Energetika je rijedak privredni sektor u Bosni i Hercegovini za kog se može reći da je vrlo dobar, sa potencijalom da postane odličan. Nerijetko se u medijima može čuti za nas da smo regionalni lideri u proizvodnji i izvozu struje, o čemu svjedoči i naš bivši, socijalistički grb, na kom su ovjenčani visoki i debeli industrijski dimnjaci, taj danas otrovni i zaostali, no u svoje vrijeme ljupki znak napretka i razvijenosti.

Velika rudna bogatstva omogućavaju rad termoelektrana, mnogobrojne rijeke pokreću hidroelektrane, a prema novijim istraživanjima značajan potencijal postoji i za elektrane na vjetar, kao i elektrane na biomasu, drvni otpad kog u našoj zemlji ima dosta. Nad svim tim grije sunce, od kog se nešto struje već proizvodi i još će, jer vrijeme ekološki potpuno prihvatljivih solarnih panela, odavno stiglih u razvijene krajeve Evrope, dolazi polako i kod nas.

No, Bosna i Hercegovina ne bi bila to što jeste, jedna od najnerazvijenijih evropskih zemalja, kad ne bi i najveće svoje prednosti umjela okrenuti naopačke, protiv sebe same. Elektroprivreda BiH, najveće preduzeće za proizvodnju i prodaju struje u zemlji, najpoznatija je po mnogobrojnim skandalima, iz kojih se nameće zaključak da tom kompanijom ne upravljaju blagorodna struka ni zdrav razum.

Najavljena poskupljenja i do 350 posto

Još se nedavni skandal sa rudarima nije ni ohladio kako treba, a naša vrla Elektroprivreda istupila je u javnost sa novim, još većim, još manje razumnim i više brutalnim skandalom, udarajući sada na kompletnu privredu u zemlji, posebno na proizvodnju.

Istina, odavno je najavljeno poskupljenje struje za privredne subjekte od iduće godine, ali kada su početkom mjeseca na adrese privrednih subjekata stala pristizati Elektroprivredina pisma, u kojima su novi ugovori, sa novim cijenama za električnu energiju, isti su ostali kao pogođeni elektrošokom, kao gromom ošinuti što bi rekli pjesnici, jer najavljena poskupljenja idu i do 350 posto.

Koji su razlozi ovih drakonskih poskupljenja, niko ne zna. Koliko je poznato, Elektroprivreda nije doživjela povećanje troškova vlastite proizvodnje, niti je rudarima isplatila ogromna i zaslužena potraživanja, pa samim tim nema ni razumnog osnova da povećava cijene prema potrošačima, a što ih želi povećati tri i po puta, to već izgleda kao da je na čelo kompanije zasjeo neko ko privredne sisteme nije izučavao po univerzitetima, već po organizacijama koje operiraju s one strane zakona, čija korist počiva na društvenoj šteti. U odbranu svoje lude želje Elektroprivreda se pozvala na poskupljenje struje na svjetskim tržištima, ali to znači da je sada mogu izvoziti po boljoj cijeni, pa je i to razlog više da ne poskupe, ne toliko.

Sve se to događa u trenutku kad bh. privreda, zahvaljujući upravo povoljnijoj cijeni struje, bilježi rast u proizvodnji i izvozu. Ukoliko se predviđeno poskupljenje obistini, taj rast ne samo da će splasnuti i otići u minus, nego će mnoge firme biti prinuđene na gašenje, jer sa tri puta većim računima za struju njihove djelatnosti prestaju biti isplative. Drugim riječima, hiljade radnika će ostati bez posla, a njihove porodice dovedene na rub egzistencije veoma brzo, jer biti radnik u Bosni znači živjeti od plate do plate.

Zbog toga je prije nekoliko dana širom entiteta Federacija BiH organizovan masovni polusatni štrajk upozorenja, u kom je na stotine firmi poslalo poruku federalnim vlastima da učine nešto po ovom pitanju, inače će nam Nova godina početi slomom privrede. Iz Udruženja poslodavaca Federacije BiH poručuju svim firmama da ne potpisuju ove ugovore koji stilom podsjećaju na mafijaški reket. Dobronamjerni privrednici ponudili su prihvatanje poskupljenja do 20 posto, ali ekonomski stručnjaci tvrde da, s obzirom na tumačenje Elektroprivrede, kako dižu cijenu zato što je ista porasla na svjetskim berzama, osnova nema ni za kakvo poskupljenje, a ne za 20 posto.

Neizvjesnost će potrajati do samog kraja

Jedini realan osnov poskupljenju, u ovom trenutku, jeste viša cijena uglja, no tog se razloga iz Elektroprivrede nisu dosjetili, bilo iz neznanja, bilo iz osionosti svojstvene državnim institucijama, koje svoju zakonsku zaštićenost nose bahato kao bezobrazni ljudi skupu garderobu.

U budućnosti, kad i ako Bosna i Hercegovina uđe u Evropsku Uniju i počne plaćati evropske takse za proizvodnju struje iz neobnovljivih izvora, poskupljenje će biti logično i razumno, ali u trenutnim okolnostima to je čisti udar na privredu, k tome isplaniran u stilu “siječem granu na kojoj sjedim”.

Iako je Vlada oformila radnu grupu koja će se pozabaviti ovim pitanjem, sudeći prema ranijim iskustvima, neizvjesnost će potrajati do samog kraja, pri čemu je upitno i kakvo će biti rješenje. Nije nemoguće da radna grupa zaključi kako je poskupljenje osnovano i u skladu sa državnim interesima, nešto slično smo već doživjeli sa duhanskom industrijom, gdje su Vladine mjere dovele samo do procvata ilegalnog tržišta, koje je prometom premašilo legalno.

Nikada nije bilo teže i neizvjesnije

U moje 34 godine, koliko ima da živim u Bosni, ovo je definitivno najlošiji kraj godine, ne računajući ratne. Čini mi se da ljudima nikada nije bilo teže i neizvjesnije, kako će i od čega živjeti u budućnosti?

Jednom entitetu prijete ekonomske sankcije, slobodno se može reći i ruska pomoć (ko čita rusku književnost i gleda ruske filmove, taj zna šta je ruska provincija – da je to pola stare Lade i u nju upregnuto kljuse), dok je drugi entitet, evo, pronašao najnoviji način kako da sam sebi podreže krila, kako da od svoje najveće prednosti napravi oružje za samoubistvo.

Tješim se da su to sve pozorišne predstave za narod, inscenirane katastrofe za inscenirane spasitelje, jer ipak nam dolazi izborna godina. U bezbrižnim godinama, dok sam imao taj luksuz da posmatram prirodu više nego društvo, nosio sam u duši prelijepu nadu da će od Bosne za mog života postati kao neka Utopija, jer činilo mi se da su svi uslovi tu – fali samo bolja organizacija. Sad sam spao na lude snove, da vidim kako moj napaćeni bosanski narod, opamećen višedecenijskim, jednim-te-istim raspamećivanjem, demokratskim putem, pismeno i bez krvi, šalje u prošlost sve koji su dio tog raspamećivanja.

Samo jednom da se to dogodi, događalo bi se uvijek poslije, sve dok se ne pojavi neko normalan, neko ko će htjeti raditi na tome da svi drugi rade, pa taman zbog toga svi imali srednje i niko previše.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Boris Lalić)