Istupanje NES-a i SBiH iz osmorke na državnom nivou poljuljalo je koalicioni projekat, ali i otvorilo pitanje opstaje li osmorka i kad na red dođe federalna vlast i ono što je, možda, čeka “iza ćoška”.

Asocijacija mi je posve spontana, ne baš maštovita, ali vrlo slikovita: kvočka na jajima leži 21 dan dok se ne izlegu prvi pilići; osmorka nenacionalnih stranaka, koja je 15. decembra prošle godine potpisala Smjernice sa HDZ-om BiH i SNSD-om za formiranje vlasti na državnom i federalnom nivou, “ležala” je na tom dokumentu do 5. januara, tačno 21 dan, da bi se izlegao izlazak Narodnog evropskog saveza i Stranke za BiH iz sporazuma o novoj državnoj vlasti poslije sastanka sa SNSD-om u Doboju, prošlog četvrtka, što je osmorku svelo na šestorku. Zasad.

BIJEG OD STVARNOSTI

Frcanje reakcija na ovaj potez, u kojima su se strasno utrkivali zagovornici i ljuti protivnici najavljenog projekta nove vlasti, ne razjašnjava novonastalu sliku do kraja. Možda se i može tvrditi da pretvaranje osmorke u šestorku neće ugroziti zamišljeni izgled nove državne vlasti.

NES i SBiH ostaju u osmočlanom društvu na federalnom nivou, pa izgleda da to ne prijeti formiranju novog federalnog vrha. Pod uslovom da se u međuvremenu ne desi nešto neočekivano i da devet NES-ovih i SBiH-ovih poslanika u Predstavničkom domu ne okrene ćurak i istupi iz koalicije. Što bi sadašnjih 55, kao komotnu većinu od 98 poslanika, smanjilo na 46 i anuliralo ono što je zamišljeno kao federalna vlast bez SDA.

Rijetke objektivne i ničim opterećene reakcije na osipanje osmorke na nivou države nisu mogle prenebregnuti činjenicu da NES-ov i SBiH-ov potez ima osnova. Dvije stranke su postavile Dodiku zahtjeve, koje je ovaj k’o s nokta odbacio, pa NES i SBiH ne pristaju na to da u avanturu idu pod njegovim uslovima. No, iste te reakcije su zaboravile na to da NES-u i SBiH-u (i osmorki) postave pitanje zar su, čak i prije pomisli o tome da se s Dodikom ide i u kakve razgovore, očekivali njegovo odustajanje od tvrdog zastranjivanja i negatorskog odnosa prema državi Bosni i Hercegovini? Zar su zaista bili u zabludi u vezi s tim da će se on promijeniti i da će – uz manijakalnu želju za vlašću, a kad za partnera više nema SDA, pa sada lakše može doći do svojih ciljeva – okrenuti novi list?

Odgovore na ova i slična, a nedovoljno istrajno postavljana pitanja, svi znamo. Oni su se mogli naći još u rečenici, koju nam je Dodik izrekao 15. decembra, o tome da je u sporazumu o budućoj vlasti nabrojano ono o čemu se može razgovarati, dogovarati i zajednički raditi, a da se pitanja o kojima su razlike izražene, ostavljaju za “bolja vremena”. Niko nije upitao kada će i hoće li uopšte doći ta “bolja vremena” ako se zna Dodikova tvrdokornost u vezi s nepokretnom imovinom, vraćanjem nadležnosti entitetu, u vezi s NATO-om, OHR-om, Ustavnim sudom BiH, investicijama u RS-u (trebinjski aerodrom, Buk Bijela, gasovod)… Kada se tom bijegu od stvarnosti, koji je ugrađen u Smjernice, doda brzina formiranja osmorke, to da je štošta urađeno “od čibuka” i da odnosi između stranaka prilično škripe, slika je jasnija. Uz štrčanje podatka o tome da je trojka – SDP, NiP i Naša stranka – neke poteze vukla na svoju ruku, bez informisanja, a kamoli konsultovanja ostalih članica, pa ispada da je u osmorkinoj jednakosti trojka jednakija do ostalih.

NEIZVJESNOST U PARLAMENTU

Od početka postizbornog hvatanja zaleta za novu vlast moralo je biti jasno da će ustupci i koncesije HDZ-u i SNSD-u podrazumijevati visoku cijenu. Najskuplje je osmorkino sortiranje u “bošnjačku stranu”, iz čega slijedi da nema ni teoretskih šansi za to da neko od mjesta iz hrvatske i srpske kvote u vlasti i u javnom sektoru zapadne nekog iz osmorke. Njoj su namijenjena bošnjačka mjesta, pa je to društvo – koliko god tvrdilo da nisu nacionalne, već stranke ljevice, centra i liberali – samo zamjena, nikako i promjena u odnosu na decenije sa SDA-om u vlasti.

Pošto je to tako, onda je ne samo sve jasnije da nisu pretjerivali oni koji su s rezervom i otvorenom skepsom reagovali na dogovor o novoj državnoj i federalnoj vlasti već i da su bili u pravu i oni koji su – uz usputnu tezu da je SDA-ovo deložiranje iz vlasti “volja stranog faktora” – tvrdili da neke bitne promjene nabolje (i uz briselski poklon u vidu kandidatskog statusa za članstvo u EU) ni slučajno neće biti dok se ne kutarišemo i HDZ-a i SNSD-a. Indirektna potvrda suvislosti tog stava došla nam je nakon sastanka osmorke sa SNSD-om u Doboju 5. januara. Moguće nove potvrde čekaju nas u nastavku, recimo kroz najavu jednog od članova šestorke – stranke Za nove generacije – da u Parlamentu BiH neće glasati za Vijeće ministara ako kandidati budu bivši osuđenici, vlasnici krivičnih prijava ili istražnih postupaka. Plus neizvjesnost u Parlamentu Federacije, dok čekamo (ne zna se zašto) konstituisanje njegovog Doma naroda, posebno Kluba Bošnjaka, izbor vrha Federacije i eventualno novo ljuljanje osmorke – zapne li se kod nekog od pitanja koje, možda, čuči “iza ćoška”.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić)