Teško da je obavezno natprosječno informisan onaj ko je ovih dana u Tuzli i Tuzlanskom kantonu uočio ponavljanje fenomena, po jednima vezanog za babje huke, a po drugima za skoro kalendarsko proljeće.

FIKUS I IKEBANA

Dugo je trajala napadna monotonija, skoro zamorna dosada u političkim prilikama, a onda se – u samo nekoliko dana – desilo nešto krupno: najprije je kantonalna SDA, biće na odgovarajući mig iz stranačkog vrha, između čak šest kandidata izabrala Irfana Halilagića, dosadašnjeg premijera, za mandatara nove Vlade TK-a; zatim je osvanula “osvježena” američka crna lista, sa novim imenima, na šta je promptno reagovao KO SDP-a; vrhunac je bio susret grupe važnih članova Stranke za BiH s novinarima u Živinicama i objava odluke da idu iz stranke, da se odriču pozicija i da sa sobom povlače “nekoliko stotina članova SBiH”.

Uz pretpostavku da se ove, u samo dva-tri dana zgusnute vijesti nekako svare, prostor za zaključke se sam od sebe nameće. Najprije u vezi sa rasapom u Stranci za BiH. Iako se već neko vrijeme naslućuje gužvanje u njenim ovdašnjim redovima, živinički susret s novinarima – vodio ga je Asmir Hasić, čelnik stranke u tom gradu, član Predsjedništva SBiH i, uz Esmira Salihovića, poslanik u Skupštini TK-a – ipak je gromko zazvečao. Razlozi razlaza su, po onome što se čulo, brojni, a najvažniji je odnos vrha stranke prema bazi, te disciplinske mjere zbog zbližavanja sa DF-om (koji nije sporan u Unsko-sanskom, ali jeste u Tuzlanskom kantonu?), što je urodilo izlaskom iz stranke vijećnika u gradskim vijećima Živinica, Lukavca i Tuzle i oba kantonalna poslanika.

Priča o cijepanju u SBiH se na ovome na okončava. Ništa manje indikativno, slikovito rečeno – u obliku mirođija bez kojih u nas nema poslovično gustih stranačkih čorbi – zveči ono što je izrekao Zoran Jovanović, jedini vijećnik​ SBiH u Gradskom vijeću Tuzle i predsjednik Glavnog odbora SBiH. Kaže da se osjeća kao fikus i ikebana, sugerišući da je iskorišten kao Srbin. Glavni odbor se nije sastao od avgusta prošle godine iako je on to uporno, a uzalud tražio. Još dok su se slijegali utisci onih koji su ovo čuli, došao je nastavak: dva poslanika SBiH u Skupštini TK-a idu u nezavisne vode, ali ostaju sa SDA i DF-om u skupštinskoj većini (?!). Što je Semiru Efendiću, predsjedniku SBiH, bilo dovoljno za to da im poželi uspjeh u daljem radu.

Skoro u sjenci ovog događaja, iako je mnogo važnije, bilo je konačno davanje mandata Irfanu Halilagiću za sastav nove Vlade TK-a. Ponavljajući mišljenje predsjednika KO SDA Fahrudina Skopljaka o “Vladi kontinuiteta”, predsjednik Skupštine TK-a Žarko Vujović je taj svečani čin podebljao neskrivenom radošću (ne samo zbog TV kamera), jer i on zna da je neobjašnjivo dugo trajalo čekanje ovog događaja. Skupštinska većina je učvršćena krajem 2022. godine, pa je izbor Vlade tek u drugoj polovini marta – prilično nejasan. Istina, ima onih koji to tumače nepisanim poratnim običajem – nikad poslije izbora Vlada TK-a nije rođena prije marta ili početka proljeća, čak i uz vrlo nestabilnu skupštinsku većinu. No, izgleda da su istini ipak bliži oni koji sve objašnjavaju očekivanjem vrha SDA da se raspetlja federalni izbor izvršne vlasti, pa kad se vidjelo da je to na dugom štapu, odaslat je išaret da se posao u TK-u privede kraju. Što će, javljeno je, biti urađeno tokom ove sedmice. U sastavu nove Vlade TK-a će biti ministri iz SDA, DF-a i SBiH ukoliko se, u međuvremenu, stvari drukčije ne poslože.

DJELUJE OSVJEŽAVAJUĆE

Posmatrajući ovo sa strane, u KO SDP-a nisu, naravno, bili ni mirni, ni nezainteresovani. Čim je objavljeno proširenje američke crne liste sa još tri imena iz naše zemlje, a najatraktivnije je bivšeg šefa OSA Osmana Mahmedagića, ispalili su saopštenje. Jedva dočekavši “nabačenu loptu”, ono kaže da su “i u TK-u prisutne sluge SDA i njenih kadrova sa crne liste”, pitajući se “da li je uopšte mjerljiva šteta koju su likovi, bezdiplomci i prevaranti pod krinkom nacionalnog jedinstva nanijeli svim narodima BiH, pa i bošnjačkom, u koji se tako sveto kunu”? Ova reakcija kantonalnog SDP-a posebno bode oči zato što SDP na novu crnu listu reaguje iz Tuzle. Da li to znači da “sluge” postoje samo ovdje, pa reaguje TK dio SDP-a? Ili je to, što je izvjesnije, popuštanje kočnica, zbog kojih SDP neko vrijeme nije reagovao na ono što radi SDA, jer se vjerovalo u to da će, možda, na kraju ispasti neka kombinacija SDA i SDP-a u federalnoj i vlasti TK-a?

Na ova pitanja nema, niti će biti odgovora. Ali, ima dovoljno razloga i prostora za to da se – na osnovu tri najnovija, nikako i jedina primjera – ustvrdi kako prilike u Tuzlanskom kantonu odišu posebnostima koje, ako nekome i ne izgledaju dobro, uspijevaju u jednom: razbijaju neke okoštale stereotipe i monotoniju i, uz manje ili više sarkazma, djeluju osvježavajuće.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić/Foto: Ilustracija)