Populizam uvijek daje loše rezultate

02.07.2020 07:56
 

U svijetu se u proteklih nekoliko godina upozorava na rast političkog populizma i to naročito u razvijenim zemljama Zapada, gdje se ovaj fenomen nekada manifestira kao marginalna politička pojava, a nekada kao ukupni mainstream politike. Bosna i Hercegovina je kao i kod bilo kojeg drugog pitanja, na određeni način specifična. Na sceni je latentni populizam, prisutan u svakoj pori društva, piše između ostalog u predgovoru knjige Populizam, izabrane teme.

Izdavač ove knjige je Udruženje Multi i Internacionalna poslovno-informaciona akademija Tuzla, a urednik dr. Admir Čavalić, profesor na Ekonomskom fakultetu.

Knjigu čini 10 autorskih tekstova koji se fokusiraju na ekonomski populizam, ali i druge vidove populizma prisutne u bosanskohercegovačkoj javnosti.

Populizam prepreka za reforme
Na pitanje u kojoj mjeri je populizam krivac za ekonomsko stanje bh. društva, odnosno koliko političari kroz populističke mjere otežavaju razvoj ekonomije Čavalić odgovara da je teško procijeniti direktni odnos populizma i stanja domaće ekonomije jer je to rezultat činjenice da postoji na desetine, stotine drugih faktora uticaja.

“Populizam najvećim dijelom blokira ekonomske reforme i na taj način čuva status quo. Bosanskohercegovačka ekonomija zaostaje, ne zbog populizma direktno, već zbog izostanka ključnih strukturalnih reformi. Tu dolazimo do paradoksa ekonomskog, ali i svakog drugog populizma. Naime, postojeće elite kroz populistički narativ nastoje odbraniti svoje ranije stečene privilegije.

Ekonomske reforme koje se npr. tiču javne uprave, radnog zakonodavstva, privatizacije, ograničavanja uticaja sindikata/kartela i slično, obično nastoje unaprijediti stanje većine građana Bosne i Hercegovine, a na uštreb elita. Ekonomski populizam se koristi kako bi se date refome nastoje prikazati neprijateljskim po naciju, državu, radnike… Rezultat navedenog je tragikomičan – radnik na minimalcu ili nezaposlena osoba se solidarišu protiv reformi sa predstavnicima elita koji praktično ne mogu dobiti otkaz, imaju par puta veća primanja i nerijetko tuže državu zbog kršenja određenih stavki kolektivnog pregovaranja”, pojašnjava Čavalić.

Ono što djelomično reducira uticaj populizma, barem u odnosu na susjedne zemlje poput Srbije, jeste činjenica da u Bosni i Hercegovini još uvijek postoji snažno prisustvo međunarodnog faktora.

“Populistički narativ je jednostavan: mi imamo dovoljno domaće pameti da znamo kako upravljati našom valutom (monetarnom politikom). Realnost je pak surovija: posljednjih 20 godina pokazuje da bosanskohercegovačka politika nije adekvatno iskoristila sve raspoložive instrumente makro politike, prije svega fiskalnu politiku. Analogno tome, isto bi se desilo i sa monetarnom”, pojašnjava Čavalić.

Na pitanje kome je publikacija namijenjena, Čavalić kaže da knjiga pisana na način da bude razumljiva široj čitalačkoj javnosti, a zbog toga su se odlučili da bude javno dostupnom preko Interneta.

“Međutim, kao i kod svih naših publikacija, specifično targetiramo lidere mišljenja, donosioce odluka i članove akademske zajednice koji će iskoristiti knjigu za dalje istraživanje ovog fenomena. Posebno mi je drago što su autori vodili računa da njihova pisanja budu referentna tj. da se vode aktuelnim teorijskim doprinosima po ovom pitanju. Vjerujemo da ovako doprinosimo pozitivnim društvenim promjenama”.

Stavovi da populizam može imati pozitivan uticaj je česta zamka u koju upadaju mnogi.

“Populizam predstavlja veoma moćno oruđe, koje može imati različite efekte. Pitanje ciljane upotrebe je etičko u osnovi. Ono na što se upozorava u knjizi je da populističke mjere ne donose proklamirane rezultate, čak naprotiv, mogu imati i tzv. skrivene troškove. Ako bi birali ciljeve, onda bi bilo idealno da ekonomski patriotizam usmjerimo ka poboljšanju poslovnog okruženja i orijentaciji na globalno, ne domaće tržište. Naš nacionalni ponos treba da se temelji na činjenici da smo osvojili regionalno, europsko ili pak globalno, a ne domaće tržište. Zbog toga je parola ‘izvozimo domaće’ dosta relevantnija za Bosnu i Hercegovinu.

Za 21. stoljeće je bolje koristiti instrumente bihevioralne ekonomije ako se već želi animirati građanstvo i usmjeriti ekonomska aktivnost. Riječ je o dosta ‘elegantnijim’ mjerama u komparaciji sa ekonomskim populizmom. Država se može igrati arhitekturom izbora tržišnih učesnika tzv. libertarijanski paternalizam, o čemu piše nobelovac Ričard Taler”, objašnjava Čavalić.

Populizam je utkan u DNK demokracije

“Sad kad Europom, i još nekim dijelovima svijeta, kruži bauk populizma, on nam je uočljiviji nego ikad, sveprisutniji i interesantniji, ali to nikako ne znači da je populizam nešto što nas je zadesilo tek tako ili što se iznenada pojavilo. Populizam je utkan u DNK predstavničke demokracije. Nema imunih. Šta više, svaka izborna kampanja nosi izvjesnu dozu populizma”, smatra dr. Nedžma Džananović sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Štetnost populizma se najjasnije očituje u kombinaciji sa ekstremnim ideologijama čije su primarne žrtve manjine, a krajnje cijelo društvo.

“Ono što jeste novo i što posebno zabrinjava je suvremeni kontekst neodemokracije, o čemu govori Klaus von Beyme, i činjenica da je populizam izašao iz okvira strategije komunikacije tj. specifičnog komunikacijskog stila i poprimio oblik parazitske ideologije koja se uspješno lijepi, ‘kalemi’, na druge ideologije uglavnom krajnje desne orijentacije u Europi i SAD. Taj se parazitski oblik služi svim legitimnim demokratskim sredstvima da bi demokratiju i pluralizam sveo na monizam, da bi ukinuo manjine koje se razlikuju po bilo čemu, ili im bar oduzeo legitimitet i diskvalificirao njihov glas u javnom diskursu.

Bez obzira na različite motive, kontekste, politički background, i različita lica na koja pomislimo kad se govori o populizmu, svaki od njih brutalno eksploatira rascjepe i podjele koje su prisutne u savremenim društvima, portretirajući političke neistomišljenike kao neprijatelje. To je suštinski antidemokratski impuls populizma i njegova najveća opasnost. Uz produkciju neprijatelja tj. krivaca za sve, populisti nude vrlo jednostavne formule, naizgled, ali samo naizgled, vrlo jednostavna rješenja za sve. Populizam glasačima servira i ‘krivca’ i ‘rješenje’ i ‘spasioca’, ta vrsta simplifikacije je i pogrešna i opasna, ali, nažalost, vrlo učinkovita”, objašnjava Džananović.

Na pitanje na koji se način suprotstaviti populizmu, Džananović odgovara da bolje obrazovanje, politička i medijska pismenost stanovništva, trodioba vlasti, vladavina prava, poštovanje ljudskih prava, itd., predstavljaju značajne elemente zdravlja i otpornosti jednog društva.

“No, svaki konkretan populizam, pogotovo oni koji se uspiju probiti iz svojih niša odnosno društvenih margina do mainstreama, ima svoje utemeljenje u društvu, u kulturi i historiji. Otud u Europi, toliko historijskog revizionizma, između ostalog, ali i nostalgije za nekom izmaštanom, romantičnom prošlošću, nekim zlatnim dobom na koje se politika referira, a kultura ga nastoji rekreirati i ovjekovječiti. Sve su to djelići mozaika. Samim tim, jako je teško pronaći univerzalan politički odgovor na populizam. I mogući odgovori su, kao uostalom i populizmi, unikatni”.

Džananović pojašnjava da postoje generalne tendencije među onima koji podržavaju populiste i to je ono na što se mora obratiti pažnja, na što mainstream politika mora obratiti pažnju – nepovjerenje u vlasti, u institucije, u političku elitu; dramatična transformacija društava u kojima se mnogi više ne prepoznaju i odbijaju prihvatiti promjene, deprivacija, i u ekonomskom i u socijalnom smislu, te politička i ideološka otuđenost.

“Mainstream politika mora početi odgovarati na pitanja i strahove koje građani imaju u ovim vremenima i kolikogod to zvučalo otrcano, pa i populistički, mora služiti građanima. Imajući u vidu da se plimni val populizma podigao prije nekoliko godina, mi već sad možemo pratiti i rezultate tj. posljedice vladavine populista u pojedinim državama”.

Svaka kriza pokazuje da je populizam kontraproduktivan i da uvijek dođe na naplatu. “Kolikogod da su populisti međusobno solidarni i otvoreno podržavaju jedni druge na međunarodnoj sceni, društveni i ekonomski rezultati njihovih vlada uglavnom su ispodprosječni. Čak i kroz odgovor na pandemiju COVID-19, bolno tačno se vidi potkapacitiranost pojedinih, mahom, populističkih lidera”, zaključuje Džananović.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Sanadin Voloder/Foto: EPA)

Jedan komentar na Populizam uvijek daje loše rezultate

  1. Alienist

    02. 07. 2020. - 10:27

    Bravo ekipa!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.