U proteklih sedam dana, koji su potresli fudbalsku Evropu, svjedočili smo pokušaju velikih klubova iz tri zemlje, koje pripadaju ‘velikoj petici’, da formiraju famoznu Superligu. Njemačka i Francuska nisu pristale da igraju Superligu, odlučili su da podrže FIFA-u i UEF-u. Superliga je trebala predstavljati zatvoreni sistem takmičenja bogatih klubova koji su uvjereni da zaslužuju više u raspodjeli kolača kojeg djeli UEFA i FIFA. Na sreću nisu u toj namjeri uspjeli . FIFA i UEFA su ispravno i odlučno reagirali i zaslužuju čestitke za energične rekacije i uspjeh svojih nakana i odlučnosti.

Kao neko ko je 17 godina bio u vrhu Evropske košarke i njene upravljačke strukture, te kao i neposredni svjedok burnih događaja koji su uzdrmali temelje košarke u Evropi, želim da pokušam da povučem paralelu između dva krupna događaja, formiranje zatvorenih liga, kao najbogatijih i najkvalitetnijih klubova u košarci Evrope, Eurolige, i već sada propali pokušaj formiranja ekskluzivne nogometne lige klubova velike petice, Superlige. Šta to znači za sport općenito i kakvi su izgledi u perspektivi ova dva najpopularnija sporta u Evropi?

Moja pozicija je jasna i branim piramidalnu sportsku strukturu koja je osnovica organiziranja svih sportova u Evropi. Evropska košarka je u specifičnoj situaciji i tu je velika razlika u odnosu na druge sportove. Od „remetilačkih faktora“ je svakako nenadmašna NBA liga koja je sistem za sebe i koja praktično sve podređuje sopstvenim interesima (prije svega finansijskim) i kada pogledamo koliko novca se ‘vrti’ u košarci SAD-a nije teško spoznati da je to možda najveća suma novca koji se može naći u pojedinim sportovima u svijetu. Odatle i golemi uticaj NBA lige na košarku u svijetu. I nekako smo se na to i navikli i sistem u Evropi je funkcionirao uprkos činjenici postojanja NBA lige.

Međutim u jednom trenutku kada su počeli razgovori, a bilo je to prije više od deset godina, unutar FIBA-e oko nekih organizacionih promjena, prije svega u sistemu takmičenja i finansijskom aspektu i najave formiranja neke zatvorene lige u Evropi, situacija se u mnogome promjenila. Klubovi koji su imali interes, kao i ljudi , a prije svega Bartomeu i njegova ekipa, ostali su uporni i formirali Euroligu. FIBA se u toj situaciji nije najbolje snašla i izostala je prava reakcija koja sada u slučaju fudbala pokazuje svoju pravu snagu i na moju žalost na taj način je stvorena Euroliga, zatvoreni sistem takmičenja velikih i bogatih košarkaških klubova.

Zatvoreno takmičenje je suprotno svim temeljnim principima organizacije sporta u Evropi. Piramidalna struktura sa otvorenim i prohodnim sistemima u svim sportovima su temeljni principi organiziranja sporta i tog principa se pridržavala i FIBA Evropa. Dugotrajni i mukotrpni pregovori nisu polučili uspjeh i eto i danas egzistira zatvoreni sistem Eurolige. Po mom uvjerenju to nije dobro za perspektivu košarkaškog sporta. Zašto? Pa zato što je to suprotno svim sportskim principima,jer ne omogućava da najbolji i oni koji pobjeđuju prolaze dalje, da svi imaju interesa da stvaraju mlade igrače, da reprezentacije igraju u svojim najjačim sastavima, da se navijači identificiraju sa najboljim igračima, sa državnom zastavom i himnom i da Evropsko i Svjetsko prvenstvo u košarci budu najjača takmičenja na kojima nastupaju najbolji igači. Euroliga, isto kao i NBA, ne dozvoljava da reprezentativci igraju za svoje reprezentacije (ne eksplicite) zato što podešavaju svoj kalendar tako da se u terminima kada treba da igraju reprezentacije igraju i utakmice Eurolige,te se na taj način, indirektno, ne dozvoljava igračima da igraju za reprezentacije.

Njih nije briga za stvaranje mladih igrača. Oslanjaju se na kupovinu igrača (a to pogoduje samo menadžerima) i na taj način željni nekog neopravdanog i brzog uspjeha žele sa dosta novca i u što kraćem roku ostvariri svoje ciljeve. Bilo je vrlo intersantno konstatirati kako su se postavile Briselske strukture. Svi su očekivali, ako se obrate Briselu, da će naići na pravi odgovor, pogoto jer je Žak Rog ( u to vrijeme predsjednik MOK-a )osudio formiranje Eurolige kao nečega što ruši temelje sporta u Evropi. Međutim, šta se desilo? Brisel koji je sjedište ‘druge lige EU političara’ i ‘prve lige birokrata’, a koji nema niti jedno tijelo nadležno za sport, (i tu me neodoljivo podsjeća na Bosnu i Hercegovinu) nije se bavio suštinom nego je bio zadovoljan sa konstatacijom da se ne smije remetiti protok, ljudi, roba i kapitala. Dakle izostanak prave reakcije je pogodovao i formiranju ovog sprtskog takmičenja. Šta je FIBA uspjela?

Uspjela je strogo razdvojiti sudije i službene osobe. Oni koji sude Euroligu i ABA ligu (koja je svoju sudbinu vezala za Euroligu) ne mogu suditi FIBA takmičenja. To se pokazalo dobrim i mislim da se tako trebalo principijelno i jasno odrediti i prema savezima i klubovima koji iz tih saveza dolaze da igraju Euroligu. Bilo bi bolno ali dugoročno bi to dalo rezultat. Sada tiho i pomalo stidljivo ,svako malo, imamo pobunu klubova koji igraju Euroligu i nezadovoljstvo raspodjelom novca.
Dakle, imamo ligu koja se igra radi interesa nekoliko klubova i radi finansijskih interesa grupe onih koji rukovode ovom Euroligom. FIBA je zbog finansijskih slabosti i izostanka prave reakcije došla u poziciju da se bori sa elementarnim stvarima i da kao jedina struktura vodi računa o razvoju košarke na svjetskom nivou.

Svjedočimo sve slabijem stvaranju mladih i perspektivnih igrača a područje Balkana je poznato po tome kao i neke zemlje sa svjevera Evrope. Taj problem će postajati sve izraženiji i siguran sam da će se sve manje i manje pojavljivati kvalitetnih i mladih igrača na prostorima prije poznatim po produkciji maldih igrača.
Ja kao nepopravljivi optimista želim da vjerujem da će kad tad doći vrijeme koje će značiti povratak stare strukture za koju sam siguran da je jedina ispravna za sve one koji vole košarku. Ovo nije dobro. Ovako gubiti interes za ovaj sport, koji je proslavio ove prostore, da jednostavno nije u stanju parirati onima koji imaju novac, nije održivo.

Šta je još nedostajalo kada se cjepao takmičarski sistem FIBA-e. U ovom trenutku kada se pokrenulo osnivanje Superlige u fudbalu ,političari i navijači su se ‘našli’ na istoj strani i sa istim interesima. Tako je Premijer Egleske Boris Johnson ozbiljno priprijetio engleskim klubovima da će im uvesti sankcije, uvesti dodatne poreze i niz drugih „disciplinskih“ mjera koje će ugroziti opstojnost klubova . Još gori i opasniji su bili navijači koji su jednostavno fizički zaprijetili onemogućavanju funkcioniranja klubova zbog rušenja temeljnih sportskih principa. Prijetnje su ozbiljno shvaćenje i u roku od 24 sata klubovi su donijeli odluku o povlačenju saglasnosti i uputili izvinjenje svima u Engleskoj i na taj način okrenuli leđa Peresu, idejnom tvorcu lige,koji je zbog dugova Real Madrida poželio više novca sa namjerom da taj novac kontrolira i pokrenuo je formiranje Superlige. Na sreću sporta i svih nas koji volimo sport ova ideja je prije srušena nego što je zaživila, što je dobro za fudbal a i sport, generalno.

Poznato je da se u FIFA- i i UEFA-i ‘vrti’ ogroman interes i da je borba ko će upravljati tim novcem, jer na taj način sem finansijskog autoriteta taj ko upravlja ima i stvarni interes za odlučivanje po svim pitanjima bitnim za tu organizaciju. Sada se to pokzalo dobrim. Koliko će ovo potrajati vidjet ćemo, ali za neki duži period sigurno se neće ništa bitno dešavati. Lekcija je naučena. Ovo je možda samo prilika da se ozbiljnije i čvršće postavi i FIBA pa da sa svim mjerama koje može poduzeti , jer struktura FIBA-e su udruženi košarkaški savezi evropskih zemalja , i u osnovi to je i mogućnost za poduzimanje sličnih koraka u cilju spašavanja košarkaških takmičenja.

Možda da na kraju napomenem kako su ova dva košarkaška takmičenja (Euroliga i ABA liga) oslabila interes za državno prvenstvo u košarci svake zemlje i stavilo ga u red čekanja u odnosu na takmičenja koja imaju prioritet. Uvjeren sam da će to dugoročno polučiti loše rezultate i u tom smislu perspektiva košarke je zaista ugrožena. Na kraju da ipak izrazim i svoju skrivenu nadu da do toga neće doći i da će košarkaški sport pokazati svoju vitalnost i naći mogućnost da se i dalje razvija na sreću svojih brojnih ljubitelja. Vrijeme je najbolji sudac a potpisnik ovih redova nepopravljivi optimista.

(TIP/Autor: prof.dr Mirsad Đonlagić/Foto: Ilustracija)