Prof.dr. Mirsad Đonlagić: Zašto sam predložio izmjene Zakona o sportu i Zakona o obrazovanju

U ova teška vremena kada se mnogi bore za život i opstanak ja sam se odlučio da progovorim o drugim i  ozbiljnim pitanjima opstanka. Kao primjer sam uzeo ono što sam predložio u Parlamentu i na moje razočaranje nije bilo razumijevanja. Nema veze ,ovo, nesmijemo zaboraviti. Ako nisam uspio ja neka neko drugi preuzme“ štafetnu palicu“ i bori se za ova pitanja. Ja ću i dalje pratiti zbivanja i aktivno participirati u pokušaja da se mladima kreira ambijent koji će ih zadržati u BiH

Vrlo složena situacija kada su mladi u pitanju u BiH govori da se vlasti nisu ovim pitanjima pozabavili kroz dugi vremenski period. Slobodan sam reći da je pogrešan pristup ovim za mlade značajnim pitanjima ali i svakako za budućnost Bosne i Hercegovine doveo ugroženost interesa mladih do granica nepodnošljivosti i između ostalih  problema a ponajprije zbog nedovoljno obezbjeđenih radnih mjesta, pa smo tako, suočeni smo sa odlaskom mladih ljudi koji ukazuje na tešku situaciju ali i na nepostojanje perspektive i nepostojanje  nade za zadovoljenej njihovih interesa, zbog političkog ludila, korupcije i jednostavn  zaslijep0šću sopstvenim interesima.

Imajući to u vidu odlučio sam se na prijedlog izmjena dva zakona Zakon o sportu i Zakon o visokom obrazovanju u BiH. Predložene izmjene su zaista minimalne ali sa dovoljno mogućnosti da sa prihvaćernim prijedlogom dovoljno poprave zakonska rješenja koja ukazuju , prije svega, na dobru volju i spremnost na stvaranju predpostavki za poboljšanje temeljnih uvjeta za zadovoljenje potrebe mladih i njihovu perspektivu.

PRIJEDLOG IZMJENE ZAKONA O SPORTU

Sport, općenito, smatra se jednom od najvažnijih aktivnosti u kojoj mladi ljudi , privreda, pa u konačnici i država , na najefikasniji i najjednostavniji  način zadovoljavaju svoje potrebe  za stvaranjem pretpostavki za zdrav način  življenja, promociju privrednih aktivnosti kao i afirmaciju dostignutog stupnja razvoja.

No, u Bosni i Hercegovini  sport je na marginama. Nema ni obaveze ni mogućnosti sufinansiranja sporta, kao ni poreskih olakšica za one koji svojom finansijskom podrškom omogućuju kvalitetan pristup razvoju i zadovoljenju svojih elementarnih potreba putem sporta. Na taj način se u potpunosti zanemaruju stvarne mogućnosti sporta i mladih  koji, u traženju boljih uslova , u zabrinjavajućim razmjerama napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Mnogi savezi funkcioniraju na granici mogućeg i vrlo često na granici između zakonskog i protuzakonitog.

Pored navedenog,  brojni savezi su blokirani i pod poreskim opterećenjem zbog nejasnih zakonskih odredbi ili zbog pogrešne primjene zakonskih odredbi, što  dodatno usložnjava situaciju u funkcioniranju sportskih saveza kao i takmičara u pojedinim disciplinama. Pod pretpostavkom da su savezi organizirani u skladu sa zakonskim odredbama , a bez dovoljne  finansijske podrške njihovo funkcioniranje je svedeno u nezamislive okvire koji možemo karakterizirati- kao uslovi za opstanak- a ne za razvoj i ostvarivanje  nihove uloge, dok istovremeno svi oni koji su napustili Bosnu i Hercegovinu i nastupaju za reprezentacije u regionu, prije svega, postižu natprosječne  rezultate a svakako da svojim igrama postižu zapažene rezultate i u najjačim ligama u svijetu poput NBA lige u SAD-u.

Predloženim izmjenama , koje su u suštini su minimalne, utvrđuje se obaveza  Ministarstva civilnih poslova BiH u finansiranju državnih reprezentacija i uspješnih pojedinaca , dok se potrebe nižeg stepena organiziranja – poput klubova ili bilo kojeg načina organiziranja kolektiva i pojedinaca – usmjeravaju na sufinansiranje drugih nivoa institucionalnih nadležnosti.

Naravno ovim nivoima su ostavljenje mogućnosti da, kao i do sada, u skladu sa svojim opredijeljenjima , mogućnostima i potrebama, sufinansiraju aktivnosti državnih reprezentacija i uspješnih pojedinaca.

Izmjene su zaista minimalne i uz dobru volju predstavljali bi zaista znatno poboljšanje u postupku sufinansiranja potreba sporta i sportista kako je to navedeno u uvodu

Predložene su izmjene u članu 66. Tako da se dodaju dva nova stava i to:

Stav 2), koji glasi , Sredstva iz budžeta  institucija Bih dodjeljuju se tako što MCP alocira sredstva isključivo državnim savezima i uspješnim takmičarima u pojedinačnim sportovima koji zadovoljavaju kriterijume predviđene ovim zakonom i Strategijom, i

Stav 3), Entitetske vlade , kantonalne institucije i institucije općinskih i gradskih nivoa vlasti nadležni su za sufinansiranje sporta, omogućavaju sufinansiranje sporta na svim nivoima organiziranja, u skladu sa ovim zakonom i Strategijom.

Zatim se u članu 68 ( Olakšice za ulagače sredstava za razvoj sporta) predlaže dopuna na način da se pojasni ovaj član obzirom da je zbog svoje nepreciznosti potpuno ignorisan u praksi.

Stav 2), Pravna i fizička lica koji sufinansiraju takmičarski proces državnim reprezentacijama, sportskim kolektivima i pojedincima koji učestvuju u sportskim takmičenjima u zemlji i inozemstvu uložena sredstva priznaju se kao trošak i oslobođena su poreza.

Važno je napomenuti da za predloženi tekst izmjena postoji ustavni osnov a i da za njegovu primjenu nisu potrebna dodatna sredstva .

ZAKON O IZMJENI ZAKONA O OBRAZOVANJU

Visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini je u izuzetno složenoj i teškoj situaciji. Možda najznačajnija oblast sa stanovišta funkcioniranja države a posebno imajući u vidu perspektive ove zemlje trebalo bi da podrazumijeva da nadležne institucije imaju strategiju razvoja obrazovanja  i da  provode stvarni nadzor nad oblasti visokog obrazovanja , a sve s ciljem uključivanja u jedinstveni obrazovni prostor u EU,

Mi smo isuviše mala zemlja da bi se zadovoljili sa prosjekom jer nama treba izvrsnost zarad svih navedenih ciljeva. Nažalost, institucije nadležne za obrazovanje u BiH ne pokazuje interes da usklade obaveze i potrebe , kako zarad BiH tako i zbog procesa evropskih integracija. Upravo stoga se  može konstatirati da je u oblasti obrazovnog sistema situacija vrlo teška pa i alarmantna.

Nedavni odgovor Evropske agencije za razvoj visokog obrazovanja a po aplikaciji Agencije za akreditaciju i razvoj visokog obrazovanja  BiH,  ukazuje na svu težinu trenutnog stanja i zaostajanje pa i degradaciju  obrazovnog sistema u našoj zemlji.

Činjenica da u BiH, postoji 26 univerziteta kao i podatak da u jednom malom gradu postoji šest pravnih i šest ekonomskih fakulteta govori  i nekonzistentnoj politici, političkom uticaju, nedovoljnom kvalitetu te nepostojećoj unutarnjoj strukturi obrazovnog sistema. Kvalitet obrazovnog sistema u stalnoj je stagnaciji. Smanjen broj studenata na svim javnim univerzitetima označava da je kriza ozbiljna  i , uzimajući u obzir navedeno, krajnje je vrijeme da se u ovoj oblasti uvede reda u onoj mjeri koja zadovoljava minimalne potrebe i početak procesa cjelovitog harmoniziranja ovog pitanja a svakako imajući u vidu obaveze u procesu pridruživanju EU. Prijedlogom izmjena uvodi se u proces i Rektorska  konferencija čime  će se izbjeći direktran politički uticaj na proces  izbora kadrova, kao i na proces akreditacije a potvrđuje se i aktivnija uloga Ministarstva civilnih poslova naravno u procesu koji neće pojačati dojam političkog uticaja. Svakako da je vrijedno napomenuti da se ovim izmjenama aktivnije pozicioniraju Minsitasrtvo civilnih poslova kao i Rektorska konferencija što daje poseban kvalitet u onih nekoliko minalno predloženih izmjena. Možda je važno napomenuti da su predložene izmjene urađene na način kako su to uraidli u Srbiji i Hrvatskoj.

Time se na slijedeći način uvode / predlažu izmjene u član 42, koji govori o nadležnostima MCP, kojim se u alineji  6.definira i  odgovornost MCP za rad na prijemu Agencije za razvoj visokog obrazovanja  u punopravno članstvo u ENQA.

Zatim se u članu 43 koji govori o Rektorskoj konferenciji koja je uspostavljena sporazumom  univerziteta i zastupa interese univerziteta a članovi mogu biti askreditirani i licencirani univerziteti (o ovome bi se takođe moglo i moralo diskutirati jer sada imamo pored javnih i privatne univerzitet koji su akreditirani i licencirani ali to je druga priča). Između ostalog Rektorska konferencija je savjetodavno tijelo  te u toj funkciji se i predlaže da upravo rektorska konferencija  daje preporuke Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta u postupku prijema u punopravno članstvo u ENQA.

U članu 46. koji utvrđuje način rada CIP-a( centar za informiranje i prepoznavanje) , obavezan je najmanje jednom godišnje da informira putem MCP i dostavi izvještaj o svom radu Parlamentarnoj skupštini BiH koji obavezno sadrži i analizu stanja u oblasti u kojoj je zadužen.

Član 49, Akreditacija visokoškolskih ustanova, dodaju se  članovi

49 a) /koji govori o obavezi Agencije da u svim fazama apliciranja za prijem u članstvo ENQA pisanim putem informira MCP a putem MCP i Rektorsku konferenciju.

MCP a u skladu sa obavezom mogu i zajedno sa Rektorskom konferencijom dati preporuke za postupanje u svim fazama za prijem Agencije u ENQA, a koje su obavezujuće za Agenciju, i

49 b)/ Agencija je obavezna najmanje jedan puta godišnje dostaviti PS BiH izvještaj o radu putem MCP koja obavezno sadrži analizu stanja u oblasti za koju je zadužena.

I , konačno u članu 63.koji govori o usklađenosti zakona sa zakonima na drugim nivoima se dodaje stav 2; koji glasi :

O usklađenosti zakona sa odredbama ovog Zakona, nadležni organi Republike Srpske kao i kantona , informiraju MCP i rektorsku konferenciju po potrebi a najmanje jedan puta godišnje.

Dakle, kao što je i navedeno  naprijed, po mom dubokom uvjerenju ovo su minimalno potrebne izmjene da bi se stvorile pretpostavke za prijem agencije u ENQA što zaista bio veliki iskorak u harmoniziranju zakonskih akata i unaprijeđenjen procesa prijema u Evropski obrazovni prostor.

Konačno, kao što je navedeno u OBRAZLOŽENJU prijedloga utvrđeno je da postoji Ustavni osnov zatim da se preloženim izmjenama postižu zajedničke osnove u programiranju i izvještavanju o stanju u obrazovanjuu a prema uputstvima ENQA.

Naglašavam da za realizaciju predloženih zakonskih izmjena nisu potrebna dodatna fonansijska sredstva.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Vrlo mi je žao što prijedlog nije prošao pa čak ni od stranaka iz FBiH nije dobio dovoljno glasova. Nije to strašno. Kad tad će se o ovome razgovarati i nešto uraditi ako ne sada u pandemiji onda kada pitanja koja nam vlast servira kao bitne (ustvari predstavljaju kosti oko kojih treba da se borimo ) kako bismo dozvolili njima da rade ovo što rade. U istoriji nije bilo ovakvih rukovodilaca koji bi trebali povest narid i da narod krene za njima.  Da bi iko krenuo za njima. Ovaj skandal nad skandalima ne smije se zaboraviti. Našimpolitičarima treba očitati  lekciju da je nauče za čitav život.

(TIP/Autor: Prof.dr.Mirsad Đonlagić)