U domovima za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja u BiH tokom 2019. godine prijavljeno je ukupno 1.121 osoba. Usvojeno je 29 djece, dok se 493 djece nalazi u hraniteljskim porodicama. Podaci su to Agencije za statistiku BiH iz 2020. godine objavljeni u Biltenu o socijalnoj zaštiti koji je obuhvatio period 2014-2019. godine.

Kada je u pitanju zaštita porodice i socijalna zaštita djece, Ustav BiH je propisao nadležnosti FBiH, RS-a i Brčko distrikta, dok su alternativna i porodična briga regulisani kroz 18 različitih zakona i podzakonskih akata. Relevantni međunarodni pravni okviri i smjernice obuhvataju Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima dijeteta, Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom i smjernice za alternativnu brigu o djeci.

Brinu za njih i štite njihova prava

Centri za socijalni rad su glavni faktori koordinacije usluga dječije zaštite i podrške porodicama u BiH.  Prema najnovijim podacima Agencije za statistiku BiH u našoj zemlji ukupno egzistira 120 centara za socijalni rad. Od čega u Federaciji BiH 69, Republici Srpskoj 50 i Brčko distriktu jedan centar. Djeca korisnici usluga centara za socijalni rad su većinom djeca bez adekvatne roditeljske skrbi u slučajevima zanemarivanja, narušenih obiteljskih odnosa, narušenih materijalnih i financijskih prilika, privremene nemogućnosti za skrb o djeci. Takva djeca se ne zadržavaju dugo u socijalnim ustanovama, najviše do godine dana, jer idu na udomiteljski oblik zbrinjavanja.

“U 2020. godini je smješteno petoro djece u ustanovu zbog nemogućnosti roditelja da trenutno vrši roditeljsku skrb, te ih je trenutno iz navedenih razloga ukupno zbrinuto 34 djece na taj način. Djeca bez roditeljske skrbi koja izlaze iz Ustanove zbrinjavaju se u NVO Kuća na pola puta. U 2020. godini dvoje štićenika nastavilo je živjeti u kući koja je zamišljena za boravak djece do osamostaljenja, odnosno do  pronalaska stalnog zaposlenja i smještaja. U udomiteljskom obliku zbrinjavanja je 7 djece. Udomiteljstvo je u razvoju i nadamo se da će se više obitelji koje imaju svoju djecu odlučiti na ovaj humani način zbrinjavanja djece uz novčanu naknadu”, ističu iz Centra za socijalni rad Grada Mostara.

Dodaju, kako djeca zbrinuta u ovakvim ustanovama održavaju kontakte sa svojim roditeljima koji ih posjećuju kao i djeca njih. Na taj način djeca ostvaruju svoje pravo na porodicu i porijeklo u skladu sa UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta.

“Prema pokazateljima iz evidencije moguće je zaključiti da su rijetki  primjeri ostavljanja djece ili grubog zanemarivanja od strane roditelja. Obiteljske veze između roditelja i djece su čvrste i  nastoji ih se održavati i kada su djeca smještena u ustanovi ili u hraniteljskoj obitelji. Za rjeđe slučajeve grubog zanemarivanja ili zlostavljanja djece te napuštanja od strane roditelja vrlo brzo se iznađe rješenje u udomiteljstvu ili posvojenju”, pojašnjavaju u Centru.

Veliki broj djece bez roditeljskog staranja putem centara za socijalni rad smješteno je u srodničke i nesrodničke hraniteljske porodice na području Grada Tuzla. Djeca koja su smještena u jednu od ustanova ili u hraniteljskoj porodici imaju regulisano pravo na smještaj, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na obrazovanje – redovno ili vanredno ukoliko neko od djece bez roditeljskog staranja zbog opravdanih okolnosti u biološkoj porodici nisu mogla ranije završiti isto po redovnom planu i porogramu.

“Dosadašnja praksa ovog Centra je bila da ta djeca imaju mogućnost dobivanja ličnih novčanih sredstava nakon napuštanja brige od strane organa starateljstva, kako bi im ista pomogla u lakšoj adaptaciji u spoljnom svijetu. Ukoliko se stvore uslovi za izlazak iz javne brige i prelazak djece u drugi vid brige kao što su npr. Kuća za mlade – SOS Dječije selo Gračanica, Kuća na pola puta Tuzlanska Amica, i dalje ova djeca su odgovornost i nadležnost organa starateljstva kroz razne vidove praćenja”, kaže Amira Hadžić socijalna radnica u Centru za socijalni rad Tuzla.

Dodaje, kako se problemi sa kojima se suočava ovaj Centar, kada su u pitanju odrasla djeca bez roditeljskog staranja, odnose prvenstveno na obezbjeđenje mjesta stanovanja i prioritet pri zapošljavanju.

U postupku donošenja odluke o zbrinjavanju djeteta, organ starateljstva a to je centar za socijalni rad kojem dijete pripada po općini u kojoj živi, procjenjuje koji oblik zbrinjavanja je u njegovom najboljem interesu.

“Ukoliko nema zainteresirane ili podobne srodnike ili nesrodnike hraniteljske porodice, Organ starateljstva zbrinjava dijete smještajem u SOS Dječije selo. Ako zbog popunjenosti kapaciteta ili zbog specifičnih potreba djeteta, ne postoje kapaciteti njegovog smještaja u hranitelisku porodicu ili SoS Dječije selo, organ staratelistva dijete smješta u Dom za dijecu bez roditeljskog staranja”, pojašnjavaju iz Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo.

Dodaju da maloljetnom dijetetu čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko staranie ili poslovna sposobnost, te dijetetu čiji su roditelji umrli, nestali ili nepoznati, organ starateljstva imenuje staratelja koji u ime organa starateljstva zastupa i predstavlja dijete, brine o njegovim pravima i interesima, životu, zdravlju, odgoju, obrazovanju, osposobljavanju za život i rad.

“Djeca bez roditeljskog staranja imaju pravo i mogućnost korištenja socijalnih usluga koje pruža organ starateljstva kao što su savjetodavne, savjetovališne i psihosocijalne usluge, mogućnost uključivanja u korištenje socijalnih usluga koje kroz različite projekte pružaju NVO i udruženja građana, te pravo na korištenje subvencioniranja troškova smještaja u predškolske ustanove, pravo na dječiji dodatak, pravo na školarinu i stipendiranje., ističe Enes Šabić v.d. direktora Centra za socijalni rad Kantona Sarajevo.

Oni su im druga porodica

SOS Dječija sela BiH pružaju alternativnu porodičnu brigu djeci i mladima bez roditeljskog staranja. U stalnoj su koordinaciji sa centrima za socijalni rad koji su zakonski staratelji djece djece bez roditeljskog staranja, i u čijoj je nadležnosti smještanje djece u alternativne oblike brige.

“SOS Dječija sela BiH kroz alternativni oblik porodične brige pruža djeci i mladima mogućnost da unutar SOS porodice grade dugoročne porodične veze. Organizacija o djeci i mladima brine sve do njihove samostalnosti, a to znači i nakon navršenih 18 godina pa sve do najdalje 27 godina života. Kako bi što lakše postigli samostalnost, mladima se pruža psihosocijalna i materijalna podrška. No, istinski vrijedne emotivne veze koje se stvaraju između članova SOS porodice traju za cijeli život te je SOS porodica u kojoj dijete odrasta, okruženje kojem se uvijek mogu vratiti”, pojašnjava Ana Čabarkapa, PR savjetnica za komunikacije SOS Dječija sela BiH Nacionalni ured u Sarajevu.

U svom se radu zalažu za poštivanje dječijih prava, zbog čega veliku pažnju usmjeravaju ka zagovaranju poštivanja prava djece i mladih u smislu poduzimanja aktivnosti u cilju poboljšanja postojećih politika i praksi, kao i uvođenje promjena koje bi vodile većem poštivanju prava djece.

“Koristimo zagovaranje kao sredstvo da podržimo najranjiviju djecu, djecu koja su bez roditeljskog staranja ili pod rizikom da ga izgube. Usmjeravamo zagovaranje na pitanja koja imaju najveći uticaj na dobrobit i prava te djece, njihovih porodica i zajednica u kojima žive. Zagovaranjem podsjećamo nosioce dužnosti na njihovu odgovornost da obezbijede uslove kako se prava djece ne bi kršila. Radeći na taj način, mi nastojimo da osiguramo najbolje moguće uslove za svu djecu koja su već izgubila ili su u riziku da izgube roditeljsku brigu”, ističe Čabarkapa.

Prva socijalna iskustva djeca stiču, odnosno trebala bi sticati u porodicama. Roditelji su često izvor topline, ljubavi, sigurnosti, ali i prvi modeli ponašanja od kojih djeca uče. Kada u djetetovom životu nije prisutna osoba koja mu ispunjava ove potrebe može doći do određenih poremećaja na ponašajnom, emocionalnom i kognitivnom planu.

“Mnoga istraživanja rađena sredinom 20. stoljeća pokazala su da djeca koja su odrastala u domovima, lišeni prisnih odnosa, kasnije imala problema u razvoju. Problematična može biti dinamika domskog smještaja odnosno kada broj djece znatno premašuje broj skrbnika. Može postati fizički nemoguće da se radnici u domovima kvalitetno posvete svakom djetetu ponaosob tokom svog radnog vremena. Veliki problem predstavlja i mijenjanje skrbnika usljed otkaza i sličnih situacija. Djeca odrasla u ovakvim okolinama su, iako kasnije posvojena, češće pokazivala lepezu raznih problematičnih ponašanja”, pojasnila nam je psihologinja Amina Duraković iz Sarajeva.

Dugoročna psihološka i finansijska podrška

Međutim, sa aspekta iskustava koja imaju u Domu za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” učinjen je značajan napredak u općem odnosu prema pravima djece i mladih koji, ističu u ovoj ustanovi, definitivno imaju zagarantovana prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, slobodu izražavanja, igru i ostala elementarna prava.

“Postoji svojevrsna senzibilnost za probleme odrastanja u instituciji i u široj zajednici. Saradnici iz instacni, kao što su centri za socijalni rad, uvažavaju ličnost svakog djeteta i prilikom donošenja bilo kakvih odluka, tokom boravka u Domu, uvažava se mišljenje djeteta, posebno djece i mladih veće starosne dobi kada su u pitanju konatki sa srodnicima i sl. Stručni radnici Doma uvažavaju mišljenje mladih prilikom izbora zanimanja, različitih interesovanja za dodatne aktivnosoti i kontakta koje ostvaruju., ističu u ovoj ustanovi.

Dodaju da su, također, oskudnije i mogućnosti djece sa posebnim potrebama da se što kvalitetnije uklope u sredinu po završetku boravka u institucijama po završetku školovanja i slično, jer su njihove potrebe složenije za razumijevanje široj sredini.

“U tom smislu potrebno je funkcionisanje zaštitnih mehanizama koji bi kategorji mladih koji završavaju školovanje inkluzivnim sistemom obrazovanja omogućili dodatnu, produženu pedagoško- psihološku, finansijsku i uopšte logističku podršku u svrhu adekvatnijeg funcionisanja u svijetu odraslih.”, kaže Vinka Belenzada, pedagog u ovom Domu.

UNICEF u Bosni i Hercegovini podržava nadležna ministarstva u njihovom daljnjem unapređivanju reformi kada je u pitanju briga o djeci bez roditeljskog staranja. Fokus je na jačanju modela i kapaciteta za sprječavanje razdvajanja porodica, pružanje alternativne njege u zajednici, te podršci transformaciji ustanova koje brinu o ovoj djeci u usluge koje pružaju podršku i pomoć.

“Kao dio Programa reforme brige o djeci za periodu 2016.-2018., UNICEF u BiH je naručio Analizu stanja u ovoj oblasti kako bi pružio trenutni uvid u status djece bez roditeljskog staranja i one kojima prijeti uskraćivanje starateljstva. Vjerujemo da nalazi utvrđeni ovom analizom doprinose u planiranju i donošenju odluka među svim učesnicima u ovom procesu koji su usmjereni na poboljšanje života sve one djece u BiH koja odrastaju bez vlastitih roditelja i obitelji”, kaže Sandra Kukić, službenica dječije zaštite u UNICEF BiH.

Živimo u svijetu koji je pun predrasuda gdje se BiH posebno ne izdvaja kada su problemi djece bez roditeljskog staranja u pitanju jer, kaže psihologinja Amina Duraković, predrasude postoje svuda i svi smo im podložni.

“Djeca bez roditeljskog staranja nisu izuzetak i često su meta predrasuda i diskriminacije. S tim se možemo boriti ukoliko svi svjesno uložimo napor da razumijemo ovu djecu. Primjerice, roditelji trebaju objasniti svojoj djeci stanje djece bez roditeljskog staranja kako bi ih oni razumijeli i ne bi sudjelovali u bilo kojem obliku zlostavljanja u školi i van nje. Nastavnici ne bi smjeli dopustiti ni sebi ni drugoj djeci bilo koju vrstu diskriminacije. Skrbnici bi trebali proći kroz razne edukacije koje bi im pomogle da se što bolje brinu za ovu djecu jer ona potpadaju pod kategoriju djece kojima je potreba posebna briga i pažnja”, kaže Duraković.

Smatra kako je uključivanje više psihologa koji će biti na usluzi ovoj djeci je također izuzetno važno i drži veoma bitnim da se treba težiti ka deinstitucionalizaciji, odnosno ukidanju domova i razvijanje sistema alternativne skrbi gdje bi djeca dobila više prilika za stvaranje privrženosti i toplih odnosa sa odraslim osobama, koje će poticati zdrav razvoj.