Sanja Hajdukov: Pazi šta želiš, šta ćeš ako ti se ispuni?

01.01.2020 09:44
 

Miriše mi Nova godina na narandže i Dvojni C. Na tu jednu narandžu, neizostavni sastojak dječijeg paketića davnih sedamdesetih. Njen miris bi preuzelo sve, jedna čokolada, slani štapići, rum pločica i te sasušene napolitanke od limuna, koje niko nije kupovao tokom godine. Danas kad vidim da voće trune nepojedeno, sjetim se kako bismo mama i ja obavezno, nakon dolaska s proslave iz njene firme, otvorile paketić i tu jednu veliku sočnu mirišljavu narandžu pojele po pola. Moja djeca ne shvataju zašto smo uopšte dobijali narandžu u paketiću, zašto samo jednu i koja je čarolija bila u tom dijeljenju, u tome kako je curila niz bradu i kako smo se smijale reskom kiselkastom ukusu koji nam je skupljao oči. Pomislim na ovo počesto kad tresnu o kantu ubuđale mandarine dok ih bacam u smeće.

Narandže kupujem u decembru, kad su velike, hrapave, kad im je kora debela, jer to su baš te, koje mirišu na Novu godinu, koje nemaju košpe, al imaju velike sočne režnjeve i male bejbi, stisnute i nerazvijene. „Ko će pola?“, pitam po navici, a znam da ona koja bi htjela već odavno rajske bere.

Da li se zatvara krug ili podvlači crta, vjerovatno nije ni važno. Al prirodno ovi zadnji dani one koju nazivamo starom, navode nas da napravimo pregled dešavanja, stavimo pluseve i minuse na neka postignuća, stanemo na vagu i podsjetimo se na novogodišnji plan.

Ovih dana pravićemo slična obećanja, ona najčešća i nikad ostvariva. „Od januara idem u teretanu, na dijetu, prestajem da pušim“… Statistike govore da u Americi 50 posto onih ljudi koji su napravili novogodišnje odluke krene s njihovom realizacijom prvih dana januara, no u februaru ih ostane samo četiri posto upornih. U junu se većina i ne sjeća novogodišnjih planova i odluka.

Postaviti realan ili nerealan cilj?

Stiže dvadeseta… Nekako se prebrzo za mene ova rolna odmotava. I kakav li je taj džinovski hrčak koji vrti ovo kolo u krug? Numerolozi vele da je 20 broj iznenađenja, brzih i neočekivanih događaja, iznenadnih obrta i uvijek donosi potkrepljenja za uložene napore. Šta čekamo i zašto je slavimo? Pa valjda zato što se slavljima uvijek priziva sreća i bogatstvo i to važi za sve meridijane i narode. Neko prije ili kasnije, neko na čudne i apsurdne načine, ali po kojem god kalendaru, slavljima se priziva bogata i sretna nova godina. Kažu da veliki broj ljudi vjeruje da se u novogodišnjoj noći treba obući crveni donji veš, jer to privlači napredak i sreću. I svi slaveći žele isto: zdravlje, bolji posao, više para, najviše ljubavi.  Pa šta bi bilo kad bi se svim ljudima ovo ostvarivalo? Kad bi svi bili voljeni i imali para, kad bi svi smršali na željenu težinu i posjetili Zanzibar i Tajland? Da li bi onda nestala Nova godina? Kad bi svega bilo u izobilju, sve više narandži bi trunulo nepojedeno i kakvog bi smisla imalo onda da nosimo crveni veš?

Kažu da je dobro imati novogodišnje ciljeve, ali stručnjaci savjetuju da je najvažnije da cilj bude realan, da bi se izbjeglo razočarenje ukoliko se ne ostvari. Pa kakav je to cilj, ako je realan? Kakva je čarolija u postavljanju cilja koji znam da uvijek mogu dostići?

Evo naprimjer, ko bi vjerovao da se može živjeti dobro u zemlji u kojoj nema vlade, koju korupcija izjeda kao karijes zub? I voljeti je! U kojoj se za krađu kokoši ide u zatvor, a za pronevjerene milione dobija bolji društveni položaj? Ko bi realno vjerovao da se u BiH napuni avion onih koji za Novu godinu putuju na Maldive i Zanzibar, dok autobusi visokoobrazovanih mladih ljudi odlaze u Njemačku bez ikakve namjere da se vrate? Dok nama hiljade momaka u punoj snazi dolazi bježeći iz bliskoistočnih zemalja pješke? I oni bi u Njemačku, al’ ne ide tako lako. Ko bi poželio da živi u državi koja je klimava kao tronožac, čije ionako klimave nogare, svi još dodatno vuku i treskaju i kao termiti nagrizaju? I koji baksuz migrant moraš biti da prepješačiš hiljade kilometara i na kraju završiš pod improvizovanim šatorom u zemlji u kojoj ne želiš? Šta li je taj za prošlu Novu godinu sebi poželio, ako mu je ovo realizacija?

Zato mislim da je dobro u novogodišnjoj noći napraviti nerealne ciljeve. Pa koliko god da se ostvari – mašala.  Ionako se ni oni prošlogodišnji nisu ostvarili, jer da jesu, teretane bi ostale prazne i fabrike duhana bi bankrotirale.

Nek ide život, nek se vrti u krug, nek 20-ta donese dobre iznenadne preokrete, nove ljubavi, pa i neke padove koje možemo podnijeti, jer iza posrnuća leže polja blistajuća. I da radimo bolje, trudimo se više i smijemo radosnije, jer prvo mora biti borba, da bi došla berba. A para – pa njih neka bude dovoljno. Da završim američkom poslovicom: pazi šta želiš, možda ti se ostvari, a kako sad stvari stoje, dobro je da nam ostane za crvenih gaća. Nova godina dolazi u srijedu i šta onda?

Šta je na kraju srede? Četvrtak.

A na kraju četvrtka? Petak.

Na kraju svih krajeva,

uvek je jedan novi početak! (Miroslav Antić)

U zdravlju nas našla 2020-ta!

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autorica: Sanja Hajdukov) 

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.