Dugo vremena mnogi naučnici nisu znali od čega se zapravo Sunce sastoji, sve dok jedna 25-godišnja studentica nije napisala izvanrednu doktorsku tezu u kojoj dokazuje da su Sunce ali i ostale zvijezde napravljeni uglavnom od helijuma i hidrogena.

Studentica zaslužna za ovo revolucionarno otkriće je Cecilia Payne-Gaposchkin. Ipak, samo mali broj ljudi ovo otkriće pripisuje njoj jer su joj zasluge za jedno od najvećih atronomskih otkrića ukrali drugi naučnici.

2002. godine Jeremy Knowles, dekan Harvard Univerziteta za umjetnost i nauku o Ceciliji je rekao: „Iako je umrla 1979. godine, žena koja je otkrila od čega je univerzum napravljen još uvijek nije dobila memorijalnu ploču. U njenoj smrtovnici nije spomenuto njeno najveće otkriće. Svaki student zna da je Newton otkrio gravitaciju, da je Darwin otkrio evoluciju, čak i da je Einstein otkrio relativitet. Ali kad je riječ o sastavu svemira, udžbenici navode da je najvećim dijelom sastavljen od hidrogena. I nikada se niko nije pitao kako znamo. Nakon što je doktorirala predavala je na odjelu za astronomiju, ali ta predavanja nisu bila uvrštena u katalog kolegija. Doplomski rad je radila bez usmjeravanja; nije imala nikakav istraživački dopust; i svoju malu platu je zarađivala vodeći se kao dio odjela nazvan „oprema“. A ipak je preživjela i procvjetala.

Cecilia je rođena 1900. godine u Wendoveru u Engleskoj. Od malena je željela da postane naučnica i bila je odlučna da taj cilj ostvari. 1919. je dobila stipendiju za prirodne nauke na Newnham College Cambridge Univerzitetu. Iako je uspješno završila studije nije dobila diplomu jer Cambridge nije priznavao diplome ženama do 1948. godine.

Cecilia je uvidjela da žene u UK imaju jako male šanse da se ostvare kao naučnice, te je njena jedina opcija bila da postaje učiteljica. Ipak, nakon što je upoznala direktora opservatorije na Harvardu, Harlowa Shapleya, odlučila je da nastavi karijeru naučnice i preseli se u SAD.

Njezin nekadašnji predavač Arthut Eddington napisao je referencu o njoj u kojoj stoji: „Izuzetno poznaje fiziku i fizičke nauke, uključujući astronomiju, te posjeduje vrijedne kvalitete energije i entuzijazma u svom radu… Vjerujem da je ona tip osobe koja, kada joj pružite priliku, će posvetiti život astronomiji i neće željeti da napusti sve to kako bi se udala.“

1923. je postala saradnica nacionalnog istraživača na Harvard Univerzitetu u Cambridgeu na Massachusettsu. Dvije godine kasnije postala je prva osoba sa doktoratom Radcliffe koledža iz oblasti astronomije.

Njena revolucionarna doktorska teza, u kojoj dokazuje da se zvijezde napravljene uglavnom od helijuma i hidrogena, često se dovodila u pitanje. Njena saradnik, astronom Henry Norris Russell, koji je sumnjao u njenu teoriju, predložio joj je da je ne prezentuje, već da on to otkriće objavi kao svoje 1930. godine. Cecilijino istraživanje na 200 stranica je ignorisano i zasluge za to su pripisane nekome drugom.

Ipak, astronom koji je prepoznao njen rad, Otto Struve, opisao je njenu originalnu tezu kao „najbrilijantniju doktorsku tezu ikad napisanu u astronomiji“.

Ovo nije jedini put kada je odustala od objavljivanja svojih otkrića. Nagovorili su je da ne objavljuje otkriće Starkovog efekta u spektru najtoplijih zvijezda i otkrića o međuzvjezdanoj apsorpciji. Ova otkrića su kasnije objavljena i pripisana drugim naučnicima.

Cecilia je 1938. dobila titulu astronoma koju je zadržala sve do 1956. kada je postala prvi ženski profesor na Harvardu. Postala je i prva žena voditeljica odjela, a 1956. počela je predavati na Katedri odjela za astronomiju na Harvardu.

Uprkos spolnoj diskriminaciji sa kojom se suočila Cecilia je bila uporna i otvorila je put drugim ženama koje su željele da se bave naukom. Danas je poznata kao najveći ženski astronom u historiji.

(TIP/Izvor: federalna.ba/brightside.me)