishoda učenja (learning outcomes) kao najbitnijeg indikatora rezultata edukacijskog procesa.

• Realizacija navedenih opredijeljenja podrazumijeva povećanje stope finansiranja za visoko obrazovanja i strateško planiranje uključujući i planski razvoj humanih resursa, kao i plansko opremanje biblioteka i laboratorija u cilju podizanja nivoa kompetencija.

• Intenziviranje procesa internacionalizacije i participacije u svim projektima mobilnosti u cilju podizanja nivoa znanja o reformskim procesima i primjene dobre akademske prakse.

Nije suvišno istaći da je Evropa krenula ovim procesom podešavanja obrazovnog sistema kao odgovor za zaostajanje u nauci i gubitku pozicija na svjetskom tržištu. Prihvaćanjem procesa i potpisivanja pristupanju procesu te prihvatanjem svih obaveza koje iz toga proizilaze  postiže se ono što je izuzetno važno za naše institucije i mlade diplomirane stručnjake a to su;

lakše priznavanje diploma u EU i usklađenost sa ECTS.

Ljetni univerzitet Tuzla

Nedavno je završen 26.LJUT. Ova manifestacija koja je postala tradicionalna zavrijeđuje da se pomene u tekstu kao nešto što Univerzitet u Tuzli izdvaja u odnosu na druge i što zavrijeđuje angažiranje brojnih političkih , privrednih, servisnih subjekata ali prije svega akademskog osoblja i studenata.

To je manifestacija koja u potpunosti odgovara postavljenim zahtjevim procesa internacionalizacija i koja ima dalekosežan znaćaj za svakog pojedinca , za grad Tuzlu i za Tuzlanski kanton.

Obzirom da se osjeća da je ponestalo entuzijazma i šire potpore , nije zgorega naglasiti, kako bi se  svi subjekti  morali snažnije angažirati i ovu jedinstvenu manifestaciju osnažiti i izgraditi kao najznačajniju ne samo na nivou Kantona nego regije pa i šire. Na taj način ćemo ispuniti sve zahtjevne  predpostavke procesa internacionalizacije koji će  opet stvoriti predpostavke za snažnu saradnju sa drugim institucijama i  oporavak narušenog obrazovnog sistema.

(TIP/Autor: prof dr Mirsad Đonlagić)