Predsjednik Sindikata Rudnika Kreka Zuhdija Tokić: Ubrzo ostajemo bez 500 rudara

16.02.2020 08:27
 

O obećanjima iz Elektroprivrede BiH, zapošljavanjima u rudnike, te novom rukovodstvu SSSBiH, govori Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka…

Nakon najavljenog generalnog štrajka za januar i sastanka sa upravom vladajućeg društva, rudari su dobili povećanje plata, ali i obećanje da se ide u restrukturiranje. Ima li na terenu naznaka da se na tome radi?

– Prvi put je po pitanju granskog kolektivnog ugovora tražena i dobivena saglasnost od Elektroprivrede BiH, a to rudarima puno znači. Uslov za potpisivanje tog novog ugovora od vladajućeg društva jeste i restrukturiranje rudnika. Mi rudari bismo to tražili čak i da nije bilo pregovora o granskom kolektivnom ugovoru.

Bageri i čela

Smatramo da mora doći do restrukturiranja i reorganizacije unutar društva, i zavisnog i vladajućeg, postavili smo i pitanje daljeg funkcionisanja koncerna. Ali, do danas barem rudari u Kreki nisu osjetili nikakve promjene, ne naziru se nikakve aktivnosti ni izbliza.

Kako optimalno reorganizovati cijelo preduzeće?

– Što se tiče restrukturiranja rudnika, nadamo se da im je jasno da nećemo prihvatiti da to znači samo razgovor o višku ili manjku radne snage. To ni govora. Restrukturiranje podrazumijeva i realizaciju obećanih ulaganja u dogovorenim investicionim ciklusima. Nema restrukturiranja koje će pomoći boljoj poziciji, recimo, Rudnika Kreka, ako u rudnik Mramor ne donesete široko mehanizovano čelo, ako u PK Dubrave ne dovedete bager ogromnih kapaciteta i ako u PK Šikulje ne uradite investiranje u zastarjelu, a potpuno neophodnu opremu.

Ali je činjenica da ima i manjka, ali i viška radnika, zavisno kako se uzme?

– Rudnicima fali radne snage u neposrednoj proizvodnji, a u isto vrijeme imamo određen broj radnika koji nisu adekvatno raspoređeni, odnosno nisu im dati zadaci koje bi mogli i trebali izvršavati. Za te radnike treba da se nađe adekvatan posao u neposrednoj proizvodnji, da li dokvalifikacijom ili prekvalifikacijom, a ukoliko ti radnici to ne žele, da se stimulativnim otpremninama riješi taj broj radnika. Za tri godine nećemo imati koga da nam radi, jer prirodni odliv je ogroman. Starosna struktura u Kreki je takva da mi u naredne tri godine ostajemo bez 500 radnika, a toliko ih nećemo moći naći. Isto tako, treba javno reći i to da smo imali vrlo neselektivan prijem radnika: primani su i psiholozi, doktori, profesori, a zapostavljeni radnici u neposrednoj proizvodnji.

Shvataju li rudari uopšte ozbiljno rukovodioce iz EPBiH kad se govori o restrukturiranju?

– Za nas je to krajnje neozbiljno ako ne govorimo o novčanim ulaganjima. Do toga mora doći, jer ovako ne ide. Rudnici sigurno u ovakvom stanju i odnosu između vladajućeg i zavisnog društva neće opstati. Od 2009. godine svi ulazni parametri koji učestvuju u proizvodnji uglja, počevši od repromaterijala i same struje koja je nama također sirovina, poskupjeli su. Cijenu proizvedene tone uglja treba korigovati na način da se smanji učešće rudnika, odnosno troškovi rudnika u ukupnoj cijeni uglja, a da mijenjamo cijenu prema TE i proizvodnim objektima. Cijena proizvedene tone uglja mora se smanjiti, a to se može samo modernizacijom, smanjenjem broja radnika i kvalitetnijom sirovinom.

Iz EPBiH su ponudili “rješenja” i u vidu drugačije klasifikacije radnika na površinskim kopovima. Kako rudari na to gledaju?

– Do toga nikada neće doći. Samo neozbiljni i neodgovorni ljudi, koji ne poznaju materiju, mogu govoriti da na kopovima nisu rudari, nego više građevinski radnici. Zakon o rudarstvu je jasan – rudari su i u jami i u površinskoj eksploataciji. Ovim samo pokušavaju omalovažiti radnike u rudnicima i unijeti razdor među rudarima na kopovima i jamama. Po težini posla je to jasno odvojeno – rudari u jamskoj eksploataciji imaju benefite, ali zato rudari u površinskoj eksploataciji svojom masovnom proizvodnjom nadoknađuju ono što bi država trebala da subvencionira. Nigdje u svijetu nemate da se jamska proizvodnja ne subvencionira od države. Rudari na kopovima tako snose taj teret jamske proizvodnje i sad bi neko da im govori da nisu rudari.

Bojite li se za budućnost rudnika ili da se vladajuće društvo i nadležna vlast prema rudnicima svjesno ovako odnose?

– Vjerujemo da postoji neka skrivena namjera da se pojedini rudnici, pa možda i kompletno rudarstvo, daju u privatne ruke. To nećemo dozvoliti, ali i svjesni smo da rudarstvo nema perspektivu dalje od narednih 30 godina. Energetska zajednica jednostavno neće dozvoliti da se ovakve tehnologije koriste za proizvodnju struje. U ovoj situaciji, kada imamo gradnju Bloka 7, kada je neupitno da rudnici Kreka imaju više od 200 miliona tona rezervi uglja koji je dostupan da se iskopa, mi se ne bojimo da posla neće biti, ali nam izgleda da nekome baš i nije stalo do toga.

Iznijeli ste sumnje u način funkcionisanja koncerna. Zbog čega?

– Donošenje odluka ide jako sporo, jer imate vladajuće i imate zavisna društva od kojih svako ima svoju skupštinu, nadzorni odbor, upravu i ne zna se ko kome komanduje.

Na potezu je država

EPBiH je vlasnik cjelokupne imovine, ali kada treba preuzeti odgovornost za stanje u rudnicima, onda su uprave rudnika krive. Mora se znati ko je titular, ko je odgovoran i za dobro i za loše, jer ovako nemamo pravu adresu za zahtjeve, već se to balansira između uprava kako kome odgovara u kojem trenutku.

Granski rudarski sindikat je jedan od šesnaest koji su izabrali novo rukovodstvo Saveza samostalnih sindikata. Kakav završetak priče očekujete?

– Sada je na potezu država. Ovo je 100 posto legalno i legitimno učinjeno. Više od dvije trećine članstva je sudjelovalo u kongresu, izabrano je novo rukovodstvo i sada resorno ministarstvo mora da kaže je li sve uredu i da registruje i statut i ovlašteno lice. Očekujemo da se to završi i da se krene u izradu općeg kolektivnog ugovora, određivanja najniže plate, zakona o sindikatima i svemu ostalom. Ekonomsko-socijalno vijeće mora profunkcionisati, da legitimni i legalni predstavnici učestvuju, jer zakoni koji su pred usvajanjem su vrlo bitni za radnike. Ako sindikat ne bude u mogućnosti da koriguje određene stavke ili zakone, ne piše nam se dobro. Dosta nam je šatorizacije i bajramovizacije.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor: Miren Aljić)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.