Kako predizborna kampanja odmiče, sve je više dana koje obilježava ne ono što nam kandidati i stranke na izborima nude, obećavaju i najavljuju, već ono što su opako osmišljene i tempirane provokacije, izmišljotine, laži i podvale iz naših stranačko-političkih, ali i iz istovrsnih brloga u susjedstvu i komšiluku. Gotovo da nema dana, ni informacija u elektronskim medijima, štampi i na društvenim mrežama koje ne potvrđuju tu perfidnu taktiku iz poznate antibosanskohercegovačke strategije, namjenski uhodane pred naš ovogodišnji 2. oktobar.

PRETJERANO NAŠMINKANI I PLASTIFICIRANO FOTOŠOPIRANI

Već dokazani skandal-majstori i hronični proizvođači blamaže napadno su se zahuktali u drugom dijelu predizborne kampanje. Sa nekih poznatih, ali i s novih adresa, kidiše se otvorenim skretanjem pažnje s važnih na pitanja koja treba da nas zbune, onespokoje, ako ne i zabrinu. U nedostatku pravih, suvislih, privlačnih poruka – a uz pomoć bilborda i velikih plakata s likovima u natprirodnoj veličini i neprirodnog izgleda, pretjerano našminkanim i plastificirano fotošopiranim – pažnja javnosti se usredsređuje na protivnika, na istorijsku laž, na izmišljenu činjenicu, na satanizovanje stranke i njenog programa, uz omiljeno čeprkanje po prljavom vešu… Pošto su u opticaju odavno izlizane fraze, naročito kompilacija naroda i države, s naglaskom na tuđe slabosti i propuste, umjesto na vlastiti kvalitet i vrijednosti, logično je, u cilju privlačenja pažnje, posezanje za drugim “argumentima”. U čemu, naravno, uvijek dobro dođe bratska pomoć iz susjedstva i komšiluka.

Tako će skandal-majstorluk najprije doći kao nastavak desničarskog rovarenja od hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Na obilježavanju 27. godišnjice oslobođenja Jajca, pretvorenom u klasični HDZ-ov predizborni skup, reći će da je “Hrvatska vojska omogućila Bošnjacima da bez ispaljenog metka uđu u svoj grad”, što nije zbunilo Marinka Čavaru, koji će Jajce nazvati “hrvatskim gradom”, ni omelo Borjanu Krišto da, namjerno ili slučajno, pokaže blam-neznanje, nazivajući BiH “državnom zajednicom”. Milanović ne želi stati, pa opetuje da je Hrvatska vojska “deblokirala Sarajevo”, spriječila ponavljanje srebreničkog genocida u Bihaću, pa dodaje ono što je prošlo bez ozbiljnije reakcije – “omogućili smo im (ko je “im”?) državu, a oni nam ni iz kurtoazije to ne priznaju” (?!). Poslije Jajca – prije nego što će izjaviti da će “hrvatski vojnici biti u sastavu NATO-trupa u BiH, o čemu neće odlučivati Sarajevo”, pa mu Željko Komšić uzvrati sa “što je Hrvatska vojska dolazila, dolazila je” – Milanović će skoknuti na privatno imanje Milorada Dodika kod Laktaša, družiti se s njim i izazvati reakcije – na svim stranama. Posebno u opoziciji RS-a, jer Jelena Trivić Dodika naziva najvećim izdajnikom, a Igor Crnadak osuđuje druženje s osobom koja je u Jajcu “obilježavala godišnjicu pogroma nad tamošnjim Srbima”.

Skandal-majstori su ne samo u vrhu državne vlasti i među liderima iako su im to uočljive odlike. Na primjer, Dodiku, koji će izreći rasističku tezu da “muslimani i hrišćani nigdje ne žive u harmoniji”. Na šta će stići niz reakcija, među kojima i ona Denisa Zvizdića, koji Dodika podsjeća na neke lekcije iz naše istorije. Na istoriju ga podsjeća i kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denis Bećirović, nakon što je Dodik, na otvaranju radova na autoputu Rača -Bijeljina, izrazio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću dobrodošlicu “na svoje i među svoje”. Dodik to ne benda, suočen s debaklom u Narodnoj skupštini RS-a, u kojoj mu nije prošao zahtjev za uskraćivanje agremana novom njemačkom ambasadoru u BiH Thomasu Fitschenu. Plus učvršćena pozicija na američkoj crnoj listi, jer je javno priznao da prisluškuje Ambasadu SAD-a u BiH.

BLAMAŽA U NASTAVCIMA

Skandali su, elem, istaknuto svojstvo lidera, ali ne samo njih. Pošto je kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović obećao povećanje plata i penzija za 50 odsto, a njegov protivkandidat Mirsad Hadžikadić takozvanim nazvao i nacionaliste i građansku opciju, za šefom stranke ne želi zaostajati sarajevski SDA-ov jastreb Haris Zahiragić, pa nudi matematičku formulu za sprečavanje zapošljavanja na štelu. U isto vrijeme, Dodikov savjetnik, već istrošeni Milan Tegeltija, prirodnom zove srpsko-hrvatsku koaliciju u BiH, kao oružje “protiv bošnjačke dominacije”.

Lista s primjerima blamaže individualnog i grupnog tipa i reakcija na njih – uključujući onu dijela hrvatskih intelektualaca na riječi i poteze predsjednika te države – mnogo je duža, sadržajnija i poučnija od onoga što može stati u jednu kolumnu. Njihovom inventurom će se baviti neko drugi, nadležan i raspoložen za to. Ipak, i rečeno se čini dovoljnim za zaključak i naravoučenije: ako bismo svoje stavove i opredjeljenja oblikovali pod uticajem laži, provokacija, podmetanja izmišljotina, pitanje je kakvog mentalnog zdravlja bismo bili do izbora i, naročito, za koga bismo glasali. Najbolje će se 2. oktobra vidjeti koliko nas je otporno na taj uticaj.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Zlatko Dukić)