Foto/Vrsni kardiovaskularni hirurg dr Harun Avdagić iz Tuzle u intervjuu za TIP: ‘Za doktora se uči, gospodin se rađa’

15.09.2020 10:28
 

Prof. prim. dr. med. sc. Harun Avdagić, specijalista opće hirurgije, subspecijalista kardiohirurgije i vaskularne hirurgije u UKC-u Tuzla, vanredni profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, u intervjuu za TIP, između ostalog, govorio je o zahtjevnom poslu hirurga, profesora, zdravstvenom sistemu, stereotipima, korupciji, politici…

TIP: Za vas kardiovaskularne hirurge  kažu da ste specifični ljudi. Zašto?

Dr. Avdagić: Kardiovakularni hirurg kada operiše stalno je u dodiru s krvlju. A znamo da je u našem narodu, a i u mnogim religijama, krv sveta. Od svakog pacijenta ti primiš neku vrstu informacije. Kakva je to vrsta informacije ja ne znam. Govorim o svojim mentorima koji su mi tako pričali. Specifični smo jer imamo dozvolu da nekoga otvorimo, da ‘stavljamo šavove na srce’ i pomognemo mu. Srce i krv je kroz historiju uvijek je bilo centar neke energije. Možda smo zbog toga pomalo specifični.

‘Mirna savjest’

TIP: Svako od nas za svoj posao kaže da je stresan. Životi  pacijenata su u vašim rukama, to je velika odgovornost koja zasigurno sa sobom donosi i veliki stres. Kako se vi nosite sa stresom?  

Dr. Avdagić: Taj adrenalin koji prilikom svake operacije osjetimo daje ti energiju i snagu da taj stres pobijediš, a onda da ga okreneš u svoju korist. Pojednostavit  ću… Ako je hirurgija uvijek ponavljanje jedne te iste radnje, kao što to kaže jedan moj uvaženi kolega, to je isto kao što  pilot u avionu svaki put provjeri sve lampice prije leta na pisti, poleti i sleti, te  sigurno dovede putnike na željenu destinaciju. Greške su svedene na minimum, a i ako nešto krene po zlu i u pogrešnom smjeru, on uvijek zna šta treba uraditi jer je fokusiran i za to educiran. Mi smo mala zemlja, ali trebamo biti ponosni jer imamo jako dobru kardiovaskularnu hirurgiju. Ja sam bio na edukaciji u Sloveniji, Njemačkoj, SAD-u (Houston) u više navrata gdje su mi rekli da mi pripadamo grupi tzv. ‘ravna linija’. Kada operišemo mi moramo zaustaviti rad srca. U BiH kada odem kod mehaničara on meni u šali kaže ja i ti smo isti. Ja uzmem motor automobila kao ti srce i popravim ga. A ja mu kažem, upali automobil i popravljaj motor dok radi. Naravno, šalimo se…Dakle, da bi operisali srce moramo ga zaustaviti. Mašina preuzima funkciju srca i pluća da bih ja mogao otvoriti srce, popraviti ga i ponovo uspostaviti njegov rad. Moraju se provesti svi koraci koji idu, jer si samo tako čist ako ti neko nažalost premine na operacionom stolu. Meni je mirna savjest jer znam da sam sve uradio što je u mojoj moći i kako struka nalaže.

Foto: dr. Avdagić u operacionoj sali

TIP: Kad smo kod smrti, kako komentarišete onu narodnu izreku: ‘greške hirurga pokriva zemlja’?

Dr. Avdagić: Morate znati da su greške kod nas svedene na minimum. Nema više kulta ličnosti kao prije gdje su tri čovjeka operisali sve. Sada je sve izdijeljeno upravo zbog toga da bi se greške svele na minimum. Zato i imamo subspecijalizacije. Prije smo imali hirurga koji je porađao ženu, operisao oko, otvarao glavu itd. Sada se usmjereno educira.Tako sam i ja. Prvo sam završio opštu hirurgiju, da znam o svemu nešto po malo iz hirurgije, a onda sam se usmjerio za kardiovaskularnu hirurgiju. Tako da su greške svedene na minimum.

‘Za doktora se uči, gospodin se rađa’

TIP: Pored javne uprave i politike, po nekim studijama, najviše korupcije se dešava u zdravstvu. Za hirurge se nerijetko kaže u javnosti  da su skloni uzimanju mita. Otvoreno ću vas pitati, uzimate li vi novac i poklone (tzv. hedije) od pacijenata?

Dr. Avdagić: Za doktora se uči, gospodin se rađa. Moj otac je ljekar, u konataktu sam sa medicinom cijeli svoj život. Preko oca sam uvijek osjećao zahvalnost ljudi kada prođe ulicom jer im je pomogao. Tako sam odrastao i moj prioritet je da pomognem ljudima i dan danas. To je do ljudi.  Kada odeš kod frizera i dobro te ošiša ti ćeš nešto dodatno dati. Nije tražio, ali ti daš  od sebe. Do tebe je da li ćeš uzeti. Da vam kažem najiskrenije vezano za moj posao…. Da ja ili neko od mojih kolega  operiše srce vaše majke, koliko to vama vrijedi? Vi  bi ste u tom trenutku prepisali sve na mene. Glupost je  ili narodno ‘haram’ da ja  ili neko od mojih kolega tražimo neki novac i ucjenjujemo nekoga.  Iako znamo kakvo nam je društvo, meni tradicija i moral  ne dozvoljava da skrenem sa pravog puta. Tako je bar što se tiče mene i kolega na mojoj klinici. Ja nikome nikada ništa nisam tražio, niti sam bio svjedok da je neko sa moje klinike nekoga od pacijenata uslovljavao. Čak meni prigovaraju kolege i prijatelji da sam ‘previše pristupačan’ i da me može nazvati bilo ko, čak za bilo šta, i ja mu pomognem ako mogu.

Foto: dr Hazim Safi iz Houstona i dr Avdagić

TIP: Gdje je kardiovakularna hirurgija UKC-a Tuzla danas u poređenju sa drugim kliničkim centrima u BiH, ali i regionu?

Dr. Avdagić: Profesor Bergsland je ‘donio vatru’ kardiohirurgije u Tuzlu i tada smo bili prvi u BiH i regionu. Sve smo radili osim transplatacije. Odlaskom kolega u jedan privatni centar dolazi do male pauze od samo jedan mjesec jer tada je menadžment UKC Tuzla uradio dobru stvar i povezao se sa Kliničkim centrom Ljubljana.  Tada na smjenu dolazi pet najjačih ljudi koji su školovani širom svijeta da educiraju nas  specijalizante i tek svršene specijaliste. Otvaraju i prenose  nam veliku seharu svog  znanja i iskustva. Možda danas  nismo na prvom mjestu, ali smo u samom vrhu kada je u pitanju kardiovaskularna hirurgija u BiH, ali i regionu. Naravno sve se u svijetu vrti oko para, ali idemo u dobrom smjeru. Ja sam educiran za transplant program, radio sam transplantaciju srca  u Sloveniji i SAD-u. Lakše je tehnički izvesti transplantaciju srca nego jetre ili neku drugu operaciju na srcu,  ali puno više drugih organizacionih i tehničkih stvari treba biti involvirano. Mislim da smo sa ovim menadžmentom  u UKC-u Tuzla na dobrom putu da se to uskoro i  realizira.

Foto: dr. Denton Cooley i dr Avdagić

TIP: Koliko košta jedan vrhunki kardiovaskularni hirurg?

Dr. Avdagić:  Otprilike 15 godina vam je školovanja i rada potrebno da bi ste samo nešto počeli da radite. Mnogo je ulaganja…I kada trebate da primjenite to znanje, neki se odluče da odu iz BiH. I ja sam mogao otići, ali nisam.

TIP: Zašto niste otišli? Radili bi ste za neuporedivo više novca i u boljim uslovima?

Dr. Avdagić: Vjerovali mi ili ne, nisam mogao. Ja volim ovaj grad. U ratu sam radio ovdje, pomagao ranjenicima, a da sada idem. Ne želim. Uvijek sam se trudio da dam profesionalno sve od sebe i da napravim u svom gradu sebi kvalitetan život, koliko se može u ovim našim uslovima. Prelijepa smo zemlja, dobrih ljudi. Ako neko želi da ide, neka ide. Ja im želim sreću. Ja nisam vidio da ću biti sretniji ako odem negdje vani. Bio sam na ‘izvoru’ kardiohirurgije u Houstonu, gdje kolege zarađuju enormne velike novce.  Nakon završenih operacija moj me mentor odvodi u super restoran. Nakon druge čaše pića ja hoću da mi kaže kuda dalje da idem, a on se meni počinje da ‘žali’. Onda sam ja shvatio da novac nije sreća i da svuda ima problema. Svuda se ‘kuha na toploj vodi’. Ja sam pobijedio taj izazov i mislim da mi je u Tuzli dobro. Ja sam jedan od 15 ljudi u BiH koji se bavi ovim poslom. Ja sam zadovoljan. Stavljam se da sam odmah 15-ti, ali nisam jedan od 1.000 ili 10.000.

Foto: dr Avdagić s kolegom

TIP: Zašto ste otišli raditi u KCUS?

Dr. Avdagić: To je bilo savim slučajno. U tom trenutku nekoliko kolega je otišlo iz pomenute bonice. Trebala im je mala pomoć. Ponuđeno mi je da dođem i da im pružim ruku,  to sam i uradio tokom 6 mjeseci mog boravka tamo. Nakon toga vratio sam se u svoju Tuzlu.

‘Mi sa malo napravimo puno’

TIP: Mnogi pacijenti se danas žale na rad UKC Tuzla. Kakvo je vaše mišljenje? S čime niste zadovoljni, šta može bolje?

Dr. Avdagić: Uvijek može biti bolje. Ono čime sam ja zadovoljan je veliki entuzijazam kolega. Mi sa malo napravimo puno. Počelo je zanavljanje opreme tako da smo sada puno zadovoljniji i sretniji, kao kad dijete dobije novu igračku. Naravno da to može biti bolje, ali treba znati da mi imamo skromne resurese. Iako nam se desila korona mi na Klinici ni dan danas nemamo liste čekanja za operacije na srcu.

TIP: Da li je istina da da vam je nekada u UKC-u Tuzla falilo osnovnog materijala, što se odražavalo na broj operacionih zahvata?

Dr. Avdagić: Mi tih problema nismo imali. Možda da kada bi se to moglo desiti mi smo uvijek unaprijed reagovali.  U našem poslu nema improvizacija i mi smo uvijek išli korak naprijed.  Dovijali smo se na različite načine, ali nikad na ušrb pacijenta da nešto fali. Nikada nije bilo te vrste problema.

TIP: Vanredni ste profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Da li vas ispunjava rad sa studentima?

Dr. Avdagić: Naravno da me ispunjava. Volim raditi sa mladim kolegama i prenositi im znanja. U moje vrijeme, kada sam ja studirao, bio je znatno manji broj studenata. Međutim, danas su studenti u mnogo boljoj poziciji nego što smo mi bili. Ranije da bi ste novo znanje stekli vi ste morali otići na ‘izvor’. Razvojem tehnologije danas je to neuporedivo lakše i svima dostupnije. Imamo sjajne studente koji su željni znanja i koji će zasigurno biti naša budućnost.

‘Na listama za Lokalne izbore u BiH imamo ljekare kao da su izbori za Ljekarsku komoru’

TIP: Evidentno je da politike i politikanstva ima previše u UKC-u Tuzla. Kada se promjeni vlast mijenja se menadžment, direktor,  doktori mijenjaju stranke da bi postali ili ostali načelnici klinika itd. Kako je raditi u takvim uslovima?

Dr. Avdagić: Ne mogu reći da nema istine u vašem pitanju i da nije na mjestu. Ja se trudim da profesionalno obavljam svoj posao i da budem iznad toga. Nekada su bili velikani u zdravstvu koji su bili stub odbrane od  politike. Danas takvih ljudi nemamo. Prije nego što sam ja počeo raditi politika je dobro ušla u zdravstveni sistem. Sada na listama za Lokalne izbore u BiH imamo ljekare kao da su izbori za Ljekarsku komoru.

TIP: Zašto ljekari toliko žele u politiku?

Dr. Avdagić: Bojim se da će to biti kontraproduktivno. Ljekari trebaju da se bave svojim poslom. Treba da se borimo da imamo bolje uslove rada i veće plate. Da nas politika što manje interesuje. Ali nažalost to nije slučaj.  Svjedoci smo da nama upravljaju drugi. Možda je to naš otpor da uđemo u politiku i da mijenjamo stvari o kojima mi najbolje znamo. Ja bar tako opravdavam svoje kolege koji su na listama političkih stranaka. Ali bojim se da je previše ljekara na listama i da će to građane zbuniti.

Foto: dr Avdagić

‘Istinom praviš neprijatelje, a laskanjem prijatelje’

TIP: Član ste stranke SDA. Javno ste bili obznanili svoju kandidaturu za predsjednika GO SDA Tuzla, pa ste je povukli. Zašto?

Dr, Avdagić: Mislim da se stranka SDA pokaže kada treba. Što bi moj otac rekao: ‘Lako je u dobru dobar biti’. Stranka bez obzira kakve imala svoje mane i propuste u kadroviranju pokazala se kada je trebalo. Iz toga ona crpi svoju snagu.

TIP: Niste mi odgovorili na pitanje. Zašto ste povukli kandidaturu? Možda niste slijepi stranački poslušnik?

Dr. Avdagić: Apsolutno da nisam. Ja sam dijete ovog grada,  volim ovaj grad i za njega bi učinio sve. Neki ljudi iz stranke se nisu slagali s mojom politikom i željeli su da upravljaju sa mojim razmišljanjem. Sve u životu sam stekao časno i transparentno. Istinom praviš neprijatelje, a laskanjem prijatelje.  Ja mislim da samo istinom neke stvari možemo istjerati na čistac. Nažalost, tu istinu neko nije želio da sluša iz vrha stranke i ja sam povukao svoju kandidaturu.

Foto: dr. Avdagić sa svojom djecom

TIP: Znam da volite putovati. Koje destinacije namjeravate turistički  posjetiti u u bliskoj budućnosti? 

Dr. Avdagić: Putovanje je najveće bogastvo koje oplemeni čovjeka, sve drugo je prolazno. Kada smo malo tužni ili nam je teško uvijek se sjetimo nekih slika i pejzaža  sa putovanja. Studija kaže da su ljudi koji žive pored mora 30 posto veseliji. Ne živim pored mora, ali se trudim da iz tih sjećanja sa putovanja  crpim i popravljam svoje raspoloženje kada oslabi. Svo svoje slobodno vrijeme planiram za putovanja sa prijateljima i dragim ljudima. Koronavirus je sve poremetio. Neostvarena želja mi je da u budućnosti posjetim  Japan, da obiđem Kinseki zid i Čegevarin put.

(TIP/Razgovarao: Adis Jašarević/naslovna foto: Davorin Sekulić/Klix)

 

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.