Nakon što su nam na dosad neviđen način “ukrasili” kraj prošle i početak ove godine, vlast i opozicija u Tuzlanskom kantonu – svaka iz svog ugla i sa svoje pozicije – uvele su nas u stanje u kome su se zapetljale, dodatno ukopale u šančeve tvrdoglavosti i inata, ne popuštajući i povlačeći poteze od kojih bi nekog i glava mogla zaboljeti. Ne pristajući na to da popuste drugoj strani, dobacile su do ivice očajničkih odluka, za koje je jasno ne samo to da će ih morati raspetljavati (potvrditi ili oboriti) neko treći, a moćniji (OHR, recimo) već su pokazale da su im stranačko-politički, ako ne i personalni interesi, ispred interesa normalnog funkcionisanja i redovnih aktivnosti Kantona.

Najprije je – da ukratko podsjetimo – novoformirana većina, predvođena SDP-om, a uz Našu stranku, PDA i SBB, koji je iz vlasti u kojoj je bio sa SDA, Socijaldemokratima i SBiH prešao u novi tabor, sredinom decembra zatražila smjenu rukovodstva Skupštine TK-a i Vlade. Nisu, međutim, računali na “nagaznu minu” potezanja zaštite vitalnog nacionalnog interesa, čega se sjetio predsjednik Skupštine Žarko Vujović, podržan od dopredsjednika Borisa Krešića. Time je zahtjev nove većine stavljen na led, dok se o njemu ne izjasni Ustavni sud Federacije BiH.

No, nova većina ne sjedi skrštenih ruku, znajući da će se to na Sudu otegnuti ko zna dokad, pa povlači novi potez: ne prihvata dnevni red hitne sjednice Skupštine 28. decembra, na kojoj je trebalo usvojiti kantonalni budžet i finansijske planove zdravstva i zapošljavanja za 2021. godinu. Sjednica se odgađa, saziva se nova za 31. decembar, ali na nju dolazi samo krnji sastav, nedovoljan za kvorum. U isto vrijeme, nova većina održava svoju sjednicu, ima 18 ruku i smjenjuje rukovodstvo Skupštine i Vladu. Kad to saznaje, krnja sjednica Skupštine proglašava novonastalu situaciju državnim udarom. Vlada ne priznaje svoju smjenu i održava sjednicu, uvodi vanredno stanje u TK-u i “suspenduje” Skupštinu. Preuzima njena ovlaštenja i usvaja budžet i finansijske akte za zdravstvo i zapošljavanje. Nova većina ne ostaje dužna, reagujući tako što ove odluke naziva zavođenjem diktature u Kantonu.
Privremeno, zbog novogodišnjih neradnih dana, krug je tako zatvoren. No, priča nije ni blizu kraja. Njen dalji tok je neizvjestan i o konkretnim potezima kad je riječ, a pogotovo kada se radi o epilogu. U međuvremenu je reagovao OHR, podsjetivši na slučaj Srednjobosanskog kantona iz maja 2011. godine, kada se zbivalo nešto slično i kada je OHR, kao i sada u slučaju TK-a, tražio poštovanje ustava i zakona. U prevodu: dosadašnja vlast je legalna sve dok Ustavni sud ne donese traženu odluku.

Uz ovu ukratko rekonstruisanu hronologiju događaja, sve ono što se u TK-u zbiva posljednjih dvadesetak dana više je nego dovoljno za potvrdu nekih dosadašnjih iskustava, prakse i običaja, ali i za aktueliziranje pitanja koja odavno traže odgovore. O iskustvima kad je riječ, nema dileme u vezi s tim da je upornost onih koji bi da ostanu na vlasti bar proporcionalna želji onih koji bi da na vlast dođu. Tu se brišu sve granice između pozicije i opozicije i najvažnije postaje ono što se zove stranačko-političkim, čak i onda kada se neuvjerljivo umotava u celofan opšteg interesa. Kad se radi o pitanjima na koja nema odgovora, valja se zapitati zar i jednoj i drugoj strani – jer, jasno je, ovo su dvije “zaraćene” strane – nije pao na pamet kompromis (koji u politici nije zabranjen, naprotiv!), pa da načas ustranu tisnu neslaganja i suprotnosti i, ako im je stvarno stalo do interesa Kantona, usvoje budžet Kantona i finansijske akte za zdravstvo i zapošljavanje, a onda, poslije Nove godine, nastave tamo gdje su stali – i izvedu stvari načistac?

Umjesto toga, a uz važnost podatka da dosadašnja vlast ipak ne može ignorisati novu većinu, sa ključnom mirođijom po imenu SBB, kao što nova većina ne smije prenebregnuti poslovničke i druge propisane odredbe, dobili smo rašomonijadu, u kojoj i jedna i druga strana nisu potpuno u pravu. I jedni i drugi griješe, pa je stvoreno dvovlašće, koje bazdi na bezvlašće. Tako je proizveden najvažniji utisak: gurnuvši u drugi plan interese i stanje u Kantonu – nimalo ružičasto, ne samo zbog korone – još jednom su neslavno potvrdili da u vlasti i politici kod nas ima i onih koji tako ozbiljnom poslu nisu dorasli i koji se ponašaju kao neko ko je zalutao u vremenu i prostoru.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić)