Budžetske patriote su osuli neprimjerene komentare na građane BiH koji su proteklog vikenda iskoristili poziv iz Srbije i tamo besplatno primili vakcinu.

Ili ćemo svi živjeti u pristojnom svijetu, ili niko neće.

Ovo je čuvena izreka britanskog pisca, esejite, književnog kritičara i novinara Erica Arthura Blaira, poznatijeg po njegovom pseudonimu George Orwell, autora sada već proročanskih distopijskih romana Životinjska farma i 1984. Ova univerzalna poruka uvijek je bile aktualna, ali izgleda da nikada nije bile potrebnija nego danas, kao opomena ljudskom rodu koji se već drugu godinu bori sa smrtonosnom pandemijom korona virusa SARS-CoV-2, te bolešću COVID-19 od koje je do danas umrlo skoro tri miliona ljudi.

Kao i prošle godine, kada je vladala trka za zaštitnom opremom, dezinfekcijskim sredstvima, testovima, lijekovima, respiratorima i drugom medicinskom opremom, danas vlada utrka za nabavkom vakcina. Bogate i tehnološki napredne zemlje su razvile vakcine, ali njihova distribucija je ograničena prioritetno za domaće stanovništvo. Međunarodni mehanizam COVAX kojeg je Svjetska zdravstvena organizacija – WHO osmislila s ciljem ravnopravne raspodjele očigledno kasni i zaostaje. Zemlje poput Kine i Rusije već su ostvarile višak proizvodnje i vakcine prodaju, a pojavljuje se i crno tržište kojemu izgleda ne može pristupiti svako, pa je na sceni ekonomsko-politički protekcionizam, a otkrivaju se i sklonjene zalihe.

Jedni imaju previše, drugi nemaju ništa! Ukratko, nakon Karla Marksa i Thomasa Pikettya, u post-covid svijetu će vjerovatno biti potrebno napisati Kapital 3 i sagledati kuda ide globalna politika i ekonomija. A tek kako će izmijenjene okolnosti utjecati na međunarodne odnose i multipolarni svijet ostaje da se vidi.

Odgovor na pandemiju

Da li je osim općeg ljudskog kolektivnog i solidarnog uopće moguć drugačiji odgovor na pandemiju? Kako napredne zemlje misle da će sebe zaštititi granicama, pa čak i najavljenim COVID pasošima, kada je svima jasno da je to nemoguće postići u ovako i ovoliko međusobno povezanom svijetu, bez obzira na nivo tehnološke razvijenosti, resursa i sposobnosti nadziranja i kontrole. Sada je već jasno da ni one zemlje koje postignu potpunu ili većinsku masovnu vakcinaciju ne mogu garantirati da će se riješiti problema.

Na samom početku pandemije, prošle godine, čuli su se glasovi kako je njena pojava i širenje rezultat odnosa prema okruženju i prirodi, bezobzirnom iskorištavanju resursa, narušavanju prirodne ravnoteže i prekomjernom zagađenju. Vjerujući ljudi su u pandemiji korona virusa vidjeli Božiju kaznu i opomenu čovjeku i ona se zasigurno i tako može čitati i sagledavati. Međutim, religija kao odgovor na pandemiju može isključivo biti korištena kao afirmirajuća duhovna snaga i poziv na zajedničku ljudsku akciju, a nikako kao traženje izgovora za ljudsku pohlepu, prokazivanje neistomišljenika ili jeftina politikantska pravdanja i bježanje od odgovornosti.

Pandemijska psihoza

Pandemijska psihoza utiče na naše najbliže. Razdvaja nas silom i sprječava nas da održavamo društvene kontakte, da posjećujemo najbliže, da se družimo pa čak i opraštamo sa najmilijima. U takvoj psihozi naša domovina Bosna i Hercegovina zbog prekompliciranog dejtonskog ustrojstva pokazala se veoma ranjivom. Veoma mali broj vakcina je stigao preko COVAX programa, možda tek dovoljan da se vakcinišu zdravstveni radnici, ostatak doniranih vakcina također je nedovoljan za masovnu vakcinaciju. Političari svih nivoa vlasti kako opozicioni tako i oni na poziciji psihotičnu atmosferu dodatno opterećuju svađama i međusobnim optužbama, bježe od odgovornosti, a svi su odgovorni. U svojoj obijesti idu toliko daleko da omalovažavaju i one donirane vakcine, tj. nalaze mahane poklonu, što je moralno neprihvatljivo i odvratno! Budžetske patriote su osuli neprimjerene komentare na desetine hiljada bosanskohercegovačkih građana koji su proteklog vikenda iskoristili poziv iz Srbije i tamo besplatno primili vakcinu. Umjesto da naše vlasti susjednoj zemlji upute zvaničnu zahvalu ili čak ponude da poreskim novcem bh. građana plate aplicirane vakcine, gostoprimstvo i usluge koje sami nisu bili sposobni nabaviti i osigurati svojim građanima. Umjesto ostavki i dalje slušamo odvratne komentare.

Zloupotreba vjere

I na kraju, vrhunac ovog psihotičnog društvenog stanja i svijesti jeste zloupotreba vjere i vjerskih osjećaja. To zapravo ukazuje na moral novih društvenih elita kojima nije sveto ni ono čime se zaklinju! Ugledni muslimanski teolozi ovaj novi trend i opasni fenomen nazivaju „nemoralnom pobožnosti“, tj. korištenjem i javnim naglašavanjem vjerskih osjećaja istovremeno ne obazirući se na sveprisutnu i manifestnu nepravdu, mito, korupciju, neodgovornost, laž i pokvarenost. “Narednih 40 do 50 godina, mi muslimani nećemo imati pravo kazati išta bilo kojem ljudskom biću o vjeri, moralu, pravima i pravu. Odgovor: “I vas smo mi vidjeli!”, biće nam svojevrsni šamar u lice,“ napisao je turski teolog Mustafa Öztürk, 2017. godine. Isti princip važi i za pravoslavce, katolike, židove, hinduse, dakle, za sve one koji svoju odgovornost pravdaju najintimnijim vjerskim osjećajima, a svoju nesposobnost kriju iza Boga i njegovog predodređenja.

Zapravo, spomenuta Orwellova izreka lahko se može prevesti u jezik politike sile i moći, jer ona važi za sve ljude i sve svjetonazore: Ili ćemo svi živjeti u miru, ili neće niko! Možda čak i pandemijskim vokabularom koji apsolutno odgovara novoj realnosti našeg „novog vrlog svijeta“: Ili ćemo svi biti zdravi ili neće niko! Odnosno, ili ćemo svi imati zaštitu od nove vrste mutiranih formi korona virusa ili je zasigurno neće imati niko. To prosto diktira priroda virusa koji ne poznaje granice, rasu, vjeru, naciju ili svjetonazor. Paradoksalno, njegovo djelovanje se poklapa sa univerzalnim idealima jednakosti svih ljudskih bića. Stoga je pitanje zašto odgovor današnjeg svijeta na pandemiju nije univerzalan i zašto odudara od postulata jednakosti, optimizma, opće ljudske solidarnosti da zajedno pobijedi teškoće, bol i očaj!?

(TIP/izvor: Al Jazeera/Autor: Mirnes Kovač /Foto: Shutterstock)