Fosilna goriva (ugalj, nafta, prirodni plin) danas se najviše koriste u industriji, proizvodnji električne energije, transportu, poljoprivredi, gradnji i stanovanju (grijanje). Upotreba i korištenje fosilnih goriva prepoznati su kao glavni uzroci klimatskih promjena, emisija stakleničkih plinova (ugljendioksid i metan) kao uzrok ubrzanog zagrijavanja zemljine atmosfere nastaje u najvećoj mjeri spaljivanjem fosilnih goriva. Da bi se smanjila emisija stakleničkih plinova, odnosno zaustavile daljnje klimatske promjene, usvojeni su ambiciozni planovi iskazani prvo kroz sporazume i agende a kasnije i zakonske odredbe. Na udaru se prvo našao ugalj pošto je „najprljaviji“ i ima najograničeniju primjenu, a onda znatno manje nafta i prirodni plin zbog šire upotrebe. U konačnici, cilj je postizanje ugljenične neutralnosti (Net Zero Scenario, NZS), odnosno da emisija ugljendioksida u atmosferu bude ista ili manja nego što se to može apsorbovati u tla, šume i okeane, a da ukupno povećenje globalne temperature bude u granicama do 1,5 ⁰C. To opet znači da npr. u zemljama EU poslije 2050. godine nema upotrebe fosilnih goriva a u nekim drugim državama i sredinama nešto kasnije.

NZS predviđa da sadašnja emisija ugljendioksida (CO₂) od 37,8 gigatona godišnje u 2050. bude jednaka nuli u oblastima gdje se koriste fosilna goriva. Prema ovom scenariju upotreba fosilnih goriva u proizvodnji električne energije vrhunac ima 2022., a nakon toga ima ubrzani pad prepuštajući mjesto obnovljivim izvorima energije. Kod industrije situacija je malo drugačija, maksimalna upotreba fosilnih goriva je 2014.godine ali njihova zamjena ne ide tako brzo kao u proizvodnji električne energije zbog nedostatka adekvatne zamjene.

I ako su se u prvi mah ovi planovi učinili realnim i ostvarivim, u bliskoj prošlosti već su bili na ozbiljnim iskušenjima. Prvo, u post pandemijskom vremenu ubrzanog oživljavanja privrednih aktivnosti i kretanja ljudi i roba došlo je do značajnijeg povećanja cijena svih energenata, posebno električne energije, a nastale kao rezultat nedostataka na tržištu zbog gašenja starih energetskih objekata u vrijeme pandemije. Povećanje cijena električne energije pozitivno se odrazilo na njenu proizvodnju iz obnovljivih izvora učinivši je ekonomski isplativom dodatno intezivirajuću ulaganja u nju. Drugo iskušenje je rat u Ukrajini koji je doveo do drastičnih promjena cijena energenata, posebno u zemljama EU zbog energetske ovisnosti od Rusije. U ovom energetski kriznom periodu, a u cilju očuvanja energetskog sektora i funkcionalnosti društva, i najrazvijenije EU države poduzele su neke mjere koji nisu bile u skladu sa preuzetim obavezama (vraćanje korištenju uglja u proizvodnji električne energije i ograničavanju njenih cijena), otvarajući i preispitujući buduće planove i kod drugih država. Danas kada su cijene energenata uglavnom na nivou od prije izbijanja rata u Ukrajini i kad su obezbijeđeni novi pravci snabdijevanja energentima od strane novih dobavljača, ozbiljne države razmišljaju kolika bi cijena bila neke nove energetske krize i da li bi je mogli izdržati i prevazići. Da postoje nova razmišljanja na globalnom nivou i rezerve vezane za već preuzete obaveze po pitanju klimatskih promjena ponovno se čulo na nedavno održanom 27. UN samitu o klimi (kraj 2022.godine). Kao rezultat ovakvih, novih razmišljanja promoviše se scenario ekonomske tranzicije (Ekonomic Transition Scenario, ETS) ili New momentum scenario kako se negdje naziva. Ovaj scenario nije ništa novo, već se o njemu razmišljalo, a odnosi se na postepenu prilagodbu društva i života bez emisije stakleničkih plinova. Glavni nedostatak je što bi prema njemu globalni porast temperature bio 2,6 ⁰C.

Prema ovom scenariju upotreba fosilnih goriva bila bi prihvatljiva i poslije 2050.godine, a emisije ugljendioksida u atmosferu bile bi i dalje prisutne, naravno značajnije manje nego danas.

Još je zanimljivije kako bi novi miks u proizvodnji i potrebe za električnom energijom na globalnom nivou izgledale 2050.godine posmatrajući ih iz ugla velikih proizvođača, distributera i onih koji se bave energijom, velikih internacionalnih kompanija i instituta.

Da li ove kompanije samo štite svoj biznis forsirajući upotrebu fosilnih goriva u proizvodnji električne energije ili znaju nešto što mi ne znamo ostaje da se vidi, ipak skoro da sve one i dalje vjeruju da će na primjer ugalj i poslije 2050.godine imati primjenu, po nekima čak i značajnu. Donekle je razumljivo da Institut za energetsku ekonomiju Japan (IEEJ) smatra da će se ugalj koristiti i poslije 2050.godine (poslije havarije u nuklernoj elektrani Fokushima Japan je izgradio i još uvijek gradi nekoliko termoelektrana na ugalj), ali da to smatra British petroleum (BP), ili norveški energetski gigant Equinor, ili najpoznatiji biznis magazin Bloomberg (BNEF) kao i Međunarodna agencija za energiju (IAE) u nekim svojim varijantama je iznenađenje. Možda je razlog i značajnije veća potreba za električnom energijom u skorijoj budućnosti nego što je to danas pošto će električna energija imati primarnu ulogu i u industriji, transportu, grijanju….

Da se o varijantama upotrebe fosilnih goriva poslije 2050.godine sve intenzivnije razmišlja govori nam i razmišljanje o upotrebi uglja u proizvodnji električne energije, NZS, korištenjem novih tehnologija za hvatanje izdvojenog ugljendioksida (CCS). Ova tehnologija već postoji, istina još uvijek je skupa, ali njeno korištenje u budućnosti nje isključeno, čak šta više realno je.

Net Zero Scenario

Vjerujemo da će BiH i u budućnosti pratiti politiku EU po pitanju energije i klime i da će pratiti usmjeravanja kreatora ovih politika. Vjerujemo da će ona zvanično i dalje biti dostizanje klimatskog plana o ugljeničnoj neutralnosti 2050.godine, a u stvarnosti to će biti nešto između Net Zero Scenaria i Ekonomic Transmision scenaria. Uvjerili smo se skoro da EU uvijek ima neki rezervni plan i da u kriznim situacijama ni ona ne poštuje ono što je sama usvojila. Mi kao i oni moramo razmišljati i o mogućnosti iskorištenja svog prirodnog potencijala, kod nas je to ugalj, pogotovo ako postoje jasne naznake da se neki odnosi po pitanju njegovog korištenja u budućnosti mijenjaju. Zašto bi bilo prihvatljivo uvoziti plin i spaljivati ga a to ne raditi sa ugljem, ponovno se intenzivira i plasira priča o izgradnji više plinskih termoblokova u BiH. Istina, ugalj u proizvodnji elekrične energije ima duplo veću emisiju ugljendioksida od prirodnog plina ali je zato ta električna energija dva do tri puta jeftinija od one dobijene spaljivanjem prirodnog plina.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva)