Sindikalna organizacija RMU ‘Banovići’ d.d. Banovići oglasila se saopštenjem za javnost koje prenosimo u cjelosti bez intervencija:

˝U nedjelju 28.03.2021.godine u jutarnjim satima, na prelazu iz III u I smjenu u jami „Omazići“ RMU „BANOVIĆI“ buknuo je požar. Tog jutra požar je lociran u TH OPZ₂, pogona T-5. Tri dana kasnije, 31.03.2021.godine požar je lociran i u prekopu 1 OPZ₃, kod vodosabirnika u prekopu, a dan kasnije 01.04.2021.godine i u zabilaznom hodniku i dijelu VN Grivice (kaca). Znači, sigurno postoje tri lokacije u jami na kojima je aktivan požar. Požar je lociran u centralnom dijelu jame, u prostorijama ulazna zračne struje revira Zapad i kratkom spoju svježe i izlazne zračne struje.

Da bi se požar ovako brzo aktivirao i za kratko vrijeme obuhvatio značajan dio jame, morali su postojati određeni preduslovi. Krenimo redom:

• kao i ostali dijelovi RMU „Banovići“ tako je i jama sredinom prošle godine doživjela sječu kadrova, sa pozicija su smijenjeni najodgovorniji ljudi koji su vodili jamu (Pomoćnik izvršnog direktora za tehničke poslove za podzemnu eksploataciju, Tehnički rukovodilac rudnika „Podzemna eksploatacija“, poslovođa mašinskog održavanja), a na njihova mjesta su dovedeni kadrovi koji nisu imali uslove za ta radna mjesta pa se morao mijenjati i pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta (primjedba Revizije),
• sa radnih mjesta u jami, aneksima na ugovore o radu, u vrlo kratkom roku iz jame je izvučeno na desetine radnika tako da se pojavio problem nedostatka radnika u jami i planskog odvijanja tehnološkog procesa, pogotova na održavanju opreme, prostorija i jamskih puteva,
• sva unapređenja, posebno u nadzornike, poslovođe smjena i poslovođe, dobijali su samo i isključivo podobni,
• jama je davale određene signale da se proces u jami ne odvija po planu i projektovanoj dinamici, evidentirana su minimalno dva požara u ovom periodu (IP-1 i Jug-2) koji su nekako lokalizovani (pri sanaciji jednog od njih dvojica poslovođa su pretrpjeli ozbiljne opekotine),
• u jami je došlo do katastrofalnog narušavanja odnosa među radnicima tako da se izgubila čuvena rudarska solidarnost,
• pogon T-5 više od dva mjeseca radio je u posebnom režimu, traka je proklizavala i zapinjala, motor se redovno pregrijavao i izbicivao je bimetal, reduktor nije bio centriran i stabila, prema iskazima radnika pri vožnji ovim transporterom osjećao se smrad zagrijanog gumenog platana,
• protivpožarni aparati za početno gašenje požara na pogonu T-5 u trenutku izbijanja požara bili su prazni, pored pogona nije bilo hidrantskog crijeva,
• u vrijeme izbijanja požara nekoliko sati nikoga nije bilo u ovom dijelu jame,
• prema evidenciji silazaka u jamu lako je utvrditi da su najodgovorniji ljudi jame rijetko silazili u jamu i daleko manje od onog što je propisano njihovim radnim mjestom, pa samim tim i kontrola tehnološkog procesa u jami znatno je narušena,
• na lokaciji pogona T-5 u prošlosti evidentirano je nekoliko početnih požara što ukazuje da je ova zona jedna od rizičnijih u jami i tražila je poseban tretman.

Poslije izbijanja požara proglašeno je vanredno stanje i organizaciju gašenja i sanacije požara preuzeo je Štab rudarskog spašavanja. Još uvijek nije jasno:

• zašto se odustalo od početnog gašenja požara vodom iako je on davao obećavajuće rezultate. Naime, prvog dana po izbijanju požara požar je gašen vodom i pri gašenju se napredovalo niz T-5. Na ovaj način u relativno kratkom vremenskom periodu ugašena je dionica od oko 50 m, došlo se do ruševina koja je eliminisana i stvoreni su uslovi za nastavak gašenja požara. Međutim neko je tada donio odluku da se na ovaj način zaustavi gašenje požara,
• zašto se odugovlačilo sa okretanjem zračne struje,
• zašto se sve odluke Štaba nisu provodile do kraja. Ni jedna odluka dogovorena na Štabu nije do kraja realizovana,
• zašto je falilo više odlučnosti pri aktivnostima gašenja požara. Stekao se utisak da se previše diskutovalo, ubjeđivalo, pametovalo a malo odlučno djelovalo,
• zašto su iz Štaba isključeni pojedinci koji imaju najveće iskustvo u gašenju jamskih požara,
• zašto je relativno malo članova Štaba (od sadašnjeg sastava samo trojica) sišlo u jamu i upoznalo se sa stanjem na licu mjesta,
• zašto je i ako jeste donešena odluka da se potopi jama kao jedino ispravno rješenje.

Danas, 20-tak dana poslije nastanka požara jama je zazidana, organizuju se sastanci sa raznim „stručnjacima“ i „ekspertima“ od kojih neki jamski požar nikad nisu vidjeli uživo a kamoli da su ga gasili, a jama i dalje gori. Svrha ovih sastanaka nije u potrazi za rješenjem kako ugasiti požar nego kako naći alibi za katasrofu koju su nestručni ljudi napravili u jami.

A u jami je trenutno ugrožena sljedeća opreme: kompleksno mehanizovano čelo, tri mašine ta izradu jamskih prostorija, dizel lokomotiva, 12 trakastih transportera, više grabuljastih transportera, vitlova, pumpi, jamskih trafostanica, priključnih ormara, metanometrija, telefonija, desetine kilometara visokonaponskih i drugih elektrokablova, separatni ventilatori i mnogo druge opreme.

A šta je sa rudarima jame? Oni su raspoređeni po raznim pogonima, selektivno, oni bliski upravi na površinske kopove a ostali na Separaciju ili Željeznički, i šute. Neki dobronamjerni se nadaju da će jama brzo početi sa radom jer su svjesni da površinski kopovi sa postojećim koeficijentom otkrivke 1:6 neće moći dugo izdržati i obezbijediti proizvodnju da se nadoknadi jama (projektovani koeficijent otkrivke je 1:12).

A kada dođe trenutak (vrlo brzo) da neće biti moguće obezbijediti potrebnu proizvodnju sa kopova, da su plate upitne, e onda će progovoriti rudar. Samo da tada ne bude suviše kasno, jer i drugi pogoni šalju signale, jedan takav nedavno je PK Grivice uputio.

O svemu navedenom već ranije je obaviješten Federani Premijer Fadil Novalić, Fedralno ministarstvo energije, rudarstva i industrije i druge relevantne institucije˝.

(TIP)