Dragan Bursać: Srbija do Tel Aviva

07.09.2020 15:27
 

Svima onima koji su bili zainteresovani za potpisivanje sporazuma između Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić je još jednom priredio opskurni poluzabavni reality program. Predsjednik Srbije, ovaj put, bio je potpomognut svojim pulenima Sinišom Malim i Markom Đurićem, kao i još jednim reality igračem svjetskog kalibra – Donaldom Trumpom.

Pa su Trump i Vučić sve sa kosovarskim premijerom Avdullahom Hotijem napravili igrokaz na kojem bi im pozavidio i legendarni Leteći cirkus Monty Pythona.

Prvo, sporazum za koji su Vučićevi mediji danima telalili da je “istorijski“ predstavlja neku vrstu ekonomskog okvira, uopštenog frejma i uslovljenog ponašanja, koji SAD daje dvjema balkanskim državama.

Po sporazumu, Kosovo je priznalo Izrael, a Izrael uzvratio priznajem Kosova. Srbija, jedna od rijetkih zemalja u svijetu, potom priznaje Jerusalem kao glavni izraelski grad, onda Srbija i Kosovo prihvataju neki vidi američke supremacije u razvoju 5G tehnologija, koji isključuje djelovanje kineskog Huaweija u ovim državama. Odmah nakon toga i jedna i druga država se obavezuju da Hezbollah stave na listu terorističkih organizacija..

Olovka i ključevi – najskuplje srpske riječi

Čekaj malo?

Pa da li je moguće da ih je Trump natjerao da potpišu izraelsko-palestinski mirovni sporazum, umjesto „povijesnog“ balkanskog? Da li je moguće da je zatureni sporazum između Palestine i Izraela, koji je decenijama skupljao prašinu izvučen iz ladice i kao takav ponuđen Beogradu i Prištini, kada već neće Ramallah i Tel Aviv? Zvuči potpuno suludo, ali stvarno tako izgleda.

Da li je moguće da su Hoti, Vučić i njihove ekipe bile dio Trumpovog predizbornog realityja u kojem ovaj, naravski, ne znajući gdje se nalaze Srbija i Kosovo, rješava segment bliskoistočnog pitanja kao dodatni benefit za novu predizbornu utrku?

Naravno da je moguće. Ako shvatite koliko su Americi bitne balkanske prćije, pogotovo sa kapacitetom političara poput Aleksandra Vučića.

Onda je sve moguće.

Kao što je moguć i Vučićev monolog nakon “potpisivanja istorijskog sporazuma“, u kome ovaj urbi et orbi predstavlja kao najveće diplomatsko dostignuće Trumpovu olovku, koju je dobio na poklon i ključeve Bijele kuće u koju “može da uđe kad poželi“. Na stranu što i olovku i ključeve možete kupiti u gift shopu te iste Bijele kuće za 29 dolara i na stranu što je ovakav krindž nezabilježen u novijoj srpskoj istoriji diplomatije koja je i inače prepuna transfera blama i neprijatnosti.

No, to pokazuje pored “kapaciteta i uticaja“ srpske politike, čitaj mizerije iste u očima Zapada i pusti ironični fakat da ovog i ovakvog Vučića cijeni veći dio populusa koji izlazi na izbore u Srbiji.

Priznati da ništa nisi priznao

Realnost kaže da je Kosovo odavno nezavisna i suverena zemlja i toga je svjestan i Vučić, ali u očima nacionalista on mora iznova i iznova priznavati da ništa priznao nije. Jer su ti nacionalisti, prvo, veći nacionalisti i od Vučića, a drugo iz njihove baze se crpi sva izborna snaga preko Srpske pravoslavne crkve (vidjeti slučaj Crne Gore). Vučić je jako dobro svjestan da u ovoj i ovakvoj ideološki devastiranoj i osakaćenoj Srbiji samo četnici, njegova pređašnja izvorna baza, mogu da ga smijene. Ostali nemaju niti približno takav kapacitet.

E otuda i pravdanja glede Kosova. Nova i nova.

A kako će proći najnovije pravdanje, kada je stavio paraf na papir sa premijerom druge države, koja formalno ne postoji za Srbiju? Što bi rekli novinari-početnici, ostaje da se vidi.

A vidjeće se sljedeće: Kosovo kao država osnažiće svoj ekonomski položaj, pogotovo u svjetlu činjenice da je jedna od rijetkih predominantno muslimanski zemlja koja je ne samo priznala Izrael nego je i Hezbollah stavila sa one strane zakona – makar nominalno. To širom otvara vrata američkim i evropskim investicijama na Kosovu.

Bliskoistočna Srbija i Kosovo

Sa druge strane, Vučić je istim ovim potpisom sklonio glavne ulagače u Srbiju, prije svega Kinu i Tursku, koje blago rečeno neće dobronamjerno gledati na vašingtonski “istorijski sporazum“.  Nadalje, Vučić je gubitničkoj situaciji, jer će ovaj sporazum za njega i njegove nacionaliste značiti uvod u završetak farse o nepriznavanju Kosova, pogotovo ako znamo da Trumpov demokratski protivkandidat Joe Biden jasno i glasno kaže da je Kosovo potpuno nezavisna država i da će učiniti sve na međunarodnom planu da je i ostatak svijeta prizna.

Zapravo, čitava farsa oko “istorijskog sporazuma“, može se najbolje ilustrovati fotografijom na kojoj Vučić skrušeno sjedi u stolici, nasuprot Trampu i njegovom stolu. Srbijanski predsjednik izgleda kao nadovoljno pripremljen đačić pred propitivanje, dok Trump po ko zna koji put odigrava svoju ulogu iz opet svog show programa „Otpušten si!“.

Dakle, i jedan i drugi performartivno rade ono što najbolje znaju – prvi glumi ucvijeljenu žrtvu, a drugi potentnog gazdu. Naravski, u očima svake zdravorazumske jedinke fotografija prikazuje čudaka – Vučića i njegovu nepostojeću moć, ulovljenu i umoljenu za par minuta fokanja sa reality klaunom Trumpom, pa čak i po cijenu blamantne submisivne fotografije. Riječima i jezikom umjetnice Martine Abramović, petetičar je prisutan.

Trumpu, ironično, trebaju i Hoti i Vučić za predizbornu kampanju u kojoj će svojim biračima prije svega pokazati kako je „riješio stvar na Bliskom istoku“. Na stranu što ništa nije riješio i na stranu što Srbija i Kosovo (još uvijek) nisu na Bliskom istoku. I na stranu što je ovo vjerovatno jedan od najbesmislenijih sporazuma u povijesti besmislenih sporazuma…, ali hej, koga boli briga?!

Dogodine u Ramallahu

Ionako živimo u postmodernom svijetu spektakla u kome su istina i činjenice loši i nikakvi svjedoci, a koje više niko i ne zaziva.

Pa tako u tom ključu saznajemo: Trump potpisao sporazum, koji inače SAD nije potpisao. Vučić izvojevao još jednu diplomatsku pobjedu Srbije, koja je zapravo patos-poraz u svakom smislu, Kosovo postalo nezavisno, iako niko nije pričao o nezavisnosti.

Biračko tijelo će biti zadovoljno, u Srbiji, to je sigurno, a i trumpovci mogu makar malo odahnuti.

Ljudi, narod sa Kosova? Šta je sa ljudima?

Kakvi ljudi, ili što bi onomad ratni zločinac Radovan Karadžić rekao „ko j… narod“.

Srpski nacionalsiti nakon jučerašnjeg Vučićevog potpisa mogu samo pjevati – „Dogodine u Ramallahu!“

Pošto od Knina i Prizrena odavno nema ništa.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Dragan Bursać/Foto: Tanjug/Instagram)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.