Svakodnevne informacije i događanja koja pune medijski prostor jednostavno svakog odgovornog građanina prisutnog u javnosti moraju ponukati da se javno oglasi u ovom teškom vremenu za sve nas. I moje oglašavanje je ponukano sramnim problemima i nesposobnošću vlasti na svim nivoima da upravlja krizom, koja nije ni jednostavna ni  uobičajena.

Bez detaljnije analize mogu reći da je ovo katastrofa nesagledivih razmjera sa posljedicama koje će se još dugo  sanirati i osjećati. Istovremeno je ova kriza koja je u potpunosti ogolila neodrživost ovakvog sistema i nesposbnosti onih koji su birani da odlučuju o našim životima. Svi smo svjesni toga da su oni birani voljom naroda da rade i složenije stvari i za to dobivaju pozamašne plate finansirane poreskim novcem, koje do sada ničim nisu opravdali. Imajući to na umu očito taj narod i nije ništa bolje zaslužio. Ova pandemija i kriza je pokazala da mi živimo u općem političkom i društvenom ludilu i zemlji gdje nas svjesno pljačkaju godinama, a sada evo i tjeraju u tešku bolest i smrt.

Inače ne čitam komentare na portalima, ne znam iz kojih razloga, ali sam čitajući brojne tekstove o ovoj užasnoj krizi, pogotovo što se ne čini ništa, pročitao i neke od komentara. Moram priznati da sam bio iznenađen koliko komentara  je bilo na neke od tekstova objavljenih na raznim bh. portalima, ali mnogi od njih zaslužuju pažnju. Sudeći po iznesenim stavovima u tim komentarima za očekivati  je  da bh. građani neće zaboraviti i da su spremni i na sve akcije, one primjerene situaciji, ali čini se i na radikalne. Jedan od komentatora je iznio interesantno viđenje da ˝…nikada ni jedna vlast nije svoj narod smatrala tako glupim, kao ova sadašnja. Oni se jednostavno igraju sa nama, sve im je svejedno, niko nije nadležan. Ne znam šta je odvratnije, ovakva vlast ili ovakav  narod kome je je sve potaman˝.

I svakako, vlast je pokazala svu nesposobnost i neznanje, ali još gore je što apsolutno nema suosjećanja sa bolešću, bolom porodica oboljelih i umrlih, ali i sa iscprljenim zdravstvenim radnicima na koje je spao skoro sav teret ove krize. Iz mnogih komentara se upravo i ova teza nazire, te kažu: ˝…kakve vakcine, i respiratpori neka građani umiru samo da mi pojedinci uživamo. Takav vid sarkazma i hladnoće nad zlom sudbinom i opasnom sudbinom naroda do sada u našoj istoriji nije zabilježen˝.

Međutim, u ovoj krizi mnogi su evocirali i uspomene na ono što se događalo u ratnom periodu, pa kažu: ˝… vlast koja se obogatila na švercu humanitarne pomoći? Kad je to Bisera stekla nekretnine nego kada su u njeno vrijeme njeni ljudi, SDA, seoske sjecikose, krali humanitarnu pomoć i prodavala je izgladnjelom, smrznutom napaćenom, poluludom, A SVOM narodu za basnoslovne iznose. I neko od tih grabežljivih seljačina očekuje obraz, moral i osjećaje… komedija.˝ I svakako, svi mi opažamo i ono što neki se drčnu da napišu da i kad hoćeš  nešto nekom da kažeš na normalan i civiliziran način, kad barem milimetar želiš da se odmakneš od ovoga zla i mržnje… napišeš, a onda sam sebe upitaš: Zar stvarno misliš da te ovi nesposobni, korumpirani i primitivni mazlumi slušaju? Kome se obraćaš. Onima koji su u ovoj zemlji direktno ili posljedično izazvali smrt 150.000 ljudi“. Gdje su premijeri kantona. Zašto ne izađu sa narodom na ulicu i imperativno zatraže od Vlade FBiH, ‘poptisujte za vakcine ili odlazite’.

Narod im je dao povjerenje koje moraju svakodnevno potvrđivati i pravdat.

Sve u svemu, ˝godina evo prođe od početka pandemije i sad je situacija u zdravstvu još gora i haotičnija˝ i to svi mi i vidimo svakodnevno u ogromnim redovima ispred institucija primarne zdravstvene zaštite, upozorenju na prenatrpanost bolnica i kliničkih centara, vapaj direktora bolnica o nedostjućem kadru i opremi. Priča je danas ista kao i s početka pandemije. I dalje opreme nema, kadar premoren i dalje se jako malo testira, mjere se donose ali upitna je njihova učinkovitst. Zaista se pitam da li je moguće da se godinu dana zapravo ništa nije uradilo, da je smirenje epidemiološke situacije koja je trajala nekoliko mjeseci nije iskorišteno da se obezbijedi dodatni medicinski kadar, povećaju bolnički kapaciteti, nabave vakcine i lijekovi za koje se u svijetu zna da mogu pomoći liječenju bolesnih, da se primarna zdravstvena zaštita nije mogla urediti tako da se bolje detektuju oni kojima bi se klinička slika mogla zakomplicirati , zar se nije mogao sistem unaprijediti da se zapravo prati sprovođenje epidemioloških mjera, i zar se mjere nisu mogle donositi tako da se vide efekti istih itd.

Pitanje vakcina je zapravo kulminacija bahatog odnosa ove vlasti prema narodu, koji je prepušten na milost i nemilost virusu koji nas napada u raznim mutiranim varijantama, i svaka naredna je gora od prethodne. U decembru mjesecu prošle godine  sam pisao o slomu COVAX mehanizma o čemu je pisao i ugledni Reuters, ali  javnost a ni vlast nije posebno bila zainteresirana za tu temu, koja je punila novinske natpise širom svijeta. Zapravo niko nije postavio prava pitanja, a vlast nije znala dati niti jedan odgovor koji bi opravdao uporno insistiranje na ovoj propaloj ideji. Gledajući druge zemlje i njihovu diplomatksu ofanzivu koju su šriom svijeta pokrenuli kako bi od prijateljsih država i saveznika dobili makar nešto vkacina, BiH je djelovala tragično i nesposobno. Ministrica inozemnih poslova, koja je navodno vakscinisana u inostranstvu(što bi bio provrazedan sklandal svugdje), bljuje vatru i tvrdi kako Vučić želi da bude uticajni političar na Balkanu. Ako je to mjeriti po broju obezbijeđenih vakcina, onda to on doista i jeste u poređenju sa ministriciom i drugim bh.političarima.

Šta iz svega zaključiti?

Bh. građani su ogorčeni, napušteni i žrtva su najgorih političkih igara zarad sopstvenih  interesa pojedinaca. Sve akcije, poput namjere u ZHK, nabavke respiratora  pa evo do nenabavke vakcina direktna su posljedica, političkih zakulisnih radnji, nadmudrivanja onih koje je narod izabrao da upravljaju ovom zemljom, korupcijom i bezosjećajnošću koju nismo mogli sresti ni u najgorim diktatorskim režimima.

Najčešće možemo čuti da je dejtonsko ustrojstvo BiH krivo za sve probleme, no ti nije tačno. Dejton je takav kakav je, ima svoje i dobre strane na čemu smo mu zahvalni ali ima i one brojne skrivene mogučnoasti koje će zli i nesposobni iskoristiti za blokade i nerad. Tu leži problem. Kako je moguće da smo jedina zemlja u Evropi koja nija nabavila niti jednu vakcinu godinu dana nakon početka epidemije, a da istovremeno se relativizira jedina donacija koju je BiH dobila od svojih susjeda i smeta nam što ih je donio Vučić. Paradoksalno, oni koji su vakcine trebali nabaviti za bh.građane su najglasniji u kritikama tog njegovog poteza kojim će nekolio hiljada zdravstvenih radnika biti vakcinisano i makar donekle biti zaštićeno od virusa kojem su kontinuirano izloženi. Kome smo se u svijetu mi obratili i zatražili pomoć, a da je taj pozitivno reagirao? Nažalost, BiH je izolirano ostvro, a oni koji bi trebali nas zastupati za to nisu ni kvalificirani ni sposobni niti uživaju bilokakav ugled u svijetu. Iako je ovdje prisutan uticaj mnogih sila, ova zemlja i njeni političari očekuju od Amerike ili Evrope da rješavaju njene probleme. U ovoj situaciji, svaka zemlja je zaokupljena rješavanjem svojih problema uzrokovanih pandemijom, i pokazala se velika neravnomjernost u nabavci vakcina, pa čak i sebičnost mogih zemalja. I zato BiH mora rješiti svoj problem.

Mi živimo u zemlji u kojoj se sva ljudska prava hametice gaze i nikoga nije briga za to. Pa zar nije jednostavno reći, da mi hoćemo da otvorimo mladima perspektivu i želimo da penzioneri u svojoj trećoj dobi žive dostojno čovjeka. Ne , to ne može  jer se oni moraju bogatiti.  Kako objasniti 13 milijardi na štednji i neprimjereni  egoizam i teror nad radnicima. Kako objasniti upropašteno školstvo , potpuno devastirano zdravstvo. Teško , teško, vrlo teško, će ovo sve biti popraviti  i ako se krene u to ne vidim period u kome ćemo ugledati svjetlo na kraju tunela..Ima tu još i ova dimenzija. Kada je porsatao pritisak nešto su se trgnuli da rade ali i to nemušto i neuvjerljivo. Ne, njima je sudbina zapečačena. Narode ovo ne smijete zaboraviti.

Mogao bih još o ovome mnogo ali vrijeme se ne smije gubiti. Potrebna je  hitna, snažna  i učinkovita akcija. Ali, nažalost, o ovome mogu govoriti i iz ličnog iskustva.

Priije mjesec dana , kada sam imao nastup za BHT1 Uživo, osjetio sam prve simptome. Od tada pa do danas se borim i uspio sam izaći iz krize, uz sjajne mlade ljekare i snažnu terapiju. Za sada je sve u redu i nisam više infektabilan, no predstoje mi mjeseci borbe za potpuni oporavak, obzirom da korona virus uzrokuje brojne posljedice koje se dugo vremena saniraju. Sve sam to uradio u kućnim uslovima,  u privatnim klinikama koje su prepoznale potrebe COVID-pacijenata i oformile patronažne službe, obzirom da je javno zdravstvo pred kolapsom. Kada se sve sabere, potrebno je bilo  nekoliko hiljada konvertibilnih maraka za cjelokupan proces lječenja i njege,  i  zaistanije mi jasno kako mogu preživjeti oni koji to sebi ne mogu priuštiti, posebno najugroženiji penzioneri.

Kako su samo bešćutni milijarderi . Pa ko će im raditi sa čijih leđa će stvarti svoje blagostanje. Ne, nisam ljubmoran, ali sam za više socijalne pravde. Za detaljniji opis svih golgota kroz koje prolaze pacijenti koji žele da se bore upućujem čitaoce, primjerice, na tekst objavljen na portalu“BUKA“ Anile Gajević.

Šta nakon svega zaključiti?

Jednostavno, nema značajnijeg pitanja koje je hitnije i zahtjeva rješavanje, ono je u ovom momentu važnije običnom građaninu i  od promjene Ustava, Izbornog zakon, naziva ulica, raznih rasopodjela ili bilo čega drugog. Narod treba da zna na ljutu ranu ide ljuta trava. Narode osvjesti se i spašavaj se ove pošasti i nesposobnih lidera.

(TIP/Piše: Prof.dr.Mirsad Đonlagić)