Kako su pali privredni giganti u BiH: Bačeni u ralje kapitalistima bez kapitala, ‘partijski plijen’ nakon rata

20.01.2020 09:12
 

Nekadašnji veliki privredni giganti i kombinati sa hiljadama zaposlenika su u procesu pretvorbe usitnjeni, rasprodati, neki otišli u stečaj, ali svi ostali bez najvećeg dijela radnika. Međutim, da li su samim time postali i dio historije?

Danas vidimo da, prije svega u javnom sektoru, dolazi do ukrupnjavanja preduzeća, pa i privredne djelatnosti. Ima i privatnih kompanija koje su svoje poslovanje „razvukli“ od automobila, putem bankarskog sektora, metalske struke, namještaja, sve do zdravstva. Mala i srednja preduzeća ili giganti kao motor razvoja ekonomije? Jesu li morali onako završiti nekadašnji giganti?

„Naravno da nisu. No, tokom druge polovice 1990-tih politika je lutala, iako je mogla izvući korisne lekcije iz iskustva zemalja centralne Europe stečena u prvoj polovici 1990-tih godina. Nakon toga stavila je akcent na redistribuciju, a ne na produkciju. Bavila se prevođenjem društvene imovine giganata u ruke kapitalista bez kapitala korištenjem certifikata i pifova-tigrova od papira. Pri tome je izgubila iz vida da su nestankom giganata nestali i organizacijsko pamćenje, mrežni i intelektualni kapital, da su se razorili istraživačko-razvojni instituti“, smatra Vjekoslav Domljan, ekonomski analitičar.

Privredni polumrtvac

Poslovanje nekadašnjih giganata zasnovano na dogovornoj nije moglo opstati u tržišnoj ekonomiji, pogotovo nakon rata i gubljenja znatnih dijelova tržišta. Nastajala su mala i srednja preduzeća, koja po statističkim pokazateljima u svijetu participiraju u BDP, zaposlenosti i ostvarenoj dobiti sa preko 60 posto.

„Nije se smjelo dogoditi ovo što se desilo privrednim gigantima u BiH koje smo preuzeli iz ranijeg privrednog sistema. Vlade u BiH su se neodgovorno odnosile prema tim preduzećima. Grupa eksperata u BiH za korporativno upravljanje je gotovo svakoj novoizabranoj vladi iznosila sugestije o potrebi restrukturiranja domaćih državnih preduzeća. To je podrazumijevalo upravljačko, vlasničko, organizaciono, tržišno i finansijsko restrukturiranje.

Ovim restrukturiranjem domaća državna preduzeća, koja su iz rata izašla kao ‘polumrtvaci’, trebala su se revitalizirati i osposobiti za tržišni sistem privređivanja pa tek nakon toga krenuti u njihovu privatizaciju. Naravno, da partijske vlade to niti su znale niti su htjele uraditi, jer bi im plijen bio manji“, tvrdi Rifet Đogić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zenici, rođen u Velikoj Kladuši.

Zamoljen da objasni pojam privredni polumrtvac, kao primjer je naveo Agrokomerc.

„Privredni giganti su do rata imali svoje organizacione jedinice širom Jugoslavije i završetkom rata su izgledala kao ‘polumrtvac kojem su odsječeni dijelovi tijela’ jer su vitalni dijelovi tog privrednog giganta ostali u drugoj državi. Vlade u BiH su započele tranziciju privrede 1997. godine donošenjem Zakona o privatizaciji preduzeća i banaka. Najveći problem su im bili upravo ti nekadašnji privredni giganti, a sada „polumrtvaci“. Umjesto da ih restrukturiranjem  ožive, oni su ih se željeli što prije riješiti“.

Bagatelne cijene

Tako su mnogi kombinati rascjepkani i rasprodati u dijelovima po, za naše sagovornike – bagatelnim cijenama.

„Zapravo, ta preduzeća su bila dobar „partijski plijen“ nakon rata. Agrokomerc, završetkom rata nije bio ‘polumrtvac’, jer u ratu nije bio devastiran i opljačkan. Po završetku rata je kratko vrijeme solidno poslovao, naravno u daleko manjem obimu nego prije rata, redovno isplaćivao plate radnicima i plaćao doprinose. Međutim, zbog većinskog državnog vlasništva u kapitalu ovog preduzeća, njime je upravljala država (partija na vlasti) i u mirnodopskom vremenu napravila ‘polumrtvaca’. Agrokomerc je rasparčan i najveći dio imovine je bagatelno rasprodan“, objašnjava Đogić.

Lamentirati nad prošlošću nebi bilo svrishodno da se neke stvari ne ponavljaju. Danas se uspješnim kompanijama u koncerne priključuju neki novi „polumrtvaci“. Primjer je Elektroprivreda BiH i rudnici.

„To je, u pravilu, nastavak loše prakse iz socijalizma koja se svodi na socijalizaciju poslovnih rezultata i u slučaju šire primjene, na zombizaciju i slom ekonomije. Umjesto da onaj ko je dobar poput  Elektroprivrede BiH postane lider razvoja, njemu se vješa kamen o vratu pridodavanjem zombi firmi. No, kao što je tehnički progres učinio zaprežna kola zaostalim, bez obzira je li se s njih kralo ili nije, tako je učinio i rudnike, aluminije, grasove i ostale firme koje ne idu u korak s vremenom ma koliko se njima (ne)pošteno upravljalo.

Umjesto da elektroprivrede izvoze energiju vjetra i sunca ugrađene u aluminijske felge, folije… bh. ekonomiji prijeti opasnost da,  pored što je deindustrijalizirana, postane i uvoznik energije. S posljednjeg mjesta u Europi po lakoći poslovanja i konkurentnosti bh. ekonomija se neće maknuti sve dok ne bude uključena u globalne lance vrijednosti preko domaćih velikih kompanija kao lokomotive razvoja na koje s kače brojni vagoni u vidu mikro, malih i srednjih kompanija“, zaključuje profesor Domljan.

Nestanak najvećeg izvoznika

Kada neki od sadašnjih giganata samo kihnu to se osjeti na rezultatima. Tako je gašenjem proizvodnju u mostarskom Aluminiju nestao najveći izvoznik, dok je prestankom rada Rafinerije u Bosanskom Brodu istovremeno zabilježen pad od 12% privredne aktivnosti u entitetu Republika Srpska. Samo tri kompanije u BiH imaju godišnji promet od milijardu maraka i sve tri su u entitetu Federacija BiH.

„Mala i srednja preduzeća ne mogu da nose razvoj jedne zemlje, jer bez velikih sistema sa kojima bi ovi prvi bili povezani, teško je računati na razvoj. Ako pogledamo sve zemlje u okruženju, a na kraju primjer je i Kina, vidimo da tamo gdje je država stala iza velikih projekata, tamo su i stvoreni uslovi za razvoj malih i srednjih preduzeća.

U Nemačkoj vidimo da i Volkswagen ima 35 odsto učešća države i da država vodi brigu o kompanijama u kojima ima svoj vlasničko deo i tako doprinosi razvoju svoje zemlje. Stoga, sikustva prestanka rada Rafinerije i Aluminija pokazuju da se bez velikih sistema i kompanija, ne može stvarati ekonomski razvoj. Pa ni na malim i srednjim preduzećima“, navodi Zoran A. Pavlović, ekonomski analitičar iz Banje Luke.

Energoinvest, Upi, Unis, Soko, Incel… su nakon tranzicionog procesa pod okriljem „Vašingtonskog konsenzusa“ kojega su vidjeli i strani eksperti, postali prošlost.

„Nažalost, poslušali smo međunarodnu zajednicu i njene takozvane eksperte i danas imamo, umjesto ‘polumrtvaca koje smo mogli oživjeti’, stvarne mrtvace. Definitivno su nestali privredni giganti, na nekim njihovim ruševinama nastala su mala i srednja preduzeća (uglavnom u privatnom vlasništvu) koja će predstavljati u budućnosti osnov za privredni rast“, zaključuje Rifet Đogić.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Alen Jazić/Foto: Reuters)

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.