Da li će se Bosna i Hercegovina kretati prema putu reformi ili ka još većoj unutrašnjoj destabilizaciji te kako bi na to mogli utjecati međunarodni akteri ali i susjedne zemlje pitanja su na koja su pokušali odgovoriti profesori, novinari te bivše diplomate iz regije.

Oni su se na konferenciji u organizaciji Centra za spoljnu politiku iz Beograda uz podršku Hanns Seidel fondacije, složili da je geopolitička situacija danas bitno drugačija nego kada je nastao Dejtonski sporazum, odnosno ustav BiH. Tada je svijet izlazio iz unipolarnog momenta u kojem je SAD određivao tokove u međunarodnim odnosima i čak sarađivao sa Jelcinjovom Rusijom, dok danas imamo nekoliko međunarodnih aktera koji utječu na Balkan i unutrašnje prilike BiH, i Putinovu Rusiju koja je bitno drugačija. S druge strane, Evropska unija više od 15 godina ima isti žargon i fraze iza kojih stoji nedefinisana suština, dok susjedne zemlje Hrvatska i Srbija za to vrijeme koriste unutrašnje igrače u BiH kako bi promijenili ustroj države.

Za Seada Turčala, dekana Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, to se u slučaju Hrvatske najbolje vidi na primjeru pregovora o promjeni Izbornog zakona u BiH, gdje ona putem Hrvatske demokratske zajednice BiH, čak uz pomoć dijela međunarodne zajednice, predlaže da jedna stranka sebi uzme ekskluzivno pravo da predstavlja cijeli narod, što su pojedine članice EU ocijenile kao anticivilizacijski prijedlog jer bi u potpunosti zacementirao vladavinu nacionalnih partija.

Istovremeno, ističe Turčalo, Delegacija EU u BiH učestvuje u ovim pregovorima na način na koji vodi u jednu novu institucionalizaciju narušavanja presuda Evropskog suda za ljudska prava, koje upravo EU predstavlja kao uvjet za članstvo, što je paradoksalno.

“Također, imamo jednu paradoksalnu situaciju da smo od Evropske komisije dobili 14 prioriteta koje bi BiH trebala da ispuni, a unutar toga se posebno ističe potreba za restruktuiranjem BiH na način da se državi omogući da može djelovati u slučaju kada entiteti narušavaju pravnu stečevinu EU. Onog trenutka kada se to postavilo kao zahtjev imali smo odbijanje RS i jasan stav Ruske Federacije da je protiv toga.”

BiH tako i dalje ostaje međunarodni protektorat u kojem se nameće mantra domaćih političkih elita da država jedino može funckionisati na etničkim kvotama a sa ciljem da generiraju ovakvo stanje u kojem jedino mogu opstati, zaključio je Turčalo.

Dvije greške dovele do današnjeg stanja

Slavo Kukić, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, mišljenja je da je BiH dovedena pred scenarij gdje postoje dvije opcije: promjena političke paradigme ili nastavak civilizacijskog posrtaja. Za njega je do ovog momenta došlo zbog dva razloga.

Prvi je jer su svjetski centri moći u Daytonu napravili grešku koja je morala doći na naplatu, a to je da su za partnere postratne stabilizacije i izgradnje evropske BiH uzeli nacionaliste odgovorne za rat i stradanja. Drugi razlog je, dodaje Kukić, ono što se desilo prije 15 godina, a to je da je izvršnu vlast u RS-u uz pomoć SAD-a uzeo Milorad Dodik.

Posljedica svega toga je stanje koje liči na period potkraj 80-tih i početkom 90-tih, a ne na društvo koje se oslobađa ideologija i njihovih promotora zbog kojih je moralo proći ono što je prošlo. Te ideologije danas imaju sebi lojalna tužiteljstva, sudove, kontroliraju državnu upravu, javna preduzeća, i stvoreno je glasačko tijelo koji svojim glasovima za njih čuvaju svoja radna mjesta, ističe Kukić.

‘Neko u EU se sada hvata za glavu’

Igor Davidović, potpredsjednik organizacije “East-West Bridge” BiH te nekadašnji ambasador BiH u SAD-u i glavni pregovarač BiH sa EU, govorio je o non-paperima, “stvarnim ili fantomskim dokumentima”, koji izazivaju euforiju i koji nisu zvanični, ali se o njima zvanično raspravlja.

“Ovim posljednjim non-paperom i domaći i strani akteri su pokazali da nisu bili u stanju da poslije rata BiH sastave a sada će nam očigledno, vjerovatno godinama ili bar mjesecima, pokazivati kako ne znaju ni da je rastave, jer ni na jednoj strani ne postoji politička volja da se nešto uradi. To su dvije čarobne riječi, politička volja, kojima se uvijek objašnjava čak i ona situacija kada takve volje nema”, istaknuo je Davidović.

Dodao je da “političku elitu” u BiH čini mala grupa od 20 ljudi, koji su “gospodari naše stvarnosti”, od kojih neki rado koriste poštapalice kao što su propala ili neuspjela država BiH, ali neće nikada reći ‘mi smo ti koji su to uradili’, nego se radije okreću prema nekom stranom krivcu. S druge strane, Davidović ističe da se EU konstantno postavlja na način da kaže ‘lakše nam je da vam platimo i da vam dajemo investicije nego status kandidata ili da postanete članica EU’.

“Oni govore o evropskoj perspektivi umjesto o integrisanju u EU… Kada sam došao u Brisel 2011, jedan visoki zvaničnik Evropske komisije mi je rekao ‘pozdravi svoje tamo kod kuće, i reci im ako misle da nam prodaju priče da će se, ako im ne damo pristup, okrenuti Rusiji, Turcima, neka se slobodno okrenu’. U međuvremenu su se Kina, Rusija i Turska drugačije pozicionirale i sada se neko u EU hvata za glavu.”

Vulin i Vučić, igra dobrog i lošeg policajca

Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada i jedan od pokretača Igmanske inicijative, ističe da je Dejtonski sporazum pri stvaranju imao jednu grešku a to je da je vlast svugdje osim u centru države, što je čini nefunkcionalnom.

Istovremeno, dodaje, Srbija i Hrvatska se ponašaju prema BiH kao prema svojoj koloniji – Srbija kroz svojatanje RS-a, a Hrvatska kroz zalaganje za promjenu Izbornog zakona gdje uvodi na mala vrata mogućnost stvaranja trećeg entiteta.

“I tu se pojavio postojeći-nepostojeći non-paper Janeza Janše, i nakon tog papira koji ne postoji se desilo da su akteri iz susedstva pokazali svoje pravo lice, jasnije nego ikada. Vulin je rekao ako drugi mogu da stvaraju svoje nacionalne države, zašto to Srbiji nije dozvoljeno da zaokruži ‘srpski svet’ kroz državnu strukturu. Time je debelo narušio odnos suseda. Posle je rekao da je govorio u svoje ime, ali to je poznata igra koja se dugo igra, koja je loša za region, igra dobrog i lošeg policajca – Vulin nešto izjavi što ima veliki otpor u regionu i međunarodnoj zajednici, a Vučić to pegla i kaže da nije stav države.”

‘Zbog nesposobnosti EU stvara se prostor za non-papere’

Augustin Palokaj, novinar koji decenijama izvještava iz Brisela, govorio je o odnosu EU prema Zapadnom Balkanu, utvrdivši da se Unija “najviše bavi takvim stvarima kako će nešto nazvati a da to ne znači ništa”.

“Juče su nakon dvije godine imali raspravu o Zapadnom Balkanu, to je sada kao dokaz koliko je EU privržena Zapadnom Balkanu, a ta rasprava nije uspjela proizvesti nikakve formalne zaključke. Možda to najbolje opisuje slabosti EU.”

Upravo zbog te nesposobnosti EU, istaknuo je Palokaj, stvara se prostor za non-papire, koji prema njegovim riječima postoje i radi se o tri različita dokumenta – jedan je ozbiljan i opasan, kojem je teško prepoznati autora a koji se pripisuje Janši i govori o promjeni granica; drugi papir je puno ozbiljniji i njemu se može naslutiti autor, jer je to mogao napisati samo neko ko je dugo u procesu dijaloga između Srbije i Kosova, te je vjerovatno došao iz nekih evropskih krugova kako bi ispipali teren; i treći non-paper je dokument Evropske službe za vanjsko djelovanje i on je konkretan i izrazito kritičan prema EU i politici proširenja.

“Ja ne vjerujem ni u iskrenost Njemačke kada se zalaže za proširenje EU, jer je Njemačka puno osjetljivija od Francuske kada je u pitanju sigurnost u regiji i jako reagira kada su u pitanju neke opasne ideje kao što je promjena granica. Bojkov Borisov ne bi mogao blokirati Sjevernu Makedoniju da je Njemačkoj stalo. Ovo je bitno za sve u regiji da znaju, da ne bi imali neke nade. Njemačka je jaka ekonomski ali je spora u djelovanju, ne nameće odluke, spriječava loše odluke. Francuska luta, oni su otvoreniji za slušanje ideja kojih se drugi plaše, nismo vidjeli oštre reakcije protiv ideja o promjeni granica kada je Francuska u pitanju”,  zaključio je Palokaj.

‘Hrvatska talac jedne stranke u BiH’

Božo Kovačević, profesor na Sveučilištu Libertas u Zagrebu i nekadašnji ambasador Hrvatske u Rusiji, ističe da kritički raspoloženi ljudi u Hrvatskoj imaju dojam da je hrvatska politika postala talac jedne političke stranke u BiH, zbog čega je fiksirana samo na inpute iz HDZ-a BiH, zanemarujući svoje interese i mogućnosti koje ima kao članica EU i NATO-a koja bi mogla davati produktivne inicijative za rješavanje stanja u BiH.

“BiH je i dalje međunarodni protektorat i mislim da ključnim lokalnim igračima odgovara današnje stanje jer neprestano regeneriraju novu moć te je potrebna inicijativa izvana.”

Međutim, Kovačević ističe da prema njegovom mišljenju EU nije “osobito relevantan igrač” te da bi bilo dobro da to postane ako se želi trasirati put za promjene u BiH. S druge strane, ruska politika na Zapadnom Balkanu se svodi na pokušaj onemogućavanja širenja prema NATO-u, čime čini štetu sebi i zemljama u regiji te omogućuje EU da se pokaže kao nekredibilan igrač.

Svi učesnici konferencije smatraju da ne postoje unutrašnje snage u BiH koje bi nosile promjenu, međutim, pozitivnim ocjenjuju ponovno obnavljanje saradnje SAD-a i EU, te Bidenov interes za Zapadni Balkan što može biti pogodno tlo za plasiranje određenih inicijativa za poboljšanje stanja u BiH.