Berislav Jurič: Izbori u BiH-Sve tačke na ‘i’ u istačkanoj državi

09.05.2022 08:38
 

Raspisivanje općih izbora za 2. oktobar je poraz i Bosne i Hercegovine i hrvatske politike u njoj te konačna tačka na borbu Hrvatske demokratske zajednice BiH i Hrvatskog narodnog sabora.

Raspisivanje izbora za 2. listopada, kako je odlučilo Središnje izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine, više je točaka na “i” u (političkom) životu istočkane države. S jedne strane, točka je to na “i” konstitutivnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji su ovime dobili potvrdu da će se i u sljedećem ciklusu – u kojem se biraju likovi koji po izboru odmah obolijevaju od amnezije – nastaviti praksa preglasavanja i glumljenja Hrvata u institucijama.

S druge je strane to konačna točka na borbu Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine i Hrvatskog narodnog sabora, koji su, što po izbornom legitimitetu, što po samoproglašenosti, preuzeli borbu za jednakopravnost, odnosno bolji položaj Hrvata u političkom življenju. Poraz je to koji ni HDZ BiH ni HNS, niti likovi koji s jedne strane kukaju, a s druge masno naplaćuju sisanje proračuna i sudjelovanja u vlasti, neće proglasiti, iako bi trebali reći da su dali sve od sebe i sve sebi i da nije uspjelo.

Propast borbe za jednakopravnost

A nisu uspjele silne galame kako će oni i samo oni, po onoj matematičkoj ako i samo ako, riješiti pitanje problema u Izbornom zakonu koji su stvarni i koji su presuđeni i u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, koji se, eto, (ne)poštuje kako kome zatreba, i Europskog suda za ljudska prava, koji se jednako tako “šljivi” po potrebi. Borba za jednakopravnost, koja se provlači kroz slogane, priopćenja i okupljanja, propala je. HDZ BiH i HNS, pregovarači, nagovarači i zagovarači, nisu uspjeli približiti stavove sa Strankom demokratske akcije, nisu uspjeli nametnuti svoju priču, koju su u posljednjem ciklusu pokušaja opet počeli prekasno pričati.

Priča je to koja se ponavlja još od prvog okršaja sa Željkom Komšićem, kojem su potom u stožeru SDA brojali glasove žustrije nego vlastitom kandidatu, i priča koja nije naišla na iskrenu želju da se izmijeni ni na jednoj strani. Bezidejnim liderima u ovoj zemlji jedina je ideja i jedini adut ugroženost, pa nema nikakvog smisla da netko od nekog, a ovdje je to svatko od svakog, prestane politički strahovati i da se uhvati u koštac sa stvarnim izazovima za koje nije dorastao.

Vrijeme, očito, pregovaračima, nagovaračima i zagovaračima ne znači ništa kad su SDA i HDZ BiH u pitanju. Valja se sjetiti samo koliko se dugo čekalo da zaiskri malena iskrica u dogovaranju oko Mostara, iako je, recimo, Dragan Čović još 2014. godine potpisniku ovih redova govorio kako je mostarsko pitanje riješeno, ali da se čeka stabilizacija u SDA nakon smrti Sulejmana Tihića. I čekala se godinama. A onda je došao famozni Mostarski sporazum, pod uspavanim okom međunarodnih dužnosnika u Bosni i Hercegovini, koji se ne poštuje ni u svojoj prvoj točci –  izmjeni mostarskog Statuta na prvoj sjednici Gradskog vijeća – a kamoli da se poštuje u dogovaranju, nagovaranju i zagovaranju za izmjene Izbornog zakona.

Nedogovaranje – jedina šansa za preživljavanje

S treće strane, raspisivanje izbora bez Izbornog zakona, ali i bez novca, konačna je točka na “i” zemlje koja se svako malo kune u svoju specifičnost različitosti i poštivanja drugog i drugačijeg, uz pokliče o tome kako je Bosna i Hercegovina zemlja i jednih, i drugih, i trećih, i onih četvrtih koji su dovoljno ludi da ostanu ovdje. Bosna i Hercegovina stavila je točku na “i” potvrdivši još jednom, a zbog silnih previranja u svijetu možda i posljednji put, da je zemlja u kojoj je dogovor nemoguć kad se likovi kojima je jedina šansa za preživljavanje nedogovaranje krenu dogovarati.

U svojem posljednjem intervjuu u Bosni i Hercegovini, bivši američki veleposlanik Eric Nelson, koji je dužnost napustio upravo kad su potonule šanse za dogovor u neumskom plićaku, rekao je kako će se izbori održati bez obzira na propast dogovora. I to se dogodilo. Baš kao što se dogodilo i da je ideja bojkota izbora s hrvatske strane prerasla u pripremanje za izbore “kao da će biti sutra”. Od tada, pa evo do danas, trubi se s bošnjačke strane (Srbe ovo, kao ni puno toga u Bosni i Hercegovini, ne zanima) kako Hrvati imaju previše, a s hrvatske kako uvjeta za izbore nema i da ih neće biti. A onda, kad se stavila točka na “i”, zagovarač, pregovarač i nagovarač Dragan Čović kaže kako se za izbore pripremaju kao da će biti sutra, istovremeno radeći na preustroju Bosne i Hercegovine.

A onda, jer mu se priča izlizala i jer političko Sarajevo nema uši za njega, glas preuzimaju visoki dužnosnici iz Hrvatske, koji položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini opet koriste za svoje unutarnje obračune. I ranije je lider HDZ-a BiH, i u nekim drugim izbornim ciklusima, govorio isto, ali su onda njegovi ljudi zasjeli na strateška mjesta i sudjelovali su u vlasti koja je izabrana po pravilima koja treba mijenjati. Uz to, dopustio je i unazađivanje područja na kojima se usidrila tehnička vlast, koju, primjerice u Hercegovačko-neretvanskom kantonu / županiji, ne prati ništa drugo nego prozivke za šutnju i dijeljenje novca šakom i kapom, kao da ne postoji bilo kakva odgovornost prema ljudima koji slušaju uporne mantre kako će nešto biti drugačije i kako se nešto nekome neće dopustiti.

Umor naroda i skrivanje novca

Raspisivanje izbora poraz je, dakle, i Bosne i Hercegovine, koja je dokazala da je država u kojoj nema iskrene volje da se stvari mijenjaju i da, unatoč busanju u prsa ZAVNOBiH-ovskim “i”, neki ovu zemlju žele više za sebe. Raspisivanje izbora poraz je i hrvatske politike u Bosni i Hercegovini. Dokazano je ovime da su se Hrvati i oni koji su se u njihovo ime izgurali u prva mjesta navodne iskrene borbe za bolji položaj pogubili u foteljama u kojima se obolijeva od amnezije i pohlepe, pa se svo hrvatstvo svelo na brojke u proračunu i sve pogodnosti koje politički život nosi sa sobom.

Najavljena reorganizacija Bosne i Hercegovine, prema zaključcima HNS-a čija se sedma točka drži misterioznom kako bi, nejasna i šuplja, dobila na težini, već je, kako tvrdi Čović, počela. Ne zna se ni gdje, ni kako. Zna se samo da će u njoj opet biti prvi oni koji su se i do sada u prvim redovima borili za svoj narod kao da su u zadnjim. A narod? Narod je umoran od silnih strategija koje isti likovi provode godinama i od istih prešućenih poraza koji ne mogu skriti nemoć i nedoraslost onih koji se kunu u narod. Ipak je najveća briga kako skriti skrivanje novca iz proračuna. To je “i” na koje nitko ne može staviti točku i slovo u kojem nema svađe i preglasavanja, a koje čak i Srbe u Bosni i Hercegovini zanima.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Berislav Jurič/Foto: Denis Kapetanović / PIXSELL)

 

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.