Nedjeljni lokalni izbori u Hrvatskoj prošli su u znaku lidera političke lijevo-zelene opcije Možemo! Tomislava Tomaševića, koji je doslovno pomeo konkurenciju u Zagrebu i u drugom će se krugu suočiti s prvim čovjekom desnog Domovinskog pokreta Miroslavom Škorom, koji u tom srazu, po mnogim procjenama, nema velike šanse.

Tu je i Ivica Puljak iz Centra, liberalne opcije koji je u prvom krugu trijumfirao u Splitu.

Hrvatska demokratska zajednica, iako je već tradicionalno u prosjeku ostvarila najbolji rezultat, slabo stoji u četiri najveća grada i općenito urbanim sredinama, a Socijaldemokratska partija, najveća oporbena stranka, po ovim je rezultatima sve više samo najveća, ali ne i najvažnija.

Po mnogima, upravo Tomislav Tomašević, veliki kritičar i uporni oponent klijentelističke i po mnogima koruptivne vladavine pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, nakon ovog rezultata i impresivnog broja saborskih mandata platforme Možemo! na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, polako preuzima ulogu vođe oporbe u Hrvatskoj.

Marcelić: Impresivan rezultat Možemo!

Iako se radi o snažnom uzletu na političkoj sceni zahvaljujući, kako ističu neki stručnjaci, upornom radu i dosljednosti, upitno je da li je Tomašević već osvojio tu poziciju.

No, sigurno je, kažu, da se u hrvatskoj politici nakon 30 godina događaju velike promjene – javljaju se nove snage.

Sociolog sa Sveučilišta u Zadru i politički analitičar Sven Marcelić kaže da je Tomaševićev rezultat u Zagrebu impresivan, za razliku od općeg SDP-ovog i da je vidljiva podjela na staru i novu ljevicu.

“S obzirom da je ta nova ljevica ona koja dolazi, raste i ima sve bolje rezultate, osobito k tome ako uzmemo u obzir i to da Tomašević postaje u principu treći najvažnij čovjek u zemlji, koji će biti i operativan, za razliku od [Zorana] Milanovića koji je predsjednik, ali predsjednik ima puno manje ovlasti. Dakle, moći ćemo vidjeti vrlo brzo kako se nova ljevica nosi ne samo s tim političkim kapitalom, nego uopće načinom na koji upravlja Zagrebom. Ako to bude funkcioniralo dobro, tu se hvata jako dobra pozicija za nacionalnu scenu”, navodi Marcelić.

Da dolaze nove snage, smatra, govori i rezultat Ivice Puljka u Splitu.

S druge strane, iako će HDZ inzistirati na tome da su osvojili najviše općina, županija i slično, kaže kako je očito da njihovi rezultati nisu osobiti.

HDZ i SDP u problemima, nove snage na cijelom spektru

“U Splitu imaju problema, u Zadru imaju velikih problema, izgubili su Gradsko vijeće u, ajmo reći, tradicionalnoj utvrdi, u Zagrebu su bili tek četvrti, niti 10 posto nije dobio njihov kandidat u okolnostima kada [Milana] Bandića više nema, u Rijeci nisu uspjeli uhvatiti drugi krug. Tako da u principu, mimo Osijeka, u velikim gradovima HDZ ne stoji osobito dobro ili gubi  pozicije – one koje je imao dosta čvrsto, sada su puno slabije”.

HDZ, navodi, ima problema, a SDP popriličnih problema, a stvaraju se, navodi, različite nove snage i na ljevici i u centru pa i desnije od njega jer je Škorin Domovinski pokret uspio ostvariti uspjehe.

“Vidi se jako dobro da postoji određena politička dinamika i da se neke stvari mijenjaju”.

Možemo!, smatra, ima jaku bazu u Zagrebu i tamo postoji kao relevatna stranka, kao i u sredinama gdje postoji relativno jaka aktivistička mreža koja im je srodna, poput Rijeke, Pule ili Dubrovnika, no za puni proboj trebaju iskorak i u nekim drugim sredinama.

“Trebaju izaći i prema Slavoniji, Dalmacija koja nije Split ili Dubrovnik. Dakle, jednostavno oni moraju, ako žele zaista biti druga oporbena stranka koja će imati težinu, proširiti bazu i u srednjim gradovima, a onda pogotovo prema ovim manjim teritorijalnim jedinicama”, zaključuje Marcelić.

Klancir: Tomašević još nije lider oporbe, neće imati ni vremena za to

Novinarka Đurđica Klancir, kolumnistica portala Net.hr, smatra kako ne bi trebalo ići tako daleko da se Tomaševića već sada smatra vođom oporbe na nacionalnoj razini, a neće, kaže, vjerojatno niti imati vremena za to ukoliko postane gradonačelnik Zagreba jer Možemo! je najavio da ih zanima prepravljanje Bandićevog modela upravljanja Zagrebom i sređivanja stanja u gradu.

“On će imati toliko mnogo posla u Zagrebu da mislim da je pogrešno očekivati u naredne četiri godine, u ovom mandatu , pokazivanje bilo kakvih ambicija da grupacija Možemo! i Tomislav Tomašević uzmu maha u cijeloj Hrvatskoj i postanu nekakva politička opcija koja će se konfontirati s premijerom na nacionalnoj razini. Mislim da će oni i Tomislav Tomašević prigušiti te moguće ambicije u ovom trenutku jer je taj fokus na Zagreb ključan za njihov cjelokupni politički put – oni moraju pokazati svoju snagu na Zagrebu”, kaže Klancir.

Tek nakon toga se, navodi, može procjenjivati ima li tu energije za formiranje političke snage za cijelu Hrvatsku.

‘Povijesni puduhvat u Zagrebu’

“Na ovim lokalnim izborima vidimo da su u Zagrebu izuzetno jaki, a da na mnogim drugim punktovima gdje je izašao Možemo! s predstavnicima, aktivistima iz lokalnih sredina, nisu ostvareni neki ozbiljniji rezultati na širini Hrvatske. A ovo što je ostvareno u Zagrebu je zbilja povijesni poduhvat i rezultat koji pokazuje da je Tomislav Tomašević zagrabio širok spektar glasača u Zagrebu”.

Ističe i ulogu njegove suradnice Sandre Benčić – pretpostavlja da će se Tomašević s dijelom stranke fokusirati na Zagreb, a Benčić ‘preuzeti’ nacionalnu politiku.

Iako rastu kao politička snaga, navodi, pretjerano je reći da su u ovom trenutku vođe cjelokupne oporbe na nacionalnoj razini.

“Koliko god se SDP pokazao sada oslabljen na ovim lokalnim izborima, oni još uvijek imaju mrežu po cijeloj Hrvatskoj i mislim da još uvijek oni, osobito zbog pozicije u Saboru, nose primat kao vodeće i najače oporbene stranke”.

Ipak, ističe, sve je manje povjerenja u dvije ključne velike stranke i glasači traže političare koji su fokusirani na konkretne programe i prostor u kojem djeluju.

Picula: Lakše osvojiti vlast, nego je uspješno obnašati

“HDZ posebno, ali i SDP, se krive posebno za, recimo to tako, kompletno lutanje u nacionalnom razvoju, dakle većina građana osvješćuje da Hrvatska ima ozbiljnih problema s gospodarstvom i vizijom što zapravo želi – tu su, dakle, i problemi izostanka reformi i gospodarstvu i u zdravstvu i u mnogim drugim područjima. Ti problemi se adresiraju na one koji su vladali, a to su HDZ i SDP”, zaključuje Klancir.

Boško Picula s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu kaže kako je bilo potpuno jasno da u Zagrebu dolazi do radikalne promjene vlasti – Tomašević, navodi, nije trijumfirao konkretno na samome danu lokalnih izbora, nego je dolazak tih promjena bio jasan već nakon potresa u proljeće prošle godine.

“Gdje je upravo potpuno neadekvatan odgovor tadašnje vlasti i pokojnog gradonačelnika Milana Bandića govorio o tome da se takav način upravljanja Gradom približava svome završetku. Platforma Možemo! i Tomislav Tomašević su veoma dobro iskoristili upravo nesnalaženje i gospodina Bandića, ali i dugogodišnjeg partnera i Bandića i njegove matične stranke, a to su SDP-ovi političari u Gradu Zagrebu. Prema tome, bilo je jasno da građani Zagreba traže jasnu alternativu postojećoj vlasti i to se na koncu i konkretiziralo”, navodi Picula.

Tomaševiću je, kaže, honorirano svo vrijeme aktivizma na gradskim ulicama vezano za gradske teme, no smatra da je neusporedivo veći izazov pred njim – lakše je bilo, kaže, doći na vlast u Gradu, nego je uspješno obnašati.

Zaustavljen uzlazni trend HDZ-a

“Ne samo zbog problema koje Zagreb treba rješavati, nego i zbog toga što jednu relativno mladu i u vlasti neiskusnu platformu može učiniti deficitarnom. Ali ako taj zadatak Tomislav Tomašević sa svojim suradnicama i suradnicima svlada, onda će se moći polako profilirati i kao lider oporbe na nacionalnoj razini”.

Ipak, ističe, ne može se govoriti o ‘tektonskim poremećajima’ na političkoj sceni i u političkom tijelu – HDZ će i dalje biti najjača stranka na nacionalnoj razini i na mnogim lokalnim i regionalnim razinama.

No, zaustavljen je, ukazuje, HDZ-ov uzlazni trend, a pitanje je koliko će se realizirati silazni.

“Zadnji smo puta ovakvu situaciju imali krajem 90-ih godina, tamo negdje od lipnja 1997. do siječnja 2000. i upravo je to taj period gdje je HDZ bio nedodirljiv na vlasti, napravio najviše pogrešaka i na koncu došao do svoga najuvjerljivijeg poraza do tada. Tako da neće doći do ‘tektonskih poremećaja’, ali će doći do različitih promjena koje će se zbivati oko novih političkih ličnosti, novih političkih ideja i novih političkih suradnji i dogovora jer to je ono što kronično fali hrvatskoj političkoj sceni”, zaključuje Picula.