Za mjesec i nešto, više nego decenijama prije, gradonačelnici četiri naša najveća grada bilateralno su se susreli, najavljujući novu praksu i dokazujući da se normalnost i budućnost samo tako grade…

Nije to bilo teško naslutiti čim je na čelo Gradske uprave Sarajeva došla Benjamina Karić. Još jasnije je to postalo nakon njenih prvih poteza i, posebno, otvorenosti prema građanima, inicijativama, prijedlozima i potrebama običnog čovjeka. I, dakako, nakon što je formirala tim savjetnika od uglednih i cijenjenih imena, potvrđenih u svojim esnafima, poručujući da se oslanja na pamet, razum i struku. Kada je potegla u Mostar i bila gost novog gradonačelnika Marija Kordića, iznenadilo je to samo zatočenike palanačkog, naciokratskog i politikantskog mentaliteta. Za sve ostale, to je bilo ono što i u komunikaciji velikih gardova odavno fali – zaokret ka normalnosti u odnosima i saradnji, jer je mnogo više onoga što te gradove spaja, nego što ih razlikuje.
Nastavak je došao ubrzo i bio je očekivan.

NOVO DOBA

Gradonačelnica Sarajeva je ugostila tuzlanskog kolegu Jasmina Imamovića, što su cjepidlake i “sitne duše” prevele na potpuno pogrešan teren partijske saradnje, jer se radi o potpredsjednici i članu Predsjedništva SDPBiH. Svi ostali su znali da je to prirodan slijed riješenosti sarajevske gradonačelnice da iz temelja mijenja okoštalost, inate, bezumnost nesaradnje i neprirodne udaljenosti naših velikih gradova i njihovih ljudi. Stranačka i svaka politička, a osobito politikantska zagađenost tih odnosa, suvišna je i nepotrebna, a dokazano štetna i nazadna.
Korak dalje ka dokazivanju te istine Benjamina Karić je prošle sedmice napravila dolaskom u Banju Luku. Boravak u gostima kod Draška Stanivukovića, uz generacijsku bliskost, pokazao je svu nesuvislost, štetnost i ordinarnu glupost višedecenijske nazor-udaljenosti ova dva grada. Srdačan susret, prijateljski odnos, tretman gošće kao stvarno drage gošće, kao i razgovori oslobođeni stranačko-političkih natruha, izazvali su odjek kakvog su nepostojeća normalnost i javnost u ovoj zemlji odavno gladni. I automatski u drugi plan, u sjenku i na marginu, tamo gdje mu je jedino mjesto, gurnulo je to dosadašnju tradiciju skromnih, politički uprljanih i nikom korisnih odnosa.

A onome ko je, uporno tvrdoglav i još upornije ograničen, te događaje potcijenio ili ih, čak, ismijao, prošli petak se morala dobro uzdrmati zabluda: banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković je cio dan proveo u Tuzli, s domaćinom Jasminom Imamovićem imao ozbiljne i važne razgovore o ekonomskoj, turističkoj, kulturnoj, sportskoj i tehnološkoj saradnji, obišao kompleks Panonike i srdačno se ispozdravljao (izgrlio) s mnogim kupačima, te bio u pravoslavnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja postoji 140 godina. Tako je potvrdio dosad manje-više zaboravljenu bliskost, potrebu saradnje i veze dva grada. I još tokom boravka u Tuzli, a vjerovatno će se to tek praktično potvrditi, izrazio zadovoljstvo ovom posjetom, razgovorima, dočekom i onim što je vidio i čuo u ovom gradu.

Samo ovih nekoliko gradonačelničkih koraka, napravljenih u manje od dva mjeseca u četverouglu Sarajevo-Mostar-Banja Luka-Tuzla, dovoljan su povod za mnoge, pa i ovakvu reakciju. Nije, pri tome, nimalo nevažno da je inicijativu za saradnju, povezanost, podršku i uspostavljanje praktičnih, svima potrebnih i korisnih veza i odnosa, koji se tiču svakodnevnog života građana, običnih ljudi, pokrenula Benjamina Karić. Uz to što je ohrabrujući predstavnik nove generacije ničim opterećenih i racionalnih političara, gradonačelnica Sarajeva je, eto, i zakoračila u nove odnose, novo doba, riješena da razbije predrasude, politikantske pakosti, blokade i krive predstave i pokrene stvaranje nove prakse, s dioptrijom kroz koju je jedino ispravno i valjano gledati sadašnjost i budućnost. Što, u konačnici, jedino i jeste civilizovano, progresivno i, što i to ne reći?, evropeizirano.

KORAK NAPRIJED

Umjesto decenijama “normalnog” nesastajanja, nesaradnje i vještačke udaljenosti jednih od drugih, gradonačelnici Sarajeva, Mostara, Banje Luke i Tuzle – uz sretnu okolnost da su i generacijski fleksibilni i “protočni”, od najmlađeg Stanivukovića do vrlo iskusnog Imamovića – okreću list i idu korak naprijed. U korist svojih gradova, građana svojih gradova, ali i zemlje u cjelini. Eventualna rezerva ili, možda, bojazan od toga da će u nekim stranačko-političkim glavama (šefovskih i drugim) ovo naići na nerazumijevanje, otpor i protivljenje, nije isključena. Štaviše, iznenađenje bi bilo da posve izostane. Ali, još veće iznenađenje bi bilo da budućnost koju je počela ispisivati četvorka ovih gradonačelnika – i dalje bude onako daleko, kako je bilo do juče.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić)