Anela Zorlak iz Goražda magistrica je genetike i studentica na programu za profesionalce na “Harvard Medical School” za genetička testiranja i sekvenciranje. Također, članica je konzilija pri Genetičkom centru New York. Znanja i iskustva sticala je u mnogim zemljama širom svijeta, a za genetiku kaže da je to mlada nauka koja traži da se spuštate na nevjerovatne nivoe organizacije ljudskog tijela.
Tvrdi da je mikrosvijet koji živi unutar nas nešto nevjerovatno, što je konstantno motiviše da uči, upoznaje i shvata mehanizme ljudskog organizma na molekularnom nivou.
“Nažalost, svjedoci smo mnogih oboljenja koja nam još uvijek nisu u potpunosti jasna, a vežu se za promjene na našem genetskom materijalu. U želji da što bolje shvatim razloge nastanka nekog oboljenja, odlučila sam da želim ići na molekularni nivo i tražiti odgovore. To su kodovi koji život znače, tu su nam zapisane osobine, predispozicije po kojima u jednoj mjeri možemo krojiti naše živote. Želja mi je da budem dio tima koji će strastveno raditi na analizama gena i povezivati ih sa oboljenjima u cilju dobivanja pravovremene terapije. Jednom kada pogledate kroz mikroskop, ostanete povezani sa tim svijetom čudnom konekcijom koja vas motiviše da učite i tražite odgovore”, kaže Anela Zorlak.
Dodaje kako je pandemija korona virusa pored velikog broja posljedica imala i dobru stranu, a jedna od njih je i ta da se svijet morao osloniti na nauku i ubrzani rad naučnika.
“Nevjerovatnom brzinom smo dobili sekvenciran virus, informacije sa molekularnog nivoa što je zaista zapanjujuće. Ovim se pokazao koliko je nauka u kombinaciji sa tehnologijom napredovala, sva znanja koja su se godinama stjecala primijenjeni su u procesu razvoja vakcine. Standardne metode razvoja vakcine su procesi koji oduzimaju od 5 do 10, a nekada 15 godina, a sada smo do prvih vakcina došli u periodu od godinu dana. Ponosna sam na svoj poziv i sve velike stručnjake koji su uspjeli doći do nevjerovatnih rezultata. Danas postoji nekoliko aktuelnih vakcina koje su već odobrene od regulatornih tijela, a svakako da su najveću pažnju dobili BioNTech i Pfizer zajedno sa Oxfordskom vakcinom”, ističe sagovornica.
Ljudi se neće pretvoriti u GMO ljude
Smatra da je neinformisanost širih ljudskih masa dovela do pogrešnih špekulacija o genetski modifkovanim vakcinama koje će modifikovati ljude.
“BioNTech i Pfizer koristili su mRNA u svojim vakcinama, a da bi razumjeli ovaj tip vakcine prije svega treba razjesniti šta je zapravo mRNA i za šta je iskorištena. U osnovi, to je jednolančana molekula nukelinske kiseline koja prenosi genetski slijed iz DNK u ćelijsko jezgro u fabrike proteina zvane ribosomi, koji se nalaze izvan jezgra u citoplazmi. Upravo ‘m’ u RNA označava Messenger RNA, funkciju prenosnika upute za sastavljanje proteina od DNK predloška od ribosoma. Ovaj mehanizam je iskorišten u ovoj vakcini na taj način, jer su naučnici mogli lahko rekonstruisati određene genetske sekvence koje kodiraju protein koji su specifični za virus koji napada”, objašnjava mlada genetičarka.
Prema njenim riječima, u slučaju COVID-19, protein spike je taj koji omogućava korona virusu da uđe u ljudske ćelije.
“Tako mRNA vakcina podstiče nekoliko vaših ćelija u blizini mjesta ubrizgavanja da proizvedu protein klas, koji potom priprema naš imunološki sistem za izgradnju antitijela i T -ćelija koje će se boriti protiv infekcije korona virusom kada dođe do iste. Ne razlikuje se bitno od načina na koji tradiocionalne vakcine djeluju, ali umjesto ubrizgavanja oslabljenog živog virusa, mRNA pristup obrazuje naš imuni sistem izravno jednim proteinom. Ovom vakcinom ljudi se neće preko noći pretvoriti u GMO ljude, mRNA ostaje u citoplazmi, tamo gdje su ribosomi. Ne ulaze u jezgro i ne može stupiti u interakciju sa našom DNK niti izazvati bilo kakvu promjenu u genomu”, govori Anela Zorlak.
Iako je prethodna godina bila puna izazova za sve nas, ova mlada Goraždanka dobila je priliku da zajedno s timom genetičara iz New Yorka radi na rješavanju najkompleksnijih genetski uslovljenih oboljenja.
“Ja imam ulogu genetičara koji ima svoje slučajeve, prezentira ih na konziliju i sa timom tražimo rješenje, ali nekako volim istaći da ja zapravo učim od njih jer zaista toliko toga ne znamo i tek trebamo naučiti ma koliko nam se u nekim momentima učinilo da sve znamo. Nakon svakog konzilija i službenog dijela, zamolim doktoricu Bonnie da ostanemo duže kako bi odgovorila na moja dodatna pitanja, objasnila stvari koje nisam shvatila. Baš posljednji put sam je pitala da budem njena učenica jer sam fascinirana njenim znanjem koje posjeduje”, priča sagovornica.
Projektom u BiH pravi malu revoluciju
Uz pomoć kolega iz svijeta, ova mlada naučnica radi i na svom projektu koji bi trebao omogućiti nove pristupe dijagnostici i liječenju u Bosni i Hercegovini.
“U neformalnom dijelu svakog konzilija, razgovaramo o mom planu i tražimo način da njihov metod rada prenesemo u Bosnu i Hercegovinu i na dobrom smo putu. Od velike je važnosti, jer nažalost puno ljudi je bolesno u našoj zemlji i treba pomoć ovog tipa, a naš cilj je omogućiti personalizirani pristup dijagnostici i terapiji ljudima kojima je pomoć potrebna. Volim reći, da ovim projektom u Bosni i Hercegovini pravimo malu revoluciju i pristup dijagnostike. Dug je to put, ali mi hrabro idemo ka cilju”, naglašava Anela Zorlak.
Također, u Bosni i Hercegovini želi otvoriti i genetički centar. Kako kaže, ideja je nastala spontano jer je tokom prethodnog rada sa pacijentima uvidjela koliko ima onih kojima je potrebna pomoć genetičara.
“Ljudi su mi se počeli javljati, pitati za pomoć i u jednom momentu sam shvatila da ja ne mogu sve sama i da trebam dići sve na veći nivo. Tako smo dobili ideju na kojoj radimo i koju ćemo pokrenuti početkom februara. Svi sa puno ljubavi i čistih namjera ulazimo u ovo jer nama je prije svega bitno da ljudimo pomognemo i omogućimo potpuno novi pristup dijagnostike. Na jednom mjestu će imati sve, kompletan put savjetovanja, dijagnostike i na kraju terapije. Zaista jedan veliki projekt, a Bosni i Hercegovini takvo nešto treba. Isto tako ne ograničavamo se samo na našu teritoriju,već su uključeni centri i iz Beograda i Zagreba kako bi pokrili čitavu našu regiju”, riječi su mlade genetičarke.
Podići svijest o važnosti nauke
Mišljenja je da sistem u Bosni i Hercegovini još uvijek nema sluha za nauku i važnost naučno-istraživačkog rada pa su shodno tome finansijska sredstva koja se izdvajaju za taj dio našeg društva zanemarljiva, gotovo neprimjetna.
“To je glavni problem, jer kako za sve ostalo tako i za nauku su potrebna sredstva i uslovi. Potrebno je podići svijest o važnosti nauke za jedno društvo, koji su to benefiti koji naučnici ostvaruju za jednu zemlju, koja je na kraju i finansijska korist za zemlju koja ulaže u nauku pa tek nakon svih ovih koraka možda bi naša vlast odobrila veća sredstva iz budžeta za nauku. Do tada sve veći broj stručnjaka napušta našu zemlju”, ističe sagovornica.
Dodaje i da poznaje jedan krug ljudi koji dobivaju grantove iz različitih evropskih i svjetskih fondova za nauku i ostvaruju sjajne rezultate, ali koji ne zanimaju domaću javnost.
“Ne priznavanje sistema, nedovoljna finansijska podrška i svijest ljudi o važnosti nauke su ključni problemi za ljude koji se bave naučno-istraživačkim radom. Uslijed nemogućnosti rada u svojoj zemlji, mnogi od eminentnih stručnjaka su priključeni međunarodnim timovima što i jeste bit nauke, konekcije, ali lijepo bi bilo da i mi nekada budemo domaćini međunarodnim timovima jer imamo potencijal, imamo opremu u laboratorijama samo nam sistem malo sve to usporava i osporava”, govori Anela Zorlak.
Naš sistem kasno prepozna genijalce
Ističe kako je previše fokusirana na svoj rast, rad i učenje da bi nepravilnostima domaćeg sistema dozvolila da je uspore.
“U jednom momentu kada čovjek stane i okrene se oko sebe, shvati da je bio prihvaćen u međunarodnim timovima, drugim zemljama, sistemima samo ne i u svom matičnom, poželi da bude tvorac promjene tog sistema. Da bih se počela baviti ovom problematikom i realizovati priču na kojoj radim sa kolegama iz Sjedinjenih Američkih Država, morala sam upoznati naš sistem i tek tada sam shvatila koliko nepravilnosti, praznina, kontradiktornosti u zakonu ima, ali i da ima puno prostora za rad što nam je i cilj na kraju”, priča mlada Goraždanka.
Naglašava da nije sigurna koliko dugo će ostati u Bosni i Hercegovini.
“Znam da imam svoj cilj i rok za ispunjenje tog cilja. Ukoliko se neke stvari ne poslože, sada sam u situaciji da vrlo lahko mogu otići tamo gdje sam priznata. Ovo je moj pokušaj da napravim promjenu i da mladim ljudima, naučnicima ostavim podno tlo za daljnji razvoj”, jasna je sagovornica.
Mladima poručuje da nema nemogućeg te da sve polazi od želje i onoga koliko su spremni raditi da bi dobili ono što žele.
“Ja sam znala šta želim i šta još uvijek želim i to je proces, dugotrajan proces rada, padova, uspona, suza, momenata kada želite da odustanete, ali nemojte. Mnogi vas ljudi neće prepoznati, vašu ideju možda podcijeniti, puno puta vrata vam zatvoriti, ali to neka vam bude samo motivacija da još više radite, učite i gradite sebe na svakom polju. Naš sistem nažalost kasno prepozna genijalce koji su priznati širom svijeta, zato nemojte dozvoliti da vas to demotiviše. Nikad ne očekujte ništa ni od koga i sami gradite svoj put jer samo tada ćete zaista uživati u svakom pomaku pa makar on bio samo jedan korak naprijed. I nemojte se bojati snova jer ako bojite onda ste u komfornoj zoni, a tu se čuda ne dešavaju”, zaključuje Anela Zorlak.
Hdz neka gradi Hercegovinu od tuzlanskih para.