Video/Foto: Razija Mujanović: Rak dojke je bila najteže dobivena utakmica

20.11.2019 11:47
 

Nikad nisam mislila da bi se nešto takvo moglo dogoditi meni i zapravo sam karcinom dojke otkrila sasvim slučajno. Danas sam zdrava i želim govoriti o tome koliko je važno da žene redovito obavljaju samopregled i odlaze kod liječnika, jer je rano otkrivanje raka dojke najvažnije za uspješno izlječenje, kaže Razija Mujanović (52), jedna od najboljih košarkašica s ovih prostora.


Svojom sjajnom košarkaškom karijerom 2017. godine zaslužila je ulazak u Kuću slavnih Međunarodnog košarkaškog saveza (FIBA), a danas je team manager ženske reprezentacije BiH.

Sedam godina nakon što je ‘odigrala’ najvažniju utakmicu života, onu protiv karcinoma dojke, danas je zdrava i sretna žena.

foto: Privatni album

Karcinom dojke otkrila je 2012. godine, no godinama nije javno govorila o tome. Naime, njeni roditelji tad su bili stari i bolesni, pa im nije rekla što prolazi. Drugi članovi obitelji su znali, no njih je htjela poštedjeti.

– Nikada prije toga nisam radila samopregled dojke, jednostavno nisam ni razmišljala o tome da bih trebala. No, kad je jedna moja poznanica otkrila da od toga boluje i upozorila da bih se trebala pregledati, počela sam istraživati na internetu kako samopregled dojke izgleda. I dogodilo se: pod tušem sam napipala kvržicu. Bila je jako sitna, poput zrna kave, pa zapravo i nisam bila sigurna u to što sam napipala, a opet –  uvukao se neki strah pod kožu, priča Razija.

Tako se javila liječnici i rekla da treba pregled, no kad su je pitali je li hitno, rekla je da nije. Valjda nije baš ono najgore.

foto: Privatni album

– Otišla sam na pregled za nekoliko dana i liječnica je odmah rekla: ‘Razo, mislim da nije ništa, no bolje da obaviš pregled kod kirurga’. Uputila me hitno, a kirurg me odmah poslao na magnet i ultrazvuk, uz isti komentar: ‘Razo, mislim da nije ništa, ali moramo biti sigurni’.

Tako sam danima samoj sebi govorila da nije ništa i obavila preglede. Nakon 7 dana došao je nalaz, u kojem sam sama pročitala da su promjene na mojoj dojci kancerogene, priča Razija.

Kaže kako su joj to vjerojatno najteži trenuci u životu, kao i svakoj ženi.

– Mislila sam da je, kad imaš takvu dijagnozu, sve gotovo. Nekoliko dana posvetila sam se istraživanju svih informacija koje se mogu pronaći na Internetu i zdvajala, a onda jedno jutro ustala i sama sebi rekla: ‘Prošla si tolike borbe u životu i pobijedila, tako će biti i sad’ te zaključila da ako samo sjedim i plačem nemam nikakve šanse.

U međuvremenu je otišla liječnici i rekla: ‘ja znam što je, idemo dalje’. Iako je postojala mogućnost da ode na operaciju u inozemstvo, nije htjela. Vjerovala je u svoje liječnike i uskoro bila na operaciji.

– Liječnica koja me pregledala rekla je da vjeruje kako je riječ o raku u ranoj fazi, bez metastaza, i to se i pokazalo na samoj operaciji. Naime, inače se ne radi odmah patološko ispitivanje, no kod mene su ga napravili. Bila sam spremna i na odstranjivanje dojke, no pokazalo se da metastaza nema te da je dovoljno samo odstraniti karcinom, priča.

foto: Privatni album

– Hvala Bogu, nisam morala na kemoterapije, bila su dovoljna samo zračenja, a njih sam prošla bez ikakvih problema. Vjerujem da je pomoglo i to što sam vrlo predano slušala liječnike i njihove upute, ali i to što sam se tada okrenula jačanju imuniteta biljem i dodacima prehrani. Koristila sam sve za što sam pronašla informacije da pomaže i što sam mogla pronaći. I ostala sam pozitivna, vjerujem da je to 70 posto izlječenja, priča Razija

Kao što je i na košarkaškom terenu uvijek ona bila ta koja bi podizala duh svoje ekipe i motivirala suigračice, tako je sada uvijek nastojala biti pozitivna.

– Kad je završila operacija, prestala sam pratiti bilo kakve informacije o karcinomu i uopće se baviti time da sam bolesna. U bolnici sam bila u sobi sa ženama koje sam stalno hrabrila, jer je i meni tako bilo lakše. Kad bi koja došla s operacije, rekla bih: ‘dobro smo, hajmo prošetati hodnikom’, pa bismo se smijale i zaboravile zašto smo tu, priča.

Po izlasku iz bolnice nastavila je baviti se svime što je radila i ranije, družila se s prijateljicama i najvažnije joj je bilo da su ljudi oko nje pozitivni.

– Jako je važno da čovjek kad je bolestan ima obaveza i da se ne predaje samo razmišljanju o bolesti i tome kako nešto ne može, jer će tada prije posustati. Ja sam nastojala živjeti kao da mi nije ništa, priča.

Tako je i sestrama ‘zabranila’ da plaču kad im je rekla s kojom se dijagnozom bori.

foto: Privatni album

– Prije svega, zaista nisam htjela da to dođe do roditelja, jer bi ih to slomilo. A i ako ja ne plačem i vjerujem u to da mogu pobijediti bolest, nisam htjela da bilo tko drugi plače. Rekla sam: ‘trebam vas da me bodrite, da mi kažete da zdravo izgledam i da ću uspjeti’, kaže.

Izuzetno je važno surađivati s liječnicima i redovito obavljati sve preglede na koje vas upute, jer uvijek postoji bojazan od toga da se bolest može vratiti, kaže Razija.

Također, treba se držati terapija i lijekova koje vam prepišu, kaže. Tako je i sama pet godina pila hormonalnu terapiju, sve dok joj liječnik na pregledu 2017. godine nije rekao da je prošla krizne godine i da je s njom sve u redu.

– Jako je važno i da žena nakon operacije što prije započne s vježbama ruke, jer kad se odstrane limfni čvorovi potrebno je vratiti njenu pokretljivost. Ja sam bila jako uporna u tome i danas je moja lijeva ruka jednako jaka kao i ranije, te kao i desna. Znalo je biti teško, no nisam posustajala i znala sam poticati i žene u sobi da vježbaju. Važno je ustrajati i imati na umu: sad je teško, kasnije više neće biti, priča Razija.

Nakon 5 godina čestih pregleda, od 2017. godine na kontrole je išla svakih šest mjeseci, a nedavno doživjela i to da joj liječnik kaže kako je dovoljno da dođe za godinu dana. Zdrava je.

Roditelja više nema, pa danas puno otvorenije govori o tome što je prošla, prvenstveno zato da bi ženama pomogla.

foto: Privatni album

– Jako mi je važno da pošaljem poruku da treba obavljati redovite samopreglede i odlaziti na redovne kontrole. Osim toga, kad gledam iz današnje perspektive: rak dojke nema nekih simptoma, no sjećam se da sam se u ono vrijeme osjećala pomalo loše, bezvoljno, umorno već nakon što bih ujutro ustala iz kreveta. Pripisivala sam to obavezama i stresu, nisam povezivala s bolešću, no danas mislim da je i to možda bio znak. Zato mislim da svatko tko se tako osjeća treba otići liječniku, kaže.

– I okrenite se sebi, stavite češće sebe u prvi plan, dodaje. Naime, kad danas razmišlja o tome zašto joj se baš bolest dogodila, kaže kako vjeruje da se to može pripisati stresu. Po prirodi je vrlo temperamentna, iako to često ne pokazuje.

– Ranije sam često mislila da ako nešto moram učiniti, moram, ako nije tako, kao da je propao svijet. Danas sam se jako promijenila. Ako nešto planiram, a nije se ostvarilo, u redu – treba se prilagoditi i vidjeti što je drugo moguće, pojašnjava Razija. I treba se okružiti pozitivnim ljudima, dodaje.

– U privatnom životu uopće ne želim ljude koji su negativni, ne želim niti biti u njihovom društvu. Stavila sam sebe u prvi plan i okružujem se ljudima koji me raduju i pomažu da i sama ostanem pozitivna, kaže.

(TIP/Izvor: 24sata.hr)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.