Kako je moguće da migranti žive u nehumanim uslovima, ako je u našu zemlju za dvije godine iz EU za rješavanje migrantske krize došlo približno 200 miliona maraka? Tokove tog novca teško je pratiti. Sve su glasnije optužbe da je on trošen netransparentno i nenamjenski. Oni koji snose najveći teret ove krize tvrde da imaju najmanje finansijske dobiti jer IOM, koji raspolaže novcem, troši ga u gradovima koji migrante skoro nikad nisu ni vidjeli.

“Onaj ko vlada finansijama, taj vlada i situacijom vrlo često”, kazao je u emisiji Odgovorite ljudima ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić (SDA).

Država niti vlada jednim, niti drugim. Zbog imidža koruptivne zemlje, EU je milione za migrantsku krizu dala IOM-u, UN-ovoj organizaciji. Kampovi, hrana, odjeća, liječenje i ostale potrebe plaćani su tim novcem, ali problem je što niko nema uvida u sve to. Barem tako tvrde vlasti u USK-u.

“Imaju li pravo naše firme da zarade išta od te krize, zašto se ne rentaju vozila sa USK, zašto se ne uzimaju čistačice sa USK, zašto kruh ne dolazi sa USK, zašto se mlijeko i meso ne kupuju sa USK, zašto to dolazi iz ostalih krajeva BiH, nemamo li mi pravo ni na PDV? Danas se iz tog novca plaća MUP RS-a, plaća mu se gorivo da bi dovozio migrante na područje USK-a”, ustvrdio je u emisiji premijer USK-a Mustafa Ružnić (A-SDA).

Šef IOM-a u BiH Peter van der Auweraert je odgovorio: “Mi izdajemo javni poziv, firma koja može isporučiti usluge ili robu koje se traže može da se prijavi. Ako imao dvije ponude koje su iste, a jedna je iz Hrvatske a druga iz Cazina ili Bihaća, firma iz Bihaća ili Cazina će biti odabrana”.

Na terenu je to drugačije. Vlasti USK-a tvrde – malverzacije postoje. Navode primjer donacije opreme za MUP ovog kantona. Tražili jednu vrstu vozila, dobili drugu, čiji je najbliži servis u Banjoj Luci. Tražili su ispravku, nakon čega IOM dostavlja fakture sa uvećanom cijenom.

“Njihovo pismo je potvrdilo da će donacija biti od 500 hiljada eura. Nakon što smo zbrojali fakture, vidjeli smo 136 hiljada KM da je manji iznos donirane opreme. Nakon naše intervencije dolaze nam druge facture uvećane tako da bi pokrili tu razliku od 136 hiljada KM. To je činjenica koja sigurno otvara sumnje u smislu da te javne nabavke nisu bile transparentne od strane IOM-a”, kaže ministar unutrašnjih poslova USK-a Nermin Kljajić (A-SDA).

Van der Auweraert pojašnjava: “To nije bila konačna faktura, to je bio dokument koji je bh. firma koja je isporučila vozila isporučila da se ubrza registracija, ništa s novcem nije urađeno kako ne treba”.

Lokalna vlast traži da se javno objave i ugovori o iznajmljivanju objekata za smještaj migranata. Sporni su, kažu, iznosi od 20 hiljada eura mjesečno za Miral, 35 za Sedru, čak 700 hiljada godišnje za Biru.

“U određene naše centre na području USK potrošeno je 3,5 miliona eura, to je  isto sumnjiva tvrdnja jer u tim objektima nema ništa osim kontejnera”, dodaje Kljajić.

A Ružnić ističe: “Pored gotovog kampa, kuhinje i šatora, grijanja i svega – imamo sada zapaljen kamp i ponovo idemo ispočetka. Zašto? Zato što treba Bira, zato što trebaju neki centri privatni, u kojima su jako visoke kirije”.

“Bira nije pala s neba, to je rješenje koje su ponudile lokalne vlasti kad smo imali krizu prije dvije godine i to je odobrilo Vijeće ministara BiH kao privremeni centar”, navodi Van der Auweraert.

Tužilaštvo, Porezna uprava, inspekcije i Uprava za indirektno oporezivanje moraju provjeriti tokove novca, stav je vlasti USK-a. Istovremeno, iz IOM-a tvrde da državno ministarstvo finansija ima mjesečne izvještaje. A glavni donator ovih miliona, EU, kaže da redovno vrši nezavisne revizije i kontrolu njihovog trošenja. Ista ona Unija koja je stavila ograde, digla žice i ostavila hiljade migranata i izbjeglica u tampon zoni koja se zove BiH. U kojoj migrantskom krizom upravljaju svi i niko.

(TIP/Izvor: federalna.ba)