Nebojša Đurić viši je asistent matematike na Univerzitetu u Banjoj Luci, a ovaj rođeni Teslićanin javnosti je postao poznat nakon što je riješio matematički problem star više od 40 godina.  Riječ je o inverznom problemu Sturm-Liouvilleovog tipa s konstantnim kašnjenjem.

U razgovoru ističe kako inverzni problemi zauzimaju važno mjesto u prirodnim i tehničkim naukama te da je cilj matematičara da odgovore na pitanje da li postoji jedinstveno rješenje nekog inverznog problema.

“Konkretno, inverzni problem za Sturm–Liouvilleov operator s kašnjenjem i Dirichlet/ Neumannovim graničnim uslovima je predstavljao izazov više decenija matematičarima širom svijeta. Ovim problemom su se bavila najveća imena Spektralne teorije kao što su: Boris Levitan, Anatoly Kostyuchenko, Viktor Sadovnichiy, Sim Norkin, Gerhard Freiling i Vjačeslav Jurko. Bilo je potrebno više od 40 godina da se razvije matematička teorija i steknu uslovi za rješenje ovog problema. Većina matematičara je smatrala da postoji jedinstveno rješenje ovog problema. Moja prednost je bila što sam shvatio da je ta pretpostavka pogrešna. Nedugo zatim sam konstruisao dokaz da u opštem slučaju rješenje ne mora biti jedinstveno. Ovo je izazvalo veliku pažnju šire matematičke javnosti”, priča Nebojša Đurić.

Nakon što je riješio matematički problem star četiri decenije, osporio je i rezultat poznatog ruskog matematičara Vjačeslava Jurka.

“Upravo rješenje višedecenijskog problema je otvorilo sumnju na rezultat profesora Jurka. Sa svojim kolegom Sergeyom Buterinom počeo sam intezivno da radim na novom rezultatu. Iako se činilo da će nam biti potrebno nekoliko godina da dođemo do konačnog rješenja, vjerovao sam da postoji način da se elegantno riješi ovaj problem. Poslije dosta napora,  puno numeričkih simulacija i malo sreće smo uspjeli da dođemo do elegantnog rješenja. Time smo otvorili put da damo odgovore na preostala ključna pitanja za diferencijalne operatore s kašnjenjem. Nadamo se da će treći naučni rad koji se trenutno nalazi na recenziji to i učiniti”, kaže sagovornik.

Neophodno ustanoviti fizičko značenje

Potom se osvrnuo na nova matematička otkrića i njihov utjecaj na svijet u kojem živimo.

“Iako većina naših sugrađana smatra da matematika nije toliko bitna, ipak ona mora prva da odgovori na neka pitanja. U našem slučaju, došli smo do matematičkog rješenja za koje je tek neophodno ustanoviti fizičko značenje. Tim istraživanjima će se baviti fizičari, prije svega zbog značajne primjene u oblastima poput astrofizike, biofizike, aerodinamike i geofizike”, govori Nebojša Đurić.

Nebojša Đurić – Spreman za nove naučne izazove (Ustupljeno Al Jazeeri)

Dodaje da je želja za saznanjem njegova najjača motivacija.

“Težina matematičkog problema direktno zavisi od vašeg znanja u samoj oblasti. Mnogi misle da je bavljenje naukom primjena onog što ste već naučili. Zapravo je to konstantno učenje novih oblasti i povezivanje znanja kako bi se riješio konkretan problem. Postoji i druga strana bavljenja naukom, to je borba sa samim sobom. To je svakako posebna priča, ali sam saglasan s rečenicom: ‘Čovjeka koji vlada sa samim sobom niko ne može zaustaviti’”,  navodi sagovornik.

Naglašava da rangiranja univerziteta najbolje oslikavaju položaj nauke u Bosni i Hercegovini.

“Na tim listama nismo na nekim slavnim mjestima, iako svake godine napredujemo. Izdvajanja za nauku nisu dovoljna da bi mi mogli biti konkurentni ozbiljnim univerzitetima u zapadnim zemljama. Najuređenije zemlje imaju najbolje univerzitete, tako da je sasvim jasno u šta trebamo ulagati. Također, imamo puno prostora da napredujemo, ali mislim da to ide veoma sporo. Ne želim da krivim druge, već trebamo početi od sebe. Ja dajem veliki doprinos nauci, tako ću i nastaviti”, jasan je Nebojša Đurić.

Razvijanje naučno-istraživačkog pristupa

Prema njegovim riječima, najveći poraz društva je kada to društvo ubijedi pojedinca da se borba za prave vrijednosti ne isplati.

“Mislim da je naše društvo ubijedilo naučnike da je neisplativo pisati naučne radove. Trudim se da promijenim taj odnos društva prema nauci. U svakom slučaju za pasivnost naučnika nema opravdanja. Dobar način da se to popravi je da budemo otvoreniji za saradnju s naučnicima širom svijeta. Iz nekih nepoznatih razloga previše smo zatvorni za saradnju. Nadam se da će se to promijeniti”, smatra sagovornik.

Nebojša Đurić – Matematika mora prva da odgovori na neka pitanja (Ustupljeno Al Jazeeri)

Odgovorio je i na pitanje kako zainteresovati mlade da se bave naukom.

“Najvažnije je razvijanje naučno-istraživačkog pristupa u razmišljanu mladih ljudi. To je posao svakog nastavnika, a pogotovo univerzitetskih profesora. Pored toga, važno je da nauka zauzme više medijskog prostora. Također, naučni kampovi igraju važnu ulogu u popularizaciji nauke”, napominje Nebojša Đurić.

Iako je posvećen traganju za znanjem, ovaj matematičar iz Teslića privukao je veliku pažnju javnosti kada se na društvenim mrežama pojavio video na kojem slaže Rubikovu kocku na slijepo.

“Od malih nogu sam igrao šah i bio privržen za logičke igre razne vrste. To me je privuklo da slažem Rubikovu kocku. Slaganje Rubikove kocke s povezom preko očiju itekako poboljšava memoriju i koncentraciju. Ako smatrate da je previše teško, preporučujem da slažete Rubikovu kocku na klasičan način. Kada jednom naučite da složite, bit će jako zabavno da popravite lični rekord u brzini slaganja Rubikove kocke”, tvrdi sagovornik.

Poručuje da mu je cilj završiti doktorske studije matematike na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci i objavljivati dobre naučne radove.

“Planiram da odbranim doktorsku disertaciju u ovoj godini. Poslije toga ću imati više vremena da se posvetim novim naučnim radovima. Svjestan sam da se sada od mene puno očekuje, prije svega lična očekivanja su jako velika. Spreman sam za nove naučne izazove”, zaključuje Nebojša Đurić.