Neučinkovita vlast, kao i konfuzne odluke kriznih štabova, u dobroj mjeri su doprinijeli teškoj situaciji u našoj zemlji, ako govorimo od opasnosti zaraze korona virusom. Kako god da je izgledalo, daleko pa i nevjerovatno, procjena respektabilnog profesora sa Vašington univerziteta o broju umrlih u Bosni i Hercegovini do konca ove godine, čini  se da se ostvaruje i da se ta crna prognoza nadvila nad živote naših ljudi kao neka  razorna slutnja koja sve više postaje istina. Narod širi koronu, oboljeva od korone, umire od korone, a ne vidim ni volju, ni želju, niti znanje i sposobnost da se zaustave crne slutnje.

Nisam stručnjak iz ove oblasti, ali jesam neko ko može da sabere 2+2 i da osjeti u kojem pravcu se kreće ova pošast 21 vijeka. Izgleda da će se cijeli grčki alfabet tipova korona virusa izredati a naši ‘stručnjaci’ neće usporiti, a tek ni  zaustaviti ovu galopirajuću opasnost. Nedostatak adekvatnih epidemioloških  mjera, postupci promocije vakcinacije, ograničenja, pa i kolateralni postupci i mjere sankcionisanja u cjelosti je pogoršalo situaciju i svi mi sada ne znamo niti šta je osnovni cilj niti da li su donosioci odluka svjesni da su na krivom putu. Narod je zbunjen i sve teže se odlučuje da se vakciniše, opšta procijepljenost je najniža u regiji a smrtnost na svjetskom vrhu. Zaraza bukti među mladim ljudima, stariji i oni najstariji umiru i svi stanu u dnevni statistički izvještaj bez ikakve analize, a  krizni štabovi se uporno drže svojih odluka koje samo šturo prolongiraju, po mom uvjerenju, pogrešnih odluka. Jer, kako shvatiti da se velikom broju vakcina približava rok valjanosti, da se 200.000 doza baci, a  narod se ne vakciniše. Za svaku vlast je temeljni cilj očuvati zdravlje nacije, pa onda nahraniti naciju, obrazovati i obezbjediti radna mjesta, kako bi  mladi imali razloga i opravdanja da ostaju svojoj domovini, a mi iz treće dobi da budemo mirni, sretni i da uživamo u onom što smo zaradili ali i što nam država omogućuje.

Da li je opravdanje ovako biti oštar? Pa, jeste sigurno.Kako je moguće da oni koji su zdravi, koji su vakcinisani sa dvije doze, ali im tokom vremena imunitet rapidno opada,kao i oni koji su prebolovali korona virus, a nisu imuno kompromitovani, nemogu da prime treću ili booster dozu. Odlukom da se nemožemo cjepiti samo se usložnjava situacija i dovodi u opasnost zdravlje ljudi. Dok se neko sjeti da svi koji žele treću dozu, bez obzira na godine, ili barem oni preko 65 , nestat će i vakcina ili bolje rečeno isteće njihov rok upotrebe, i potrošiće se  silni novci da se iste spale, a ugroziće se životi i onih zdravih i cjepljenih. Kako ne razmišljati na ovaj način kada je mnogo ljudi odbilo da bude vakcinisano.

Svjedočimo da se po svaku cijenu želi održati ‘normalno stanje’ Djeca idu u školu iako u pojedinim razredima ima preko dvadesetero djece  pozitivno na koronu, kako objasniti da se nastava na fakultetima tako drži ‘kao da je normalno’ a broj zaraženih raste, kako objasniti da umiru i oni koji su vakcinisani, kako objasniti da raste broj onih koji nisu vakcinisani niti su dobili spasonosnu treću dozu, a zaraženi su koronom. Jednostavno, nerazumno. Mislim da je krajnje vrijeme da se preispita ova neodrživa odluka ili se čeka da nam se opet  doniraju  vakcine jer nismo u stanju sami to nabaviti. Da situacija oko nas nije bolja teško bi bilo kritizirati trenutno stanje sa nerazumnim odlukama kriznih štabova i stavljanje ‘glave u pijesak’. U Republici Srpskoj se normalno daje treća/booster doza ali ljudi iz FBiH ne mogu pristupiti. U Republici Srbiji uveliko se vrši vakcinisanje protiv sezonskog gripa (kod nas kao da gripa ne postoji ili će nas zaobići) i daje treća/booster doza ali za ljude iz BiH to nije moguće (mada postoje i drugačije informacije). Ista je i situacija i sa Hrvatskom. U oba ova posljenja slučaja ne pomaže ni državljanstvo Srbije ili Hrvatske.

Razgovarao sam sa pojedincima iz Federalnog zavoda za javno zdravstvo u Sarajevu kao i nekima iz Zavoda za javno zdravstvo TK, predlagao da se komercijalno omogući da se vakcinišemo i neka to bude na određeni način pomoć fondu i podrška. Naravno, razgovor je bio kao da razgovaram sa gluhim i nijemim (što im ne želim), ali moram to ovako grubo reći jer ništa nije pomoglo.

Dok ovo pišem svjedočim gužvama na koncertima, utakmicama, restoranima i  trgovinama, naravno, bez poštovanja epidemioloških mjera. Isto tako i u obdaništima i školama i fakultetima. Niko nema ništa protiv „normalnog“ života ali mora se biti oprezan.Ljudi bježe od kontrolisanja i/ili da obavijeste okruženje da imaju koronu što je zaista neshvatljivo. Kao što jedan moj prijatelj reče, da su oni koji su zaraženi, a to kriju,  isto kao da nose pojas eksploziva oko sebe. Nikad ne znaš koliko će ljudi od toga stradati.

Nadam se i pozivam odgovorne, nadležne, da dobro razmisle i preispitaju svoje odluke, te da omoguće vakcinaciju  trećom dozom/booster i onima koji to žele i onima  preko 65 godina ili im je možda draže da zveckaju oružjem i pričaju o ratnim opasnostima.

(TIP/Autor: Prof.dr Mirsad Đonlagić)