Dani ponosa i slave su već odavno iza rudara. Teški rad i predanost u zemljinoj utrobi ne gubi na simbolici, ali u Evropi i svijetu uzmiču pred novim izazovima spašavanja ekološke slike planete.

Na Balkanu su rudari imali specijalno mjesto u društvu, dospijevali na novčanice, pisale im se pjesme, postajali heroji nacije… Danas od njih više ne zavisi ništa, ili bar tako izgleda.

U Bosni i Hercegovini, zemlji prebogatoj rudama i metalima, od kojih su neki izuzetno plemeniti, osnova elektroenergetskog sektora je desetljećima bila na uglju. Zemlja se mora pridružiti globalnim gibanjima na smanjenju polutanata i sagorijevanju fosilnih goriva. Vrlo brzo će se pred vladama naći dva dokumenta – Okvir za ciljeve Ujedinjenih naroda i Strategija razvoja 2021-27.

Ultimatum – ‘restrukturiranje ili stečaj’

I oni neće i ne mogu biti u korelaciji s opstojnošću rudnika kakve smo poznavali do sada. Čak ni termoelektrana, koje se redom zatvaraju u širem okruženju. Gle čuda, Bosna i Hercegvina se kreditno zadužuje za izgradnju i modernizaciju novih blokova.

Sedam rudnika se od 2009. godine nalazi u sastavu Koncerna Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, koji je nedavno pred njih postavio jednu vrstu ultimatuma – “restrukturiranje ili stečaj“. U periodu štrajkova, u kojima se, pored isplate plaća, zahtijevala i modernizacija opreme i proizvodnog procesa, to je sol na ranu rudara.

“Proces reorganizacije rudnika mora biti sveobuhvatan, uključujući reorganizaciju i optimizaciju radne snage i proizvodnih kapaciteta, što će rezultirati ekonomskom održivošću. U slučaju opstrukcije i nesprovođenja ovog procesa, jedina opcija jeste stečaj“, najbitniji su dijelovi saopštenja Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, koja za 1. maj najavljuje stupanje na snagu novog pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u rudnicima.

Prema preliminarnim podacima na dan 31. decembar 2020. godine, ukupne obaveze rudnika Koncerna Elektroprivreda Bosne i Hercegovine po svim osnovama iznose 920 milion konvertiblinih maraka (oko 465 miliona eura). Od ovog iznosa, dugovanja prema državi su gotovo 495 miliona KM (oko 250 miliona eura).

Ko će (pre)hraniti porodice rudara?

Dovode li se time direktno u pitanje radna mjesta, opstojnost rudnika te sve ono što ide uz rudarstvo kao baznu granu privrede za mnoge lokalne zajednice u državi? Broj zaposlenih u rudnicima uglja u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine je trenutno oko 7.200. Samostalni sindikat radnika rudnika Federacije zastupa 90 posto od ukupnog broja zaposlenih. Svjesni su svog trenutnog položaja.

“Stručno restruktuiranje, s precizno definiranim vremenskim etapama, sadržajno konceptirani krajnji ciljevi su neupitna potreba i treba je ostvariti kroz sadržajne i jasno definirane programe zbrinjavanja određenog broja radnika. Stečaj bi proizveo niz neželjenih dešavanja i po svaku cijenu treba ga izbjeći kao način rješavanja problema u rudnicima. Nije realno očekivati ekonomsku održivost bez modernizacije proizvodnog procesa te bez funkcionalnih sistematizacija radnih mjesta“, poručuje Sinan Husić, predsjednik sindikalne grane.

Svjestan globalnih procesa, koji, po sistemu domino efekta, mogu ugroziti način života ne samo rudara i njihovih porodica, nego i mnogo šire zajednice, Husić postavlja multiplicirane dileme i samo jedno rješenje.

“Nažalost, mi u ovom trenutku ne vidimo da postoji iko u ovoj zemlji da na autoritativan i sadržajan način predstavi – šta s rudarima i njihovim porodicama u slučaju najnepovoljnijeg scenarija? Ne vidi se da iko u ovoj zemlji predstavlja koncept – šta se sredinama u kojima egzistiraju rudnici i koje bez rudnika te bez razvoja drugih djelatnosti sigurno postaju ekonomski još nemoćnije te u dobroj mjeri i nepoželjne sredine za život. Država treba analizirati pozitivne primjere u zemljama Evropske unije i kreirati rješenja koja nude nastavak radnog života, kako radnicima iz rudnika, tako i ekonomsku aktivnost sredinama u kojima egzistiraju rudnici.“

Šta je Kreka bez termoelektrane…

Brige već brinu lokalne zajednice, koje shvataju prijetnju procesa koji se odvijaju, ali su nemoćne pružiti adekvatan odgovor, a neminovno će biti na prvoj liniji traženja socijalne zaštite ukoliko se desi nepovoljan scenario za rudare. Uzmimo u obzir Rudnik Kreka, koji direktno zavisi od Bloka 7 Termoelektrane Tuzla i bez njega je mali, beznačajni rudnik.

Šta znače rudnici u Đurđeviku i Biloj kod Travnika za te lokalne zajednice? Mogu li se ponuditi alternative i prekvalifikacije radnicima? Sredine poput Breze se plaše većih potresa. Direktnih razloga je 1.252. Od ukupno 3.600 zaposlenih Brezana, toliko njih radi u Rudniku, što je 43 posto. Sve uslužne djelatnosti zavise od isplate plata u tom preduzeću.

“Prema nezvaničnim obećanjima, Javno preduzeće Elektroprivreda Bosne i Hercegovine planira na površini oko 45.000 metara kvadratnih postavljanje solarnih panela i priključak na postojeću elektro-mrežu, što predstavlja jednu od alternativa u procesu transformacije lokalne privrede i jednu od mjera ublažavanja posljedica u slučaju eventualnog zatvaranja Rudnika mrkog uglja Breza. Trenutno Općina Breza nema vlastiti plan eventualnog zbrinjavanja rudara, ali je u mogućnosti pružiti određene pogodnosti te, u slučaju kupovine zemljišta od privatnih lica, radi pokretanja biznisa i zapošljavanja određenog broja ljudi, obezbijeđuje svu putnu, vodovodnu i kanalizacionu infrastrukturu“, poručuje Alen Smajić iz Službe za privredu Općine Breza.

O ‘duploj šteti’ ne smiju ni razmišljati

Smatra da se, bez obzira što je Rudnik mrkog uglja Breza zavisno društvo od federalnog značaja te o njegovoj sudbini odlučuju viši nivoi vlasti, trebaju više pitati.

“Lokalne zajednice koje se oslanjaju na proizvodnju uglja trebaju biti uključene u procese odlučivanja, kako bi same definirale i isplanirale svoju budućnost nakon uglja. Planovi trebaju biti integrirani i da u obzir uzimaju ekonomski razvoj, kao i infrastrukturu, obrazovanje, učestvovanje i socijalnu i javnu politiku. Odredbe koje se odnose na pravednu tranziciju sa uglja treba uvrstiti kako u energetske i klimatske politike na državnom, federalnom i lokalnom nivou“, smatraju u Općini Breza.

Ni u Kaknju, koji je značajnije bogatija sredina, nisu ravnodušni sprama najava. Pogotovo što na svojoj teritoriji imaju i Termoelektranu u Ćatićima, koja direktno zavisi od dopreme uglja iz okolnih rudnika. O “duploj šteti“ ne smiju ni razmišljati.

“RMU Kakanj upošljava 1.503 radnika. Ogromna većina su stanovnici Kaknja, dok je mali broj nastanjen izvan Kakanj. S obzirom da određen broj Kakanjaca radi i u drugim rudnicima, možemo konstatirati da je broj rudara Kakanjaca oko 1.500. Teško je navesti koji broj ljudi indirektno živi od rudarstva, jer RMU Kakanj posluje s kompanijama iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i šire. U lokalnoj zajednicu to su: članovi rudarskih porodica, ugostitelji, zaštitarske agencije, trgovci namještaja, prevoznici, osiguravajuća društva, banke…“, navode iz Općine Kakanj.

Morat će se praviti više kompromisa

Njima se još uvijek niko nije obraćao s informacijama vezanim za proces restruktuiranja, ali će zahtijevati od Elektroprivrede Bosne i Hercegovine detaljne informacije s ponudom o adekvatnom i dugoročnom planu za zbrinjavanje eventualno prekobrojnih uposlenika Rudnika.

“Nećemo nijemo gledati ove procese, pogotovo jer mnogi proizvodni procesi RMU Kakanj zavise od odluka Općinskog vijeća i načelnika. Tražit ćemo i zahtijevati da se uvaže prijedlozi i zahtjevi radničkog sindikata“, navode iz kakanjskog lokalnog organa uprave.

Za spas rudnika uglja će se ogičledno morati praviti više kompromisa. Nema jednostavnih rješenje, poput povećanja plaćanja iskopane cijene uglja. Za rudare je jedan pozdrav “Sretno“ bio dovoljan za silazak pod zemlju. Sada će im trebati još bezbroj puta “sretno“ da se održe na površini, da prežive radni vijek i dobiju zarađenu penziju bez plaćenih doprinosa.