Reforma obrazovanja: Gdje je Finska, gdje smo mi

23.09.2020 08:24
 

„Pokušajte zamisliti drvo ispod kojeg stoje vuk, majmun, riba, foka, slon i pingvin koji moraju položiti ispit jednak za sve, jer je tako pravedno. Uspješno položen ispit znači popeti se na vrh visokog drveta ispod kojeg stoje pomenute životinje. Riba će do kraja života biti ubijeđena da je glupa. Svako dijete može uspjeti ukoliko imate pravedan obrazovni sistem prema različitim učenicima, odnosno, ukoliko umjesto takmičarskog duha njegujete razvijanje odnosa uživajući potpunu autonomiju prilikom kreiranja nastavnih planova“.

Ovim odgovorom ugledni finski stručnjak Pasi Sahlberg, autor knjige Lekcije iz Finske: Što svijet može naučiti iz obrazovne promjene u Finskoj?, pojašnjava šta školski sistem naše zemlje može naučiti proučavajući finsko iskustvo reforme obrazovanja.

Jedna anegdota ispričana prilikom održavanja međunarodnog skupa o obrazovanju u Briselu kaže kako atomska centrala ima 180 propisanih procedura, a sistem obrazovanja njih 450. Kompliciranost našeg obrazovnog sistema opterećenog brojnim procedurama postaje vidljiva pojavom nepredviđenih situacija poput ove izazvane korona virusom.

Nezadovoljstvo formalnim obrazovanjem

Svjesni smo kako mnoge obrazovne ustanove nisu pripremljeno dočekale krizu prebacujući odgovornost resornim ministarstvima. Moramo priznati kako njihove kritike, donekle, imaju poptuno opravdane razloge koje treba razumjeti. Koncept obrazovanja gdje kuća zamjenjuje školsku ustanovu nije ništa novo.

Homeschooling predstavlja alternativu formalnom obrazovanju koji podrazumijeva mjerenje postignuća učenika prema ishodima učenja. Ovaj koncept predstavlja rezultat rasta nezadovoljstva formalnim obrazovanjem koje nema nikakvu funkciju izuzev reproduciranja činjenica.

Međutim, kreatori ovog koncepta zagovaraju obrazovanje koje treba služiti svakodnevnom životu. Sigurno razmišljate kako danas takav obrazovni sistem nije moguće pronaći, kako nema zemlje u kojoj profesori bivaju respektirani, a učenici srećno pohađaju nastavu, odnosno zemlje gdje učenici pokazuju briljante rezultate radeći PISA testiranje.

Nordijska država Finska, zemlja čija populacija broji preko 5,5 miliona ljudi, ima najbolje školstvo. Samozatajni Finci su narod sa sjevera Evrope, poznati po radišnosti, kvalitetno obrazovanje je stoljećima sa kulturom sraslo, a učiteljski poziv oduvijek smatran iznimno plemenitim pozivom.

Posljednjih desetak godina mnogi eksperti koji provode reforme obrazovnog sistema posjećuju finske škole tražeći „magičnu formulu uspjeha“. Međutim, formulu njihovog uspjeha čije pozitivne posljedice osjeti cjelokupno društvo moderni svijet pripisuje reformi cjelokupnog školskog sistema. Prije dvadesetak godina Finska je bila na rubu finansijskog kolapsa cjelokupnog ekonomskog sistema.

Prava škola djeci

Rješenje problema ova nordijska zemlja je vidjela kroz provođenje jedne reforme – povećanje broja kvalitetnih obrazovanih ljudi zastarjeli školski sistem teško može dati – što nameće nasušnu potrebu za temeljitim reformisanjem cjelokupnog  školskog sistema. Iako matematičar prema svojoj primarnoj stručnoj naobrazbi, autor ranije pomenute knjige, nesumnjivo veliki obrazovni stručnjak, tvrdi kako održivu ekonomsku konkurentnost zemlje mogu postići koristeći najvažniji resurs znanje.

Knjiga uglednog finskog stručnjaka nagrađena prestižnom američkom nagradom „Upton Sinclair Award“, prema ocjeni kritičara, iako objavljena prije desetak godina, predstavlja najutjecajniju knjigu koja problematizira četiri decenije dugu reformu obrazovanja čiji cilj nije kvalitetan obrazovni sistem nego prava škola njihovoj djeci.

Kroz pet poglavlja autor pokušava rastumačiti popularni paradoks koji uvažava četiri osnovna principa uspješnog obrazovanja. Prvi princip znači obrazovnu jednakost među cjelokupnom populacijom smatrajući kulturološke razlike među ljudima komparativnom prednošću. Troškove školovanja finansira država bez obzira kakav socijalni status imao učenik. Finsko društvo vodi politiku jednakog raspoređivanja djece manjina stvarajući razvojne šanse svakome.

Drugi princip podrazumijeva stvaranje produktivnog okruženja putem kvalitetnog pristupa vrednovanju postignuća učenika koje podrazumijeva ocjenjivanje nestandardiziranim testovima provjere znanja. Ocjenjivanjem nastavnici procjenjuju količinu potrebne nastave koju svaki učenik treba pohađati. Finski nastavnici kontinuirano prate napredak učenika kreiranjem individualnog plana učenja.

Poštivanje principa jednakosti

Treći princip podrazumijeva osiguranje primjerenih radnih uslova koji potiču kreativnost svakog učenika. Nema međuškolskih takmičenja zbog poštivanja principa jednakosti. Finski učenici nemaju mnogo zadaće koju trebaju uraditi kući zbog aktivnog učenja tokom trajanja škole. Četvrti princip profesiju nastavnika smatra najuglednijom vrednujući njihovo zanimanje daleko iznad drugih zanimanja. Nastavnici rade maksimalno četiri školska sata nastave dnevno dok ostatak vremena mogu provoditi izvan škole. Finski direktori škola rukovode opušteno aktivno izvodeći nastavu tokom radne sedmice.

Ukoliko ove principe uporedimo sa našim sistemom obrazovanja dolazimo do paradoksalnog zaključka koji glasi  – manje je više! Autor ističe kako Veliki san finskog obrazovanja podrazumijeva „izgradnju zajednice učenika koja treba osigurati puni razvoj talenata mladih ljudi“.

Imperativ cjelokupnog školskog obrazovnog sistema nije prosječnost nego vrhunski rezultat, a zadani cilj podrazumijeva svakom učeniku izvući njegov maksimum. Finska reforma školskog obrazovnog sistema započela je prije skoro četrdeset godina nakon ekonomske krize. Iako sam autor reformu obrazovnog sistema smatra “složenim i sporim postupkom koji, ukoliko ga požurujemo, može otići u propast” nema dileme kako ovaj proces nema alternativu.

Nema alternativu posebno onda kada moramo ponuditi nove forme znanja imanentne zahtjevima tržišta rada. Postaje jasno kako postojeći obrazovni sistem teško može ponuditi ono što treba budućnosti.

Veza nastavnika i učenika

Reforma obrazovanja se rađa iz političkih i ekonomskih uvjeta koji okružuju svako društvo, a ne mogu se posmatrati poput robe koju lako uvozimo i izvozimo. Zbog toga, moralna i ekonomska obaveza našeg društva i njegovih vođa je pronalazak uspješnog rješenja koje će znanja i vještina učiniti primjenjivim i cijenjenim. Moralno zbog toga što dobrobit, a naposljetku i sreća svakog čovjeka proizlazi iz stjecanja znanja, a ekonomska zbog toga što bogatstvo nacija, a konačno i razvoj društva zavisi od primijene znanja.

Gdje smo danas mi, a gdje Finska? Prema rezultatima posljednjih međunarodnih istraživanja procjene znanja petnaestogodišnjih učenika, odnosno PISA testiranja, Bosna i Hercegovina je zauzela 62. mjesto od 79 zemalja svijeta. Ukoliko uporedimo zemlje bivše Jugoslavije, ispred Bosne i Hercegovine su Srbija, Slovenija (21), Hrvatska (29) i Crna Gora (52). Samo Sjeverna Makedonija (67) i Kosovo (75) su lošije rangirani od Bosne i Hercegovine.

„Mene zabrinjavaju rezultati vaših PISA testova“, smatra Sahlberg analizirajući rezultate testova apelujući kako „profesionalni razvoj naših nastavnika mora biti primarni cilj našeg obrazovnog sistema“.

Iskustva pokazuju kako postoji direktna veza između uslova rada nastavnika na jednoj strani, i rezultata koje postižu učenici, na drugoj strani. Pojednostavljeno kazano, što su bolji uslovi rada nastavnika – bolji će biti rezultati testiranja. Finski nastavnici imaju profesionalnu slobodu prilikom kreiranja prilagodljivog nastavnog plana koji treba biti personaliziran sukladno sklonostima učenika prema izučavanju određenog predmeta.  Naravno, nije moguće preslikati finski model školskog obrazovanja bez određenih prilagođavanja lokalnim potrebama.

Dobra opcija ili nužno zlo?

Sam Sahlberg tvrdi kako „svako društvo treba pronaći svoj reformski put obrazovnog sistema“. Međutim, višedecenijsko iskustvo promjene školskog sistema obrazovanja koje prikazuje ova knjiga mogu značajno pomoći kreatorima obrazovne politike našeg društva. Ukoliko želimo krizu smatrati šansom onda nema dileme kako pojava krize uzrokovane korona virusom predstavlja okidač koji školski sistem ove zemlje treba povesti reformskim putem.

Dugi reformski proces možemo barem započeti izmjenom zakona koji omogućuje legalizovanje homeschooling koncepta obrazovanja slijedeći praksu susjednih zemljama poput Crne Gore, Srbije, Slovenije, odnosno, većine evropskih zemalja koji takav oblik obrazovanja baštine skoro četiri decenije.

Nakon toga možemo postaviti pitanje Homeschooling: dobra opcija ili nužno zlo?

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Dženan Kulović/Foto: EPA)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.