Tuzlanka se već dvije decenije bori sa sistemom, od države traži ili da je vrati na posao ili da joj uruči otkaz, ali od svega ima samo presude…

Kao pomoćnik kontrolora letenja Zineta Altumbabić počela je raditi 1994. godine u Direkciji za civilnu avijaciju BiH koju kasnije preuzima Ministarstvo saobraćaja i komunikacija i nakon tog preuzimanja Zineta ne dobija ni poslovni angažman ni otkaz.

ISPLATA, PA ZATIŠJE

Na dnevnom redu sjednice Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamenta BiH jučer se našao i ovaj, nevjerovatan slučaj Tuzlanke Zinete, koja više od 20 godina vodi borbu sa sistemom.

– Komisija predlaže Vijeću ministara da se aktivno uključi u rješavanje problema radnopravnog statusa Zinete Altumbabić u skladu sa pravosnažnom presudom i preporukom Ombudsmena za ljudska prava, rekla je za Oslobođenje Mirjana Marinković-Lepić, članica Komisije.

Altumbabić kaže za Oslobođenje da je, transformiranjem RBiH u skladu sa Dejtonskim sporazumom, došlo i do transformacije ministarstva u kojem je dotad radila, te su osnovana dva ministarstva.

– Samim tim su formirane i dvije direkcije za civilnu avijaciju, federalna i državna, pojašnjava Altumbabić i navodi da je početkom 2000. godine pokrenula zajedničku tužbu sa Šerifom Salkićem, koji je tad bio načelnik AKL Tuzla.

– Spor se prvo četiri godine vodio na Općinskom sudu u Sarajevu, donesena je presuda u korist 40 tužitelja. Nakon žalbe, Sud BiH je 2007. godine potvrdio prvostepenu presudu navodeći da mi radni odnos nije prestao ni na jedan od načina propisanih zakonom i da se svakom od tužitelja isplati određen novčani iznos, navodi Altumbabić.

Novčani iznos je isplaćen u oktobru iste godine, dok drugi dio koji se odnosi na vraćanje na radno mjesto nikada nije ispoštovan. Dakle, ova žena već dvije decenije traži od države ili da je vrati na posao ili da joj da otkaz. Do danas, uprkos presudama, ništa od toga nije dobila. Naknadno se morao pokrenuti i drugi postupak za uvezivanje radnog staža i uplaćivanje doprinosa. Prema donesenoj presudi, oštećenoj je, na ime doprinosa u PIO/MIO, uplaćen iznos koji je pokrivao period od 1. 1. 1999. do 10. 10. 2008. godine.

– Traženi iznos je uplaćen u FPIO/MIO, ali taj period ne može biti upisan dok institucija koja mi je uplatila sredstva na moje ime u PIO/MIO ne ispuni M4 obrazac kako bi se navedeni period bilježio u radni staž. S obzirom na to da nikad nisam dobila rješenje o otkazu, PIO/MIO bilježi da sam zaposlena u ministarstvu koje više ne postoji, pojašnjava Altumbabić.

Dakle, Zineta je u očima PIO/ MIO zaposlena, bez plaća i naknada. Rješenje o prestanku radnog odnosa nema, a bez tog rješenja se nije mogla prijaviti na Biro za zapošljavanje, pa samim time nije ostvarila pravo na zdravstvenu zaštitu.

– Godinama sam se obraćala mnogima, a odgovori su uvijek bili “nismo pasivno legitimisani”, “nije u nadležnosti Ministarstva ili Direkcije”, “to je obaveza BiH”. Ono što je meni najveći problem je što ja ne znam ko je ta BiH, kaže Zineta i dodaje da bi to možda trebalo biti Vijeće ministara u čijem je sastavu i Ministarstvo komunikacija i prometa BiH.

– Zato sam im se obratila četiri puta, ali nikad nisam dobila odgovor, dodaje.

NALOG SUDA

​Nakon toga se Zineta 2019. godine obratila Ustavnom sudu BiH.- Apelacijom je potvrđeno kršenje mojih prava na rad i na život u skladu sa našim Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud BiH je naložio isplatu sredstava na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka, kao i to da se preduzmu odgovarajuće mjere za okončanje postupka u mom predmetu pred Općinskim sudom u Sarajevu. Smatram da institucije, odnosno Vijeće ministara, Ministarstvo komunikacija i prometa i BHDCA, mogu to vrlo lako riješiti, samo je potrebna dobra volja i razumijevanje, zaključila je Zineta za Oslobođenje.

(TIP)